Dokumenti za građenje

Detalji

Autor: Jasminka Pilar, Urbanistica d.o.o.

1. Uvod

Od 1. listopada 2007. godine u primjeni je Zakon o prostornom uređenju i gradnji (“Narodne novine” br. 76/07 - u daljnjem tekstu Zakon o prostornom uređenju i gradnji ili samo Zakon) kojim se uređuje sustav prostornog uređenja i gradnja, nadležnosti tijela državne vlasti i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave u upravnim i drugim postupcima, te upravni i inspekcijski nadzor. Donošenjem Zakona o prostornom uređenju i gradnji objedinjene su problematike dvaju bivših zakona i to Zakona o prostornom uređenju (»Narodne novine«, br. 30/94., 68/98., 61/00., 32/02. i 100/04.) i Zakona o gradnji (»Narodne novine«, br. 175/03 i 100/04).

Zakon o prostornom uređenju i gradnji mijenjan je i dopunjavan tri puta. Prvi puta 2009. godine radi usklađenja sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, br. 109/07) kojim su bila ukinuta općinska, gradska i županijska poglavarstva, a njihove ovlasti povjerene neposredno izabranim općinskim načelnicima, gradonačelnicima i županima pa je sukladno tome prava i ovlasti koja su prema Zakonu o prostornom uređenju i gradnji imala županijska, gradska, odnosno općinska poglavarstva trebalo propisati kao prava i ovlasti župana, gradonačelnika, odnosno predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave.

Drugom izmjenom i dopunom 2011. godine Zakon o prostornom uređenju i gradnji usklađivan je s novim Zakonom o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. godine radi ispunjavanja mjerila za zatvaranje poglavlja 23. „Pravosuđe i temeljna prava“ u postupku pristupanja Europskoj uniji.

Trećom izmjenom i dopunom 2011. godine Zakon o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", br. 90/11) koji je u primjeni od 10. kolovoza 2011., mijenjan je kao posljedica primjene i praćenja njegovih učinaka kroz brojne postupke izrade i donošenja dokumenata prostornog uređenja, te obilnu prvostupanjsku i drugostupanjsku upravno-pravnu praksu izdavanja akata za provođenje tih dokumenata, izdavanja akata za građenje i uporabu građevina, postupke upravnog i inspekcijskog nadzora, upravno-sudsku praksu s tim u svezi, te kroz veliki broj predstavki i upita fizičkih i pravnih osoba, tijela državne vlasti, lokalne i područne samouprave, budući da su uočene određene nedorečenosti u njegovom izričaju, određene pravne praznine i odredbe koje negativno utječu na njegovu provedbu i na mogućnost provedbe pojedinih instituta drugih zakona.

Gradnjom, u smislu Zakona o prostornom uređenju i gradnji smatra se projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevina, te se odnosi kako na gradnju novih građevina, tako i na rekonstrukciju, uklanjanje i održavanje postojećih građevina.

Kada je riječ o aktima provedbe dokumenata prostornog uređenja važno je za znati da je 1994. god. donošenjem Zakona o prostornom uređenju (“Narodne novine” br. 30/94) poštivajući dosadašnju tradiciju izdavanja dozvola, ali vodeći računa o nekim novim ekonomskim i gospodarskim činbenicima uvedeno je niz novina, od kojih je najveća bila lokacijska dozvola, kao upravni akt.

Sukladno Zakonu o prostornom uređenju i gradnji, lokacijska dozvola i nadalje ostaje upravni akt, ali je postupak izdavanja iste izmjenjen u želji da se isti racionalizira. Uveden je novi akt – rješenje o uvjetima građenja čija je uloga dvojaka, naime on je u isto vrijeme akt provedbe dokumenata prostornog uređenja, te kao takav zamjenjuje lokacijsku dozvolu, ali i akt na temelju kojeg se smije pristupiti građenju određenih građevina, dakle zamjenjuje građevnu dozvolu odnosno potvrdu na glavni projekt. Rješenje o uvjetima građenja izdaje se za zgrade čija građevinska (bruto) površina nije veća od 400 m2, zgrade za obavljanje isključivo poljoprivrednih djelatnosti čija građevinska (bruto) površina nije veća od 600 m2. Građenju građevina može se prostupiti na temelju tri različita akta, a to su: rješenje o uvjetima građenja, potvrda glavnog projekta i građevinska dozvola.

2. LOKACIJSKA DOZVOLA
2.1.Općenito o lokacijskoj dozvoli

Lokacijska dozvola je upravni akt koji se izdaje na temelju Zakona o prostornom uređenju i gradnji i propisa donesenih na temelju tog Zakona, te u skladu s dokumentima prostornog uređenja i posebnim propisima. U slučaju međusobne neusklađenosti dokumenta prostornog uređenja užega i širega područja, lokacijska dozvola se izdaje na temelju dokumenta prostornog uređenja šireg područja.

Odredbom članka 102.a Zakona o prostornom uređenju i gradnji izrekom je propisano da u slučaju protivnosti dijela dokumenta prostornog uređenja užega područja dijelu dokumenta prostornog uređenja širega područja u postupku izdavanja lokacijske dozvole, primjenjuje se dio dokumenta prostornog uređenja širega područja.

Kada je riječ o koncesijama tada je odredbom članka 103. Zakona o prostornom uređenju i gradnji određeno da se u postupku donošenja odluke o koncesiji prema posebnom zakonu na temelju koje će se provesti zahvat u prostoru, mora pribaviti lokacijska dozvola. Nadalje odredbom članka 103.a. Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisano je da se Odluka o koncesiji prema posebnom propisu koja obuhvaća provođenje zahvata u prostoru može donijeti ako je taj zahvat planiran prostornim planom, a o čemu uvjerenje izdaje nadležno upravno tijelo, odnosno Ministarstvo kada je nadležno za izdavanje lokacijske dozvole. Ugovor o koncesiji može se sklopiti po izvršnosti lokacijske dozvole izdane za zahvat u prostoru obuhvaćen koncesijom.

2.2. Nadležnost za izdavanje lokacijske dozvole

Lokacijsku dozvolu za zahvate u prostoru određene Uredbom o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu (“Narodne novine” br. 116/07 i 56/11) i građevina koje se nalaze na području dviju ili više županija i Grada Zagreba izdaje samo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Nadležna je Uprava za prostorno uređenje unutar navedenog Ministarstva.

Kada je riječ o području pomorskog dobra Ministartsvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva pozivom na odredbe Uredbe o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu izdaje lokacijsku dozvolu za slijedeće građevine:

• morsku luku otvorenu za javni promet osobitoga (međunarodnoga) gospodarskog interesa za Republiku Hrvatsku i
• morsku luka posebne namjene od značaja za Republiku Hrvatsku.

Nadalje odredom članka 3. gore navedene Uredbe je propisano da će Ministartsvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdavati i lokacijsku dozvolu za zahvate u prostoru za koje se utvrđuju objedinjeni uvjeti zaštite okoliša. Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o postupku određivanja objedinjenih uvjeta zaštite okoliša (“Narodne novine” br. 114/08), te je tako povećan broj zahvata u prostoru za koje lokacijsku dozvolu izdaje Ministartsvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.

Za izdavanje lokacijske dozvole za ostale zahvate u prostoru nadležno je upravno tijelo:

• županije na čijem se području planira zahvat u prostoru ako se nalazi izvan područja velikog grada, te ako je zahvat u prostoru planiran na području dviju ili više jedinica lokalne samouprave,
• Grada Zagreba za zahvat u prostoru planiran na njegovom području,
• velikog grada na čijem je području planiran zahvat u prostoru.

2.3. Zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole

Uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole prilaže se:

• izvod iz katastarskoga plana, odnosno njegova preslika,
• tri primjerka idejnog projekta čija je situacija prikazana na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi, kopiji katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti (M 1:5000), odnosno na ortofotokarti odgovarajućeg mjerila,
• izjava projektanta da je idejni projekt izrađen u skladu s dokumentom prostornog uređenja na temelju kojeg se izdaje lokacijska dozvola,
• pisano izvješće i potvrdu o nostrifikaciji idejnog projekta ako je projekt izrađen prema stranim propisima,
• dokaz o pravnom interesu podnositelja zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole.

Od časa od kada se počeo primjenjvati Zakon o prostornom uređenju i gradnji prve nedoumice je izazvala odgovarajuća posebna geodetska podloga. Odgovarajuća posebna geodetska podloga je kartografska podloga (digitalni ortofoto plan s visinskim prikazom – slojnice i kote s uklopljenim katastarskim planom ili topografski prikaz s uklopljenim katastarskim planom) izrađena u odgovarajućem mjerilu i ovjerena od nadležnog tijela za državnu izmjeru i katastar nekretnina. Dakle odgovarajuću posebnu geodetsku podlogu izrađuju pravne osobe registrirane za obavljanje poslova državne izmjere i katastra nekretnina i ovlašteni inžinjeri geodezije, u mjerilu koje ovisi o svrsi i potrebi iste, a ovjeravaju je Područni uredi za katastar, odnosno Gradski ured za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba.

Idejni projekt je je skup međusobno usklađenih nacrta i dokumenata kojima se daju osnovna oblikovno-funkcionalna i tehnička rješenja građevine (idejno-tehničko rješenje), te smještaj jedne ili više građevina na građevnoj čestici, odnosno unutar obuhvata zahvata u prostoru na odgovarajućoj posebnoj geodetskoj podlozi, kopiji katastarskog plana, Hrvatskoj osnovnoj karti (M 1:5000), odnosno na ortofotokarti odgovarajućeg mjerila. Za zahvate u prostoru za koje lokacijsku dozvolu izdaje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva idejni projekt ovisno o složenosti i tehničkoj strukturi građevine, sadrži i idejno-tehničko-tehnološko rješenje u skladu s objedinjenim uvjetima zaštite okoliša, te druge nacrte i dokumente ako su oni značajni za izradu glavnog projekta. Idejni projekt može izrađivati samo projektant koji je fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer.

Nadalje, za zahvate u prostoru za koje je sukladno odredbama Uredbe o procjeni utjecaja zahvata za okoliš ("Narodne novine" br.64/08 i 67/09) potrebna procjena utjecaja na okoliš i/ili sukladno odredbama Pravilnika o ocjeni prihvatljivosti plana, programa i zahvata na ekološku mrežu ("Narodne novine" br.118/09) procjena prihvatljivosti zahvata za prirodu, uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole potrebno je dostaviti akt da je isti provedeno ili će se od podnositelja zahtjeva za namjeravani zahvat u prostoru zatražiti da provede postupak procjene utjecaja na okoliš, odnosno ocjene prihvatljivosti zahvata za prirodu.

U odnosu na prikupljanje posebnih uvjeta u postupku izdavanja lokacijske dozvole Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o prostornom uređenju i gradnji ("Narodne novine", br. 90/11) omogućeno je da se posebni uvjeti pribavljaju prije pokretanja postupka za izdavanje lokacijske dozvole na zahtjev projektanta, odnosno investitora ili tijekom tog postupka na traženje Ministarstva, odnosno nadležnog upravnog tijela. Nadalje, tijelo i/ili osoba određena posebnim propisom dužna je na zahtjev projektanta, odnosno investitora posebne uvjete utvrditi ili zahtjev za njihovo utvrđivanje odbiti rješenjem u roku od petnaest dana od dana primitka urednog zahtjeva.

2.4. Izmjena i dopuna lokacijske dozvole

Podnositelj zahtjeva je dužan ishoditi izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole ako tijekom izrade glavnog projekta, odnosno građenja namjerava na zahvatu u prostoru učiniti promjene kojima se mijenjaju lokacijski uvjeti, a da se pritom ne mijenja njihova usklađenost s prostornim planom na temelju kojeg je lokacijska dozvola izdana. Navedeno znači da su za primjenu instituta izmjene i dopune lokacijske dozvole bitne istovremeno dvije činjenice: da je lokacijska dozvola izdana, konačna i važeća, te da se dokaže da se traženim promjenama na zahvatu ne mijenja usklađenost lokacijske dozvole s prostornim planom na temelju kojeg je lokacijska dozvola izdana. Pritom, u tome nije odlučujuća činjenica da prostorni plan na temelju kojeg je lokacijska dozvola izdana više nije na snazi ili je promjenjen u bilo kojem svojem dijelu, već činjenica da se pojedinim provedbenim odredbama tog prostornog plana lokacijski uvjeti određuju višeznačno, tako da su na temelju istih, moguće promjene u zahvatu u prostoru mogu smatrati usklađenim s tim prostornim planom. Izmjena i dopuna lokacijske dozvole vrijedi do kada vrijedi i lokacijska dozvola koja se mijenja i/ili dopunjuje. U slučajevima izdanog odobrenja za građenje kojim je konzumirana izdana lokacijska dozvola, istu je moguće mijenjati samo u tijeku građenja građevine.

Rješenje o izmjeni i/ili dopuni lokacijske dozvole donosi upravno tijelo, odnosno Ministarstvo, koje je izdalo dozvolu koja se mijenja i/ili dopunjuje. U postupku izdavanja rješenja o izmjeni i/ili dopuni lokacijske dozvole pribavljaju se samo oni posebni uvjeti na koje izmjena i/ili dopuna ima utjecaja.

2.5. Važenje lokacijske dozvole

Lokacijska dozvola prestaje važiti ako se zahtjev za izdavanje potvrde glavnog projekta odnosno građevinske dozvole ne podnese nadležnom upravnom tijelu, odnosno Ministarstvu u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti lokacijske dozvole.

Važenje lokacijske dozvole produžuje se na zahtjev podnositelja zahtjeva jednom za još dvije godine, ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama ovoga Zakona i drugi uvjeti u skladu s kojima je lokacijska dozvola izdana. Navedeno znači da se u međuvremenu nije promjenio dokument prostornog uređenja temeljem kojeg se izdala lokacijska dozvola, ili ako se promjenio da se u tom slučaju nisu promjenili lokacijski uvjeti, odnosno da je predmetni zahvat u prostoru u odnosu na dokument prostornog uređenja nepromjenjen. Jednako tako lokacijska dozvola se može produžiti ako se u međuvremenu nisu promjenili posebni propisi temeljem kojih su izdani posebni uvjeti.

Rok ne teče za vrijeme trajanja postupka izdavanja potvrde glavnog projekta, odnosno građevinske dozvole, a prestaje teći izdavanjem te potvrde, odnosno dozvole. Ako se za građenje građevine za koju je izdana jedna lokacijska dozvola izdaje više potvrda glavnog projekta, odnosno građevinskih dozvola, rok prestaje teći izdavanjem prve potvrde, odnosno dozvole.

S procesne strane gledajući, produženje važenje lokacijske dozvole predstavlja pravo stranke o kojemu se odlučuje u upravnom postupku. To znači da stranku nije dovoljno pisanim putem obavijestiti o tome da ima ili nema neko pravo već je povodom zahtjeva stranke, sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, potrebno donijeti rješenje, koje, uz ostalo, mora sadržavati obrazloženje i uputu o pravnom lijeku.

3. POTVRDA GLAVNOG PROJEKTA

Lokacijskom dozvolom se ne stiječe pravo građenja, već se ista izdaje sukladno uvjetima iz prostornih planova, odnosno dokumenata prostornog uređenja. Kako je već bilo unaprijed rečeno za sve zahvate u prostoru za koje se donosi odluka o koncesiji prema posebnom zakonu mora se pribaviti lokacijska dozvola. Ovisnosti o složenosti zahvata, da bi se moglo pristupiti građenju potrebno je ishoditi ili potvrdu glavnog projekta ili građevinsku dozvolu.

Potvrda glavnog projekta je neupravni akt kojim se potvrđuje glavni projekt i odobrava gradnja prema potvrđenom projektu. Zahtjevu za potvrdu glavnog objekta prilaže se:

• izvršna lokacijska dozvola,
• tri primjerka glavnog projekta izrađenog u skladu s lokacijskom dozvolom,
• ovjereni parcelacijski elaborat kojim je formirana građevinska čestica,
• dokaz da investitor ima pravo graditi na određenoj građevinskoj čestici.

Dokazom da investitor ima pravo graditi na nekretnini oko čijeg vlasništva se spore Republika Hrvatska i jedinica lokalne samouprave smatra se suglasnost Republike Hrvatske i jedinice lokalne samouprave.

U postupku izdavanja potvrde glavnog projekta utvrđuje se: da je glavni projekt izrađen u skladu s lokacijskom dozvolom, da je glavni projekt izrađen u skladu s odredbama Zakona, propisa donesenih na temelju ovoga Zakona i drugih propisa, da je građevna čestica uređena u smislu Zakona, kao i da su zahtjevu za izdavanje potvrde priloženi svi potrebni dokumenti.

Potvrda glavnog projekta prestaje važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od dvije godine od dana izdavanja te potvrde. Važenje potvrde glavnog projekta produžuje se na zahtjev investitora jednom za još dvije godine ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji.

4. GRAĐEVINSKA DOZVOLA

Građevinsku dozvolu za gradnju građevina koje su određene Uredbom o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu (“Narodne novine” br. 116/07 i 56/11) i građevina koje se nalaze na području dviju ili više županija i Grada Zagreba izdaje samo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Nadležna je Uprava za graditeljstvo unutar navedenog Ministarstva.

Zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole investitor prilaže:

• tri primjerka glavnog projekta s uvezanom preslikom teksta izvršne lokacijske dozvole i posebnim uvjetima koji su sastavni dio lokacijske dozvole,
• pisano izvješće o kontroli glavnog projekta,
• pisano izvješće i potvrdu o nostrifikaciji, ako je projekt izrađen prema stranim propisima,
• elaborate o geotehničkim i drugim istražnim radovima te tehnološke, prometne i druge elaborate ako su podaci iz tih elaborata poslužili za izradu glavnog projekta,
• parcelacijski elaborat ovjeren od tijela nadležnog za državnu izmjeru i katastar nekretnina i uz potvrdu Ministarstva koje je izdalo lokacijsku dozvolu, o usklađenosti s lokacijskim uvjetima za oblik i veličinu nove građevne čestice,
• dokaz da ima pravo graditi na građevnoj čestici, unutar obuhvata zahvata u prostoru, odnosno na postojećoj građevini.

Građevinska dozvola prestaje važiti ako investitor ne pristupi građenju u roku od dvije godine od dana izdavanja iste, te se može produžiti još jednom za dvije godine, ako se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u skladu s odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji.

5. UREĐENJE GRAĐEVINSKOG ZEMLJIŠTA

Građevinsko zemljište uređuje se u cilju njegovog osposobljavanja za građenje, rekonstrukciju i korištenje zgrada u skladu s dokumentom prostornog uređenja, te s tim u vezi poboljšanja uvjeta života i rada u naseljima. Investitor komunalne infrastrukture je jedinica lokalne samouprave ili trgovačko društvo koje obavlja odgovarajuću komunalnu djelatnost (- u daljnjem tekstu nadležno tijelo), a druge infrastrukture osoba koja je istu prema posebnom propisu ovlaštena graditi. Investitor komunalne, odnosno druge infrastrukture može biti i jedna ili više osoba čijem zemljištu ili građevini služi infrastruktura ako za to imaju suglasnost jedinice lokalne samouprave, odnosno nadležnog tijela. Suglasnost se može dati samo osobi, odnosno osobama koje se ugovorom obvežu komunalnu, odnosno drugu infrastrukturu planiranu dokumentom prostornog uređenja izgraditi vlastitim sredstvima u određenom roku i istu predati u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, odnosno osobe određene posebnim propisom. Ova suglasnost može se dati i za građenje komunalne, odnosno druge infrastrukture koja svojom trasom i kapacitetom premašuje potrebe zemljišta, odnosno građevine investitora. Međusobna prava i obveze u pogledu uvjeta građenja te povrata dijela sredstava utrošenih za izgradnju komunalne, odnosno druge infrastrukture ili djelomičnog prebijanja s obvezom plaćanja komunalnog doprinosa u slučaju građenja građevine komunalne infrastrukture, jedinica lokalne samouprave, odnosno nadležno tijelo i investitor komunalne, odnosno druge infrastrukture uređuju ugovorom.

Uređenje građevinskog zemljišta obuhvaća sljedeće radnje i radove: osiguranje sredstava za uređenje građevinskog zemljišta u proračunu jedinice lokalne samouprave i iz drugih izvora, pribavljanje projekata i druge dokumentacije, rješavanje imovinskopravnih odnosa u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i gradnji i posebnim zakonom i ishođenje akata potrebnih za provedbu radova u svrhu uređenja građevinskog zemljišta, građenje u svrhu proširenja i/ili poboljšanja komunalne i druge infrastrukture, sanaciju terena (odvodnjavanje, izravnavanje, osiguranje zemljišta i sl.) i drugo.

Donošenjem Zakona o prostornom uređenju i gradnji određeno je da se lokacijska dozvola može izdati samo na uređenoj građevinskoj čestici. Pojam uređena građevna čestica podrazumjeva da je riječ o čestici koja ima riješen pristup s prometne površine, rješenu odvodnju otpadnih voda i mogućnost smještaja na istoj propisanog broja parkirališnih mjesta, a sve to u skladu s prostornim planom na temelju kojega se izdaje lokacijska dozvola, ili čije je uređenje započeto na temelju programa gradnje građevina i uređaja komunalne infrastrukture prema posebnom zakonu na način da su izvedeni barem zemljani radovi u skladu s navedenim planom. Gore navedena ograničenja se ne odnose na izdavanje lokacijske dozvole i rješenja o uvjetima građenja za građenje zamjenskih građevina i za rekonstrukciju postojećih građevina.

Imajući na umu da se posljednjih 20-tak godina zbog svih promjena koje su se dešavale na ovim našim prostorima, paralelno sa izgradnjom građevina nije gradila odgovarajuća infrastruktura, ili su se gradile i rekonstruirale (proširivale) ulice, nerazvrstane ceste, putovi, trgovi i druge prometne površine, ali bez evidentiranja promijenjenog stanja u službenim registrima – katastru i zemljišnoj knjizi, nastao je veliki problem kod izdavanja lokacijskih dozvola osiguranje obveze da se lokacijska dozvola može izdati samo na uređenoj građevinskoj čestici.

Vodeći računa o mogućnosti osiguranja takove obveze Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva je izdalo 22. rujna 2008. uputu da u postupcima izdavanja akata kojima se provode prostorni planovi, nadležna upravna tijela u svrhu utvrđivanja postojanja odgovarajućeg pristupa građevne čestice na prometnu površinu, trebaju obaviti očevid i koristiti: ili izvod iz katastarskog plana priložen uz zahtjev, odnosno sadržan u dokumentu priloženom uz zahtjev, pri čemu je kao postojeće prometne površine potrebno uzimati katastarske čestice koje su kao takve evidentirane u katastru i/ili dijelove drugih čestica na kojima je kao stvarni način uporabe u katastru evidentirana prometna površina, odnosno odgovarajuću posebnu geodetsku podlogu u kojoj je ucrtana prometna površina koja postoji u naravi ako ta površina: nije evidentirana u katastru i/ili ako širina i druge značajke evidentirane prometne površine nisu sukladne stanju u naravi.

Utvrđivanje imovinsko-pravnog statusa prometne površine prilikom utvrđivanja postojanja odgovarajućeg pristupa građevne čestice na prometnu površinu u gore spomenutim postupcima, nije predmet tih postupaka te se isti ne utvrđuje, već se kao prometna površina uzima ona koja se kao takva u naravi koristi i koja je evidentirana u katastru na jedan od navedenih načina, odnosno ucrtana u posebnu geodetsku podlogu. Naime, prema odredbi članka 2. stavka 1. točke 20. Zakona o prostornom uređenju i gradnji prometna površina je površina javne namjene ili površina u vlasništvu vlasnika građevnih čestica ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza, a kojom se osigurava pristup do građevnih čestica. Dakle, u predmetnom kontekstu prometna površina nužno ne mora biti površina javne namjene.