Distraint and the Maritime Domain

Details

Written by Vlado Skorup

Česte izmjene i dopune Ovršnog zakona jasno upućuju na to da zakonodavac još uvijek nije odustao od pokušaja da pronađe rješenje kojim bi se učinkovito i brzo postigla svrha ovršnog postupka - prisilno ostvarenje dospjele tražbine i namirenje ovrhovoditelja. Ovršni zakon svojim učestalim izmjenama nije prestao izazivati polemike i rasprave.

Primarni cilj ovršnog postupka i postupka osiguranja ipak je namirenje tražbine i on ne bi trebao biti neostvaren samo u izuzetnim situacijama koje to zbog specifičnih okolnosti opravdavaju.

Pomorsko dobro ovršnopravni instituti ne dosižu, niti se njime mogu podmirivati opravdani zahtjevi vjerovnika spram dužnika. To prije svega zato jer opće dobro, uključujući i pomorsko dobro nije sposobno biti objektom prava vlasništva. Odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izrijekom dopuštaju da pravno ne budu dijelovi općega dobra one zgrade i druge građevine koje su na njemu izgrađene na temelju koncesije. One tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje. Dakle, na zakonu osnovana koncesija otvara mogućnost pravnom odvajanju građevine od općeg dobra i ovlašćuje svoga nositelja da na tome ima takvu građevinu. Taj dualitet vlasništva u naravi predstavlja odstupanja od temeljnog načela jedinstva nekretnine.

Bez obzira na to koliko težili očuvanju pomorskog dobra, ono ima ogroman gospodarski potencijal koji ne smije ostati neiskorišten. Stoga je nužno pomiriti interese vjerovnika koji nikada nisu zadovoljni brzinom ostvarenja njihovih dospjelih tražbina, potrebe očuvanja integriteta pomorskog dobra i konačno neophodnosti adekvatnog iskorištavanja njegovog gospodarskog potencijala.