U fokusu struke

Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske
Mr.sc.Olga Jelčić, dipl.iur.
Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-4445/2008 i U-I-2231/2009 od 4. listopada 2011. (Narodne novine 123/2011) pokrenut je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 17., 34. i 118. st. 2. i 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj 158/03, 141/06 i 38/09 – dalje ZPDML), te su u članku 118. ukinuti stavak 2. i stavak 3. u dijelu koji glasi: "te će Državno odvjetništvo postupiti sukladno stavku 2. ovoga članka."

Arhiva portala

Tražilica

Podmorsko dobro

Detalji: Autor: Jelena Belamarić

Najbitnije - u kratkim crtama

Cijela sekcija Podmorsko dobro izgrađena je oko jedne osnovne ideje: obnove ribarsta i zaštite mora, a putem tzv. "no take zones" ili zona neuzimanja.

Osnovne postavke:

Najveći dio svjetskog ribarstva u posljednjih je dva desetljeća već u odmaklom stadiju propadanja jer smo već pojeli oko 90% ribe na planeti. Zbog toga većina pomorskih zemalja mora ulagati golema sredstva u poticanje i/ili subvencioniranje profesionalnih ribara. Poznata je (i nemilosrdna) zakonitiost: što je više ribarskih brodova na nekom području i što su oni bolje opremljeni to je manje ribe.
Svi prihvaćamo i "normalno" nam je da se u kopnenim rezervatima i nacionalnim parkovima ne smije ništa dirati niti iznositi – a pogotovo ne ubijati divljač. Ali to s morskim rezertvatima (ili morskim dijelom rezervata) nije slučaj. U većini morskih rezervata u svijetu i u nas ribolov je samo ograničen ali dozvoljen.
Zone ne uzimanja ZNU, počele su se osnivati u svijetu tek u posljednja dvadesetak godina. Tipično su lokalni ribari u početku protestirali – a isto tako tipično su već za koju godinu sami postali uvjereni zaštitari – jer su u okolnim područjima počeli loviti sve više i sve veću ribu. Radi se o principu "pretakanja": neuznemirena riba brže raste, veća riba daje više jajašaca, pa se u relativno kratkom roku ribe eksponencialno razmnože – a tada počne kompeticija za prostor i hranu te mnoge jedinke "teku" u okolna područja.

Svjetski morski stručnjaci predlažu da se kroz sva mora i oceane osnuje mreža zona ne uzimanja tako da uključi oko 20% svih morskih ekosustava. Na taj način bi se riblji fond i ostali morski živi svijet oporavili – a preostalih 80% bi se mogao održivo iskorištavati. Za sada je potpuno ili djelomično zaštićeno oko 1% svjetskih morskih ekosustava.
Za održivo iskorištavanje - gospodarenje bilo čime potrebno je znati koliko čega, gdje i u kojem trenutku ima – a za to je neophodno temeljito praćenje, monitoring. Današnjom digitalnom tehnologijom i dostupnošću Interneta u praćenje jadranskog podmorja mogli bi se uključiti svi: od ribara i ronioca do turista.
Kao prvi korak u tom smijeru u Hrvatskoj, predlažem osnivanje dvogodišnje pilot zone ne uzimanja, na nekom stručno odabranom opustošenom staništu, nekada bogatom ribom od kamena – a da se otkloni skeptičnost.
Slijedio bi veliki hrvatski zaokret ka našem najvećem blagu, Jadranskom moru. Za dosljednu zaštitu 20% njegovih podmorskih područja trebalo bi zaposliti barem isto toliko lokalnog stanovništva. Naša dosadašnja zaštita podmorja ne samo da nije dosljedna zbog manjka ljudi i sredstava, nego ona ograničava tradicijski ribolov lokalnom stanovništvu a da im gotovo ništa ne daje za uzvrat. Osim u zaštitu na terenu ljudi bi se mogli uključiti u monitoring te u dobro osmišljeni obrazovni i duhovno obogaćujući ekološki turizam (hvale vrijedan primjer: "Caput Insulae", otok Cres).
Sredstva potrebna za osnivanje ZNU, uključujući dostatno zapošljavanje, bila bi manja od onih koja već odlaze na subvencioiranje propadajućeg ribarstva – kako se pokazalo u SAD.
Za početnu fazu temeljito razrađenog projekta u tom smijeru, mogla bi se, bez sumnje, povući i dostatna sredstva iz Europske Unije.
Dakle, vrijeme je da se promijeni stav naše javnosti, vlasti i političara prema zaštiti našeg podmorja – njegovu zaštitu treba shvatiti kao investiciju, a osnivanje zona ne uzimanja poput otvaranja dugoročnog bankovnog računa vezane štednje s najsigurnijom i najvećom mogućom kamatom - garantiranom od samog Zakona Prirode – a na svestranu dobro(do)bit ne samo svih morskih stvorenja, nego i nas ljudskih žitelja Jadrana.

U tekstu koji slijedi sve ove postavke detaljno su objašnjenje sa mnogo konkretnih primjera i linkova.