Jadranka Fržop kao stručnjak za pomorsko dobro ovim prilogom kao gost portala iz perspektive pomoćnice ministra Ministarstva pomorstva prometa i infrastrukture iznosi svoje viđenje ključne problematike koju je uočila u obnašanju svoje funkcije zadnjih šest mjeseci.
Branko Kundih
Temeljni problemi
Kadrovski deficit
Unutar velikog sustava Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture kroz dvije upravne organizacije, raspoređeni su poslovi pomorstva i to kroz upravu pomorske plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra te upravu sigurnosti plovidbe.
Unutar dvije uprave raspoređen je nedostatan broj ljudi za obavljanje ove vrste poslova te kao "gorući“ problem moram istaknuti već puno puta istaknuto nedonošenja novog zakona kojim se regulira problematika pomorskog dobra i morskih luka.
Za posljedicu imamo veliki broj neriješenih problema i nejasnih situacija na pomorskom dobru.
Važeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama neadekvatan je alat u provedbi:
- evidencije pomorskog dobra u zemljišnim knjigama (za razliku od voda, šuma, cesta….)
- dodjele koncesija (usklađenje sa Zakonom o koncesijama)
- nadzora na pomorskom dobru (nedovoljan broj ljudi u lučkim kapetanijama)
Gotovo možemo reći da je pomorsko dobro pravno zapušteno područje.
Sama izrada nacrta zakona koja je u normativnoj aktivnosti Ministarstva zahtijeva dobru kadrovsku ekipiranost uz aktivno sudjelovanje i uvažavanje svih dionika koji su vezani uz predmetnu problematiku kao i na jasnim smjernicama utemeljenu političku volju. Kad ovim problemima gdje nas vrijeme "gazi“ i svakim danom otkrivamo nove situacije na pomorskom dobru dodamo i činjenicu da je utvrđivanje granice pomorskog dobra prethodno pitanje koje treba riješit za cijelu obalu od Istre do Prevlake unutar točno određenog vremenskog roka, smatram da je to pitanje od strateškog interesa budeće vladajuće strukture.
Strateški smjer razvoja
Optimalno upravljanje i gospodarenje "plavom oranicom“ prije svega treba odredit kroz prostorno planiranje mora i priobalja sa zaštitom okoliša što će imati za posljedicu strateško opredjeljenje i smjer u kojem se želimo razvijati, pa tada možemo govorit o ribarstvu, nautičkom turizmu, marikulturi, a izbjeći možda neke djelatnosti na Jadranskom moru koje kao turistička i nautička zemlja ne želimo odnosno nisu naša strateška odrednica.
Uz ova dva osnovna problema - ljudski kapaciteti (novi zakon) i strateški smjer "plave oranice“, svakako je potrebno osigurati horizontalnu povezanost i normativnu usklađenost sa ministarstvima - graditeljstva, turizma, poljoprivrede i regionalnog razvoja.
Zaključak
Na budućoj upravljačkoj strukturi je velika odgovornost što skorijeg donošenja zakona kojim se regulira problematika pomorskog dobra kojim će se na adekvatan način izvršiti upis odnosno evidencija pomorskog dobra u zemljišnim knjigama na ujednačen i učinkovit (brz) način duž cijele obale, zakona koji će valorizirati pomorsko dobro u gospodarskom smislu sa ciljem bržeg gospodarskog razvoja ali i zaštite uz adekvatan sustav nadzora. Sve to je moguće uz dostatnu kadrovsku, stručnu ekipiranost i stvarnu političku volju na državnoj razini kao i određivanje strateškog smjera i jasno određivanje prioriteta na važnom resursu - pomorskom dobru Republike Hrvatske.
