Pomorsko dobro

Novi Zakon o koncesijama (Narodne novine 69/17. stupio na snagu 22. srpnja 2017.; dalje ZK) omogućava koncesionaru ograničeno raspolaganje ugovornim pravom koncesije i pritom propisuje oblike i pretpostavke za raspolaganje (čl. 66. prijenos ugovora o koncesiji, čl. 67. založno pravo na koncesiji te čl 68. i 69. podugovor i potkoncesija).

Za primjenu ZK-a u cjelini, pa tako i odredaba kojima se uređuje raspolaganje koncesijom bitna je odredba čl. 1. st. 2. tog Zakona, prema kojoj se na pitanja koja nisu uređena ZK-om odgovarajuće primjenjuju posebni zakoni te propisi kojima se uređuje javna nabava.

Najkraće rečeno što je hidrografska djelatnost jest da je to istraživanje, prikupljanje podataka, publiciranje i kartiranje istih u službenim pomorskim kartama, priručnicima i publikacijama. Podaci kojima se bavi hidrografija u širem smislu su podaci važni za plovidbu, kao što su dubine, oceanološka svojstva od značaja za plovidbu i s njima povezani navigacijski i meteorološki uvjeti.

Službeni početak hidrografije na Jadranu datira od 1806. godine, te je u Hrvatskoj vrlo svečano 2006. godine obilježena 200-ta godišnjica uz prisustvo premijera, više ministara i direktora Međunarodne hidrografske organizacije admirala Alexandrosa Maratosa. Prva hidrografska znanstveno utemeljena istraživanja obavio je francuski časnik Beautemps-Beaupré, koji se smatra začetnikom suvremene hidrografije na istočnoj obali Jadrana. Istraživanja je obavio po nalogu Napoleona u doba potrage za sigurnim putevima na istok. Beautemps-Beaupré tada je premjerio okolicu Dubrovnika od Stona do Cavtata, okolicu Splita, Šibenika, Pašmanski kanal, Zadar i Pulu. Institucijski, djelatnost počinje 1860 godine, kada je u Trstu osnovan Hidrografski zavod, koji dvije godine kasnije seli u Pulu.

Cilj ovoga rada je istražiti detaljnije vrlo složenu problematiku stečajnih postupaka nad dioničkim društvima koja obavljaju djelatnost na pomorskom dobru u Republici Hrvatskoj. Stečajni zakon kao lex generalis ovu materiju posebno ne regulira, a Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kao lex specialis niti jednom rječju se ne osvrće na stečaj. S druge strane, praksa u provođenju stečajnih postupaka potvrđuje da su se stečajevi nad društvima koja obavljaju djelatnost na pomorskom dobru, rješavali na različite načine. U svim promatranim slučajevima, stečaj se odvijao u skladu s vrlo strogim pravilima stečajne procedure, a razlike su se uočavale u ponašanju vjerovnika u odnosu na dospjele obveze dužnika prema njima. U velikoj većini slučajeva stečajni se dužnik, nakon unovčenja njegove imovine likvidirao, dok se u značajno manjem broju slučajeva radilo o reorganizaciji dužnika putem stečajnog plana. Država kao vjerovnik u pravilu se ponašala jednako prema svim stečajnim dužnicima, a samo u pojedinačnim slučajevima poduzimala je mjere koje bi se mogle nazvati i državni intervencionizam. Takve mjere tada se nisu smatrale mjerama državnih potpora.

Istaknuta mišljenja

Gost portala

Adriana Vicenca PadovanAutor: doc.dr.sc. Adriana Vicenca Padovan - Jadranski zavod - HAZU
Predstavljamo Projekt DELICROMAR

U fokusu struke

Olga JelčićAutor: Mr. sc. Olga Jelčić, dipl. iur. - Sutkinja Vrhovnog suda u mirovini
Raspolaganje koncesijom prema novom Zakonu o koncesijama

HGK