Konzistentni sustav upravljanja, održavanja i zaštite pomorskog dobra u RH ne postoji

Ne postoje zakonske, institucionalne i kadrovske pretpostavke upravljanja pomorskim dobrom. Iako Zakon propisuje da pomorsko dobro kao opće dobro predstavlja interes Republike Hrvatske te uživa njezinu osobitu zaštitu, život i praksa navedenu odredbu demantiraju te pomorsko dobro možemo smatrati zapuštenim i neuređenim pravnim područjem.

Tko upravlja pomorskim dobrom?

Postojeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama propisuje da pomorskim dobrom upravlja vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska neposredno ili putem jedinica područne regionalne samouprave, odnosno jedinica lokalne samouprave. Pod upravljanjem pomorskim dobrom podrazumijeva se održavanje, unapređenje, briga o zaštiti pomorskog dobra u općoj upotrebi, te posebna upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra na temelju koncesija ili koncesijskog odobrenja. Postavlja se pitanje tko zaista upravlja, štiti i odgovara za pomorsko dobro u Republici Hrvatskoj?

Tko zaista štiti nacionalne interese pomorskog dobra na državnoj razini?

Tko zaista upravlja pomorskim dobrom i odgovara na regionalnoj i lokalnoj razini?

Razmrvljen sustav upravljanja

Iako se radi o jedinstvenom prirodnom prostoru i izuzetno vrijednom gospodarskom resursu mora i dijela obale koje je u pravnom režimu općeg dobra, ne postoji tijelo niti institucija koja bi trebala cjelovito obavljati niz poslova u ime države kako po pitanjima gospodarskog korištenja, tako i po pitanju nadzora i koordinacije u postupku upravljanja pomorskim dobrom.

Sustav upravljanja pomorskim dobrom Republike Hrvatske prema našoj ocjeni je razmrvljen i nepovezan kako u okviru resornih ministarstava i uprava, tako i u okviru regionalne i lokalne samouprave, nacionalnih i županijskih lučkih uprava, lučkih kapetanija i državne uprave u cjelini.

Istovremeno ne postoje adekvatni kontrolni mehanizmi nadzora koji otvaraju prostor mnogobrojnim uzurpacijama i devastacijama pomorskog dobra.

Republika Hrvatska

Na nacionalnoj razini pomorskim dobrom Republike Hrvatske do sada je upravne i stručne poslove obavljao Odjel pomorskog dobra i morskih luka u okviru Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka u okviru Ministarstva mora prometa i infrastrukture. Takvo ustrojstvo u okviru resornog Ministarstva mora treba, odnosno trebalo je, upravljati pomorskim dobrom na prostoru većem od 1/3 površine Republike Hrvatske s 5830 km obalne linije uključujući unutarnje morske vode i teritorijalno more.

Vlada Republike Hrvatske u okviru svoje nadležnosti davala je i daje koncesije na pomorskom dobru, te je na osnovu zakonskih ovlaštenja donosila odgovarajuće uredbe. Nažalost, strateške dokumente vezane uz pomorsko dobro niti jedna Vlada RH do danas nije donijela niti ih je uputila u saborsku proceduru.

Nadležnost Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka – Ministarstvo mora prometa i infrastrukture Obavlja upravne i stručne poslove koji se odnose na upravljanje razvojem pomorstva, predlaganje i osiguravanje provođenja utvrđene pomorske politike i izvršavanja zakona i drugih propisa, te pripremanje nacrta prijedloga zakona i drugih propisa iz područja pomorskog brodarstva, pomorskog prometa, pomorskog dobra, morskih luka i drugih segmenata pomorstva, obavlja poslove upravnog postupka i upravnog nadzora iz područja pomorstva, izrađuje nacrte prijedloga sporazuma i drugih međunarodnih akata iz područja pomorstva, priprema usuglašavanje pomorskog zakonodavstva s propisima Europske unije. Prati i sudjeluje u radu tijela i agencija Europske unije iz područja pomorstva, osigurava provedbu mjera utvrđenih pomorskom politikom i strateškim dokumentima, koordinira pripremu projekata iz područja pomorstva, te osigurava njihovo praćenje u sklopu programa suradnje i pomoći Europske unije (CARDS, PHARE, ISPA, IPA, i dr.). Vodi upisnik koncesija na pomorskom dobru u kojima je davatelj koncesije Vlada Republike Hrvatske, koordinira i vodi rad Povjerenstva za granice pomorskog dobra koje u upravnom postupku rješava sva pitanja vezana za utvrđivanje granice pomorskog dobra.

Resorno Ministarstvo i Uprava pomorskog prometa pomorskog dobra i luka do danas, nakon više od četiri godine, nisu uspjeli uputiti u saborsku proceduru novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.

Strateški plan Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za razdoblje 2012. – 2014. kao i nadležnosti Uprave pomorskog prometa, pomorskog dobra i luka u odnosu na institut pomorskog dobra smatramo nedorečenim i uopćenim.

Ključna uloga i odgovornost za budućnost pomorskog dobra Republike Hrvatske leži na resornom Ministarstvu mora prometa i infrastrukture uključujući Vladu Republike Hrvatske.

Politička volja i vizija upravljanja

U cjelini smo mišljenja da je neodgovarajući ustroj upravljanja pomorskim dobrom, kadrovska neekipiranost i nedostatak jasno definiranih strateških ciljeva doveo do situacije da se ključni problemi pomorskog dobra do danas nisu riješili.

Potreban je hrabar iskorak u cilju rješavanja problema.

Za takav iskorak potrebna je politička volja i jasna vizija upravljanja i gospodarenja obalnim i morskim resursima.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske

Od donošenja Pomorskog zakonika 1994.god. izuzetan je značaj i uloga Državnog odvjetništva Republike Hrvatske u zaštiti državnih interesa na pomorskom dobru.

Prema našoj ocjeni mislimo da je do sada DORH svoju ulogu u okviru svojih zakonskih ovlaštenja u cijelosti opravdao i spriječio u mnogim slučajevima još veće štete i pogubne posljedice na općem pomorskom dobru Republike Hrvatske.

Regionalna i lokalna samouprava

Na županijskoj i lokalnoj razini upravljanje pomorskim dobrom je u cjelini posljedica improvizacije i neodgovarajuće kadrovske ekipiranosti. Tako su u okviru županija poslovi vezani uz pomorsko dobro prepušteni Upravnom odjelu za pomorstvo i turizam, Upravnom odjelu za pomorstvo promet i veze, Upravnom odjelu za gospodarstvo, Upravnom odjelu za turizam, more i poduzetništvo, itd.

U mnogim slučajevima upravo radi nepostojanja ustrojstva kompetentne uprave za pomorsko dobro donošenje koncesija na regionalnom nivou izlazi iz okvira struke, te je prepušteno političkom arbitriranju.

Jedan od zasigurno ozbiljnih razloga koji su dodatno urušili sustav upravljanja pomorskim dobrom Republike Hrvatske je ukidanje Ureda državne uprave za pomorstvo u županijama, a koji su predstavljali relevantnu stručnu bazu od 1993. – 2003. godine. Na tim temeljima trebao se nadograđivati cjeloviti sustav upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom kao poveznica nacionalnih, regionalnih i lokalnih interesa. Ukidanjem ureda za pomorstvo država je izgubila faktični kontrolni mehanizam u zaštiti svojih interesa.

Situacija u općinama i gradovima je još dramatičnija tako da se poslovi vezani uz pomorsko dobro obavljaju najčešće u odsjeku ili pododsjeku za gospodarstvo ili komunalne poslove kao sporedna djelatnost, ili se uopće ne obavljaju.

Apsolutno se ne može govoriti o konzistentnom sustavu upravljanja i zaštititi pomorskog dobra na prostoru pomorskog dobra Republike Hrvatske.

Pojedini pozitivni primjeri upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom svakako postoje, ali se se nažalost ne mogu smatrati pravilom na osnovu kojeg bi se mogao donijeti pozitivni zaključak.

Smatramo da Vlada Republike Hrvatske, resorna ministarstva, županije, općine i gradovi moraju imati jasnu zakonom propisanu nadležnost i odgovornost koja se odnosi kako na sustav održavanja i zaštite pomorskog dobra, tako i na sustav gospodarskog korištenja pomorskog dobra, uz jasne kontrolne mehanizme upravnog i inspekcijskog nadzora.

Institucionalne i kadrovske pretpostavke

Ako izuzmemo organizaciju lučkih uprava na nacionalnoj i županijskoj razini možemo s velikom vjerojatnošću procijeniti da stručne i upravne poslove vezane uz institut pomorskog dobra u Republici Hrvatskoj na nacionalnoj i regionalnoj razinu obavlja cca 15 djelatnika./p>

Istovremeno u Crnoj Gori koja ima samo 310 km obalne linije osnovano je Javno preduzeće koje upravlja morskim dobrom Crne Gore te zasada ima zaposleno ukupno 30 visokoobrazovanih ljudi. U toku je transformacija Javnog preduzeća u Agenciju za upravljanje morskim dobrom koje je u vlasništvu države.

U tom smislu postoji i portal morsko dobro na kojem možete dobiti sve informacije kako Crna Gora upravlja, gospodari i štiti svoje pomorsko odnosno morsko dobro.

Nered i pravna nesigurnost na pomorskom dobru

Iako zagovaramo pristup decentralizacije upravljanja pomorskim dobrom, ne možemo zagovarati i podržavati nered i pravnu nesigurnost na moru i morskoj obali.

Ne želimo generalizirati ali praksa je pokazala da pojedine jedinice lokalne samouprave nisu dorasle da upravljaju s tako važnim i značajnim prirodnim resursom (pomorskim dobrom)posebno u postupku donošenja prostornih planova.

Istovremeno se uočava proces da jedinice lokalne samouprave, koje bi trebale voditi brigu i pružati pomorskom dobru posebnu zaštitu, same ponekad ne poštuju zakonske propise, pa čak pomorsko dobro u iznimnim slučajevima devastiraju.

Kontrolni mehanizmi u tom djelu su zakazali, a odredbe članka 94. ZPDML nikada se nisu cjelovito primijenile u postupku upravnog i inspekcijskog nadzora.

U Kraljevini Jugoslaviji na osnovu Uredbe iz 1939. Pomorskim javnim dobrom raspolagala je, upravljala i nad njime obavljala nadzor Direkcija pomorskog saobraćaja u Splitu kao prvostupanjska vlast, a Ministarstvo saobraćaja – Pomorsko odjeljenje kao drugostupanjska vlast. Nažalost, Republika Hrvatska je svoje Urede za pomorstvo u okviru državne uprave, kako je već navedeno, ukinula prije desetak godina a istovremeno nije izgradila institucije za upravljanje, gospodarenje i zaštitu pomorskog dobra.

Hrvatska nema više vremena

U okolnostima gdje postoji povijesno nasljeđe neriješenih i isprepletenih imovinsko pravnih odnosa, uključujući pretvorbu na pomorskom dobru, izrazita zakonska podnormiranost u kombinaciji s netransparentnom i nedosljednom upravnom praksom pomorsko dobro dovodi u dramatično stanje nereda.

Neprihvatljivo i neshvatljivo je stanje da izuzetno vrijedan prostor na kojem praktično leži veći dio turističkog sektora, lučki sektor, brodogradnja i ostale pomorske djelatnosti pravno nije odgovarajuće uređen. Svijest o tome postoji, ali ako se želi napraviti pozitivni iskorak Republika Hrvatska koja ima izvornu vlast (ne vlasništvo) nad pomorskim dobrom treba imati jasnu strategiju i definirane ciljeve. Sve ostalo vodi u improvizaciju koja definitivno po našem mišljenju nije i ne može biti u nacionalnom interesu. Javna i opća dobra nisu na prodaju i privatizaciju. Njima upravlja Republika Hrvatska i/ili regionalna i lokalna samouprava.

Međutim, Republika Hrvatska mora izgraditi kontrolne mehanizme nadzora i koordinacije na moru i morskoj obali, kako u odnosu na potencijalne ovlaštenike koncesija tako i u odnosu na lokalnu i regionalnu samoupravu.

Upravo zato se zalažemo za potrebu osnivanja posebne jedinstvene uprave/javne ustanove/agencije kao centralnog tijela u funkciji integralnog upravljanja pomorskim dobrom. Neshvatljivo je, ali evidentno da je Crna Gora išla korak ispred u zaštiti svojih interesa kada se radi o pomorskom dobru odnosno morskom dobru.

Scroll to Top