Buildings on the maritime domain

Details

Written by Olga Jelčić

1. Članak 5. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama

Vrhovni sud RH, Gzz 131/03 od 02.07.2003.

Zgrade i građevine izgrađene na pomorskom dobru pripadnost su pomorskog dobra.

Iz obrazloženja:

"U ovom sporu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine čest. zgrade 1916 k.o. Vodice, istaknut je prigovor da navedena nekretnina predstavlja pomorsko dobro, te da se na istoj, u skladu s odredbom čl. 51. Pomorskog zakonika ne može stjecati pravo vlasništva.

Odredbom čl. 48. Pomorskog zakonika, a u skladu s odredbom iz čl. 52. Ustava Republike Hrvatske, propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a da se upotrebljava, odnosno koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom. Pomorski zakonik, kao lex specialis, ne propisuje da zgrade i građevine koje su na pomorskom dobru izgrađene, bilo po osnovi koncesije bilo po osnovi prava građenja, pravno nisu dijelovi pomorskog dobra i da tvore zasebnu nekretninu. Suprotno tome, iz odredbe čl. 71. st. 2. i prijelaznih odredaba iz čl. 1038., 1039. i 1040. Pomorskog zakonika proizlazi da su zgrade i građevine izgrađene na pomorskom dobru pripadnost pomorskog dobra."

Komentar autora:
Mislim da je problem izgrađenih građevina na pomorskom dobru složeniji od ovoga kako se čini prema citiranoj rješidbi. Naime, ostaje neriješeno pitanje stvarnih prava na građevinama izgrađenim na pomorskom dobru koje je u zemljišnoj knjizi upisano kao vlasništvo određene osobe, ili kada se radi o građevinama izgrađenim prije prve polovine prošlog stoljeća. O problematici prava na građevinama više se govori u radu pod naslovom „Građevine na pomorskom dobru."

2. Članak 32. Zakona o gradnji (sada 214. Zakona o prostornom uređenju i gradnji)

Upravni sud Republike Hrvatske, Us-819/1995 od 25. siječnja 1996.

Dokazom o pravu građenja na pomorskom dobru može se smatrati samo koncesija na temelju Pomorskog zakonika (članak 59.; sada čl. 16. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama).

Iz obrazloženja:

"Po odredbi članka 59. Pomorskog zakonika fizičkim i pravnim osobama može se dati ovlaštenje za posebnu upotrebu i/ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra (koncesije) koja se daje na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom, ta koncesija daje ovlašteniku pravo upotrebe i/ili korištenja pomorskog dobra u opsegu i pod uvjetima određenim u odluci o koncesiji. Kako tužitelj nije ishodio ovlaštenje u smislu navedenih propisa, osnovano je utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 32. Zakona o građenju. Naime, nije ispunjen uvjet iz odredbe članka 32. stavka 2. točke 1. navedenog Zakona kojim je propisano da se zahtjevu za izdavanje građevne dozvole prilaže dokaz o pravu vlasništva zemljišta odnosno građevine ili ugovor, odnosno akt nadležnog državnog tijela na temelju kojeg je investitor stekao pravo građenja.

Neodlučno je, prema tome, što je rješenjem od 24. listopada 1961. osnovanom poduzeću «Luka» R. kao osnovno sredstvo predana na korištenje, pored ostalog, «Lj. obala» što je sada, prema stanju spisa, «B. pristanište». Naime, nakon stupanja na snagu Pomorskog zakonika postojanje takvog stvarnog stanja na pomorskom dobru (članak 1038. Pomorskog zakonika) nije dokaz o postojanju uvjeta iz odredbe članka 32. točke 1. Zakona o građenju na temelju kojeg bi mogla biti izdana građevna dozvola za građenje odnosno rekonstrukciju pomorskog dobra."

Komentar autora:
U citiranoj odluci koristi se izričaj „pravo građenja“ što se ne smije poistovjetiti sa stvarnim pravom građenja koje je u naš pravni sustav unio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Naime, ova je rješidba donesena prije 1. 1. 1997., kada je navedeni zakon stupio na snagu, tako da se u konkretnom slučaju radi o pravu ili ovlasti na građenje na pomorskom dobru u smislu građevinskih propisa.

Iako je odredbom čl. 3. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dana mogućnost odstupanja od načela pravnog jedinstva nekretnine, tako da zgrade i druge građevine koje su izgrađene na općem dobru (dakle i pomorskom dobru) na temelju koncesije, tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje, pa dosljedno tome mogu biti predmet vlasništva, takva mogućnost nije bila predviđena u Pomorskom zakoniku niti sada postoji u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama.

Prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama, sklapanjem ugovora o koncesiji koncesionar ne stiče stvarno pravo građenja, bez obzira što je na temelju koncesije ovlašten izgraditi građevinu na pomorskom dobru, jer tako izgrađeni objekt postaje pripadnost pomorskog dobra i kao takav je nesposoban biti predmetom prava vlasništva ili nekog drugog stvarnog prava.

All sub-themes are published in Croatian language only: