Inspekcija na pomorskom dobru

Detalji

Autor: Branko Kundih

Otvorena pitanja

Od stupanja na snagu bivšeg Pomorskog zakonika (N.N. 17/94.) inspekcijski nadzor nad pomorskim dobrom otvorio je niz pravnih dilema. Prije svega, u provedbi Pomorskog zakonika postavljalo se pitanje zakonske nadležnosti inspektora sigurnosti plovidbe na pomorskom dobru. Pomorski zakonik je u članku 56. propisao da upravni i inspekcijski nadzor u provođenju propisa o pomorskom dobru obavlja Ministarstvo, te inspektor nadzire primjenu odluke i ugovora o koncesiji i o tome obavještava davatelja.

Na temelju članka 32. Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika (N.N. 43/96) ministar pomorstva, prometa i veza je donio Pravilnik o obavljanju inspekcijskog nadzora sigurnosti plovidbe (N.N. 34/97.).

Sukladno Pravilniku, inspekcijski nadzor hidrograđevinske inspekcije obuhvatio je i nadzor nad pomorskim dobrom.

Pravilnik je prestao važiti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003.godine.

Sadržaj i primjena Pravilnika iz 1997. godine je bila veoma sporna u dijelu nadzora hidrograđevinske inspekcije na pomorskom dobru posebno: "da li je koncesionar ispunio sve uvjete iz odluke/ugovora o koncesiji". Istina da je na osnovu bivšeg Pomorskog zakonika iz 1994. godine inspektor imao ovlaštenje da nadzire primjenu odluke i ugovora o koncesiji i o tome obavještava davatelja, međutim samo je davatelj koncesije imao zakonsko uporište za ocjenu je li koncesionar ispunio sve uvjete iz odluke/ugovora o koncesiji.

Zaključak

Pravilnikom o obavljanju inspekcijskog nadzora sigurnosti plovidbe, hidrograđevinska inspekcija je izišla iz pravnog okvira sigurnosti plovidbe i hidrograđevinske struke te su inspektori u praksi bili dovedeni u nezavidnu situaciju da, među ostalim, nadziru ispunjenje odluke i ugovora o koncesiji. Nadzor nad pomorskim dobrom, na osnovu Pravilnika sukladno Pomorskom zakoniku iz 1994.godine, djelomično je prelazio zakonsku, a u cijelosti stručnu kompetenciju hidrograđevinske inspekcije, koja je na koncu u funkciji sigurnosti plovidbe. Takva situacija se zadržala do danas, što ima zabrinjavajuće posljedice na zaštitu pomorskog dobra Republike Hrvatske.

Uklanjanje zakonito izgrađenog objekta na pomorskom dobru

U provedbi bivšeg Pomorskog zakonika otvaralo se pitanje da li je Lučka kapetanija mogla donijeti rješenje o uklanjanju zakonito izgrađenog objekta nakon isteka koncesije, za čije postavljanje je sama dala suglasnost i pozitivno mišljenje?

Nesporno da je samo davatelj koncesije, sukladno članku 71. bivšeg Pomorskog zakonika mogao nakon isteka koncesije tražiti od ovlaštenika koncesije da građevine i prinove u svom trošku ukloni u cijelosti ili djelomično i vrati pomorsko dobro u prijašnje stanje.

U suprotnom Lučka kapetanija bi preuzela poziciju davatelja koncesije.

Među ostalim u provedbi propisa o pomorskom dobru inspektori lučkih kapetanija su isto tako često preuzimali ovlaštenja građevinske inspekcije. Nedorečenost Pomorskog zakonika iz 1994. i pravna improvizacija inspekcijskih službi u postupku inspekcijskog nadzora rezultirali su nizom upravnih sporova.

Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03.)

Zakon propisuje da inspekcijski nadzor nad provedbom odredaba Zakona i drugih propisa donesenih na temelju Zakona, obavljaju inspektori pomorskog dobra Ministarstva i inspektori lučke kapetanije. Ovakvim rješenjem Zakona nesporno da inspekcija pomorskog dobra postoji samo de iure. Stvarno organizirana i djelotvorna inspekcijska služba pomorskog dobra koje uključuje više od jedne trećine površine Republike Hrvatske ne postoji.

Poslovi inspekcije pomorskog dobra su sljedeći:

• nadzor nad stanjem objekata na pomorskom dobru,
• nadzor nad održavanjem reda u luci,
• nadzor nad korištenjem, upotrebom i gradnjom na pomorskom dobru, u pogledu udovoljavanja uvjetima iz odluke i ugovora o dodjeli koncesije,
• nadzor nad obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru, u pogledu udovoljavanja uvjetima i odluke i ugovora o dodjeli koncesije,
• nadzor nad općom upotrebom pomorskog dobra.

U provedbi inspekcijskog nadzora, inspektori pomorskog dobra Ministarstva i drugi državni službenici Ministarstva s inspekcijskim ovlaštenjima ovlašteni su pregledati zgrade, izvođenje radova, poslovne i druge prostorije, luke, sredstva rada, plovila, poslovne knjige i poslovnu okumentaciju, te ugovore radi uvida u korištenje pomorskog dobra i obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru. Pravne i fizičke osobe dužne su na pisani zahtjev inspektora u zatraženom roku dostaviti ili pripremiti točne i potpune podatke, obavijesti i materijale koji su mu potrebni za obavljanje inspekcijskog nadzora.

Ako inspektor u obavljanju inspekcijskog nadzora utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis ima pravo i obvezu sukladno članku 101. Zakona:

• narediti otklanjanje utvrđene nepravilnosti,
• privremeno oduzeti predmete,
• izdati prekršajni nalog,
• zabraniti daljnju upotrebu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra,
• narediti uklanjanje posljedica koje su nastale upotrebom pomorskog dobra protivno njegovoj namjeni,
• poduzeti druge mjere, odnosno izvršiti druge radnje za koje je ovlašten ovim Zakonom, zakonom kojim se uređuju prekršaji i drugim propisima.

Protiv rješenja koja na temelju Zakona ili drugog propisa donosi inspektor, može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja, osim ako Zakonom nije drugačije određeno. Protiv rješenja Ministarstva ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Sporne odredbe Zakona i inspekcijski nadzor

Osnovna dilema odnosi se na odredbu ZPDML na osnovu koje se koncesija na pomorskom dobru može dati tek nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra provedena u zemljišnim knjigama.

Argumentum a contrario poslovi inspekcijskog nadzora nad pomorskim dobrom vezan uz donošenje koncesija ne mogu se provoditi prije nego što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Danice Damjanović u analizi imovinskopravnih odnosa vezanim za Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. godine zaključuje da, neriješeno pitanje imovinskopravnih odnosa, s jedne strane otežava poslovanje trgovačkih društava, a s druge strane ne daje mogućnost donošenja odgovarajuće odluke tijelima koja su ovlaštena i dužna štititi pomorsko dobro.

Zaključak

Potrebno je upozoriti na pravilo spojenih posuda na osnovu kojeg cjeloviti ustroj i provođenje inspekcijskog nadzora na pomorskom dobru nije moguće realizirati bez cjelovitog rješavanja imovinsko pravnih odnosa na pomorskom dobru, sukladno zakonima i Ustavu Republike Hrvatske. Posebno pravno pitanje su zakonito stečena prava, pretvorba i ulaganja na pomorskom dobru.

Zakonskim rješenjem, na osnovu kojeg se koncesija na pomorskom dobru može dati nakon što je utvrđena granica pomorskog dobra i provedena u zemljišnim knjigama u kombinaciji sa člankom 118. novog Zakona, Republika Hrvatska je i najniži stupanj zaštite pomorskog dobra kao općeg dobra dovela u pitanje.

De lege ferenda

Obzirom na posebni interes i osobitu zaštitu Republike Hrvatske u odnosu na pomorsko dobro, bilo bi oportuno osnovati posebnu "inspekciju za pomorsko dobro". Jedan od konstruktivnih prijedloga je povrat ureda državne uprave za pomorstvo u okviru kojih bi djelovala inspekcija na pomorskom dobru.

Inspekcija bi djelovala samostalno sa širokim integriranim ovlastima dosadašnjih inspekcijskih službi, a u pogledu tumačenja zakonskih i podzakonskih propisa usko bi surađivala sa pojedinim ministarstvima. Isto tako bila bi potrebna bliska suradnja inspekcije za pomorsko dobro, Obalne straže, lučkih kapetanija i jedinica lokalne samouprave. Posebnu stručnu i logističku podršku imala bi inspekcija na moru u Hidrografskom institutu Republike Hrvatske.

Napomena:
Dijelovi teksta su preuzeti iz knjige Hrvatsko pomorsko dobro u teoriji i praksi, 2005. godina autora Branka Kundih.