Peljarenje i sigurnost

Detalji

Autor: Hrvoje Stašek

Uvodno razmatranje

Peljarenje je djelatnost koja je istodobno u funkciji eksploatacije broda kao i u funkciji zaštite interesa obalne države. Sva zanimanja na svijetu su nastala iz potrebe i razvila se iz samih začetaka u vrhunski specijaliziranu i tehnološki razvijenu praksu i znanost. Peljarenje nije iznimka i ima dugu i bogatu povijest. Nije poznato kad se peljarenje, kao usluga vođenja broda, prvi put javlja u povijesti pomorstva. Sigurno je da su se već prvi pomorci suočili s problemom kako pored neoznačenih pličina prići nepoznatoj luci i sigurno u nju uploviti.

U Hamurabijevom zakoniku (oko 1700. godine prije Krista), koji je pisan klinastim pismom, postoji odredba o nagradi peljaru za uspješno obavljeno peljarenje, ali i o kazni za slučaj gubitka ili oštećenja peljarenog broda. Od Hamurabijevog zakonika pa sve do naših dana odredbe o naknadi i odgovornosti peljara su u izravnom odnosu. Razdoblja zavjera, pljački i ubojstava dovela su do potrebe formiranja kvalitetne, organizirane službe peljarenja, “angažirajući vješte, poštene i bogobojazne ljude da brodove sigurno uvedu u luku” (citat; Bartlett-Prince W., Pilot-Take Charge, Glasgow, Brown, Son & Ferguson, LTD., 1970., str. 17. » … necessity to employ skilled, honest and God-fearing men to conduct ships safely into harbour.«). U srednjem vijeku, zbog pojave namjernih nasukanja, kaznena odgovornost peljara bila je drastično pooštrena. Za slučaj nasukanja bila je predviđena smrtna kazna, 1514. godine u Britaniji formirano je društvo za obuku pomorskih peljara, kasnije poznato kao Trinity House. Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća, kada su brodovi, tereti i luke postali objekti velike vrijednosti, obalne države radi zaštite svojih luka i plovnih putova uvode obvezno peljarenje.

Funkcija peljara

Glavna funkcija peljara, to temeljno načelo zbog kojega isti uopće postoje, jest sigurnost. Sigurnost broda, plovidbe, ljudskih života na moru, te morskoga okoliša. Ovaj sigurnosni aspekt jako je naglašen i u hrvatskim propisima koji uređuju ili makar dotiču građu pomorskog peljarenja. Tako već iz same definicije peljarenja proizlazi da je njegova osnovna svrha "sigurna plovidba" odredba čl. 68, st. 1. Pomorskog zakonika (NN 181/2004) glasi "Peljarenje je vođenje plovnog objekta od stručnih osoba (peljara) i davanje stručnih savjeta zapovjedniku plovnog objekta, radi sigurne plovidbe u lukama, tjesnacima i drugim područjima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske."

Pomorsko peljarenje, možemo uspoređivati po dva kriterija:

1. Po kriteriju područja na kojem se obavlja
2. Po kriteriju obvezatnosti

Po prvom kriteriju može biti lučko ili obalno, a po drugom obvezno (obligatorno) ili neobvezno (dobrovoljno, fakultativno).

U Republici Hrvatskoj obveznom obalnom peljarenju, prema odredbi članka 7. Pravilnika o pomorskom peljarenju (NN 17/1995), podliježu brodovi koji prevoze opasne tekuće kemikalije, odnosno ukapljene plinove.

Peljarenjem se pospješuje siguran i djelotvorni tranzit prema i iz luka i pristaništa. Peljar, osim što nudi svoje navigacijsko znanje i poznavanje lokaliteta, djeluje kao veleposlanik države u kojoj je luka smještena i prema zakonu, mora prijaviti lokalnoj lučkoj upravi eventualne nedostatke uočene na peljarenom brodu. Peljarenje stoga treba smatrati službom od općeg interesa sa primarnim zadatkom osiguranja sigurnosti na moru, zaštite ljudi, roba i okoliša.

Peljari koji obavljaju peljarenje brodova u trenutku ukrcaja na brod, pored postavljanja pitanja zapovjedniku o manevarskim i ostalim svojstvima broda, moraju tražiti pismenu izjavu o stanju tereta i stabilnosti broda. Zapovjednik peljarenog broda dužan je pružiti peljaru, na njegovo traženje, sve podatke o brodu i njegovim posebnostima (gaz, dužina, manevarska brzina, snaga pogonskog stroja, karakteristike poriva i sl.). Peljar, po dolasku na zapovjednički most informira zapovjednika o mjestu i načinu vezivanja te, ako okolnosti zahtijevaju, predlaže potreban broj tegljača, njihov razmještaj i način korištenja.

Obveza zapovjednika

Zapovjednik broda dužan je osobno rukovoditi brodom kad god to zahtijeva sigurnost broda, a osobito kad brod ulazi u luku, kanal ili rijeku ili kad izlazi iz njih. Zapovjednik broda nadređen je peljaru i može mu, ali i ne mora povjeriti vođenje broda. Peljar je svjestan svoga položaja na brodu pa se neće, a ni ne može tome protiviti. Pretpostavka je da će se zapovjednik broda, u odnosu sa peljarom, susretljivo i racionalno ponašati, no moguće su i druge situacije u kojima peljar mora ocijeniti da li zapovjednikovo ponašanje ugrožava sigurnost peljarenog broda, odnosno sigurnost plovidbe uopće. U slučaju bilo kakve sumnje da zapovjednikovo ponašanje ugrožava sigurnost, peljar mora odbiti peljarenje i o tome obavijestiti nadležnu lučku kapetaniju, te zatražiti uputstva od nadležne Lučke kapetanije. Naime, prema odredbi čl. 14. Pravilnika o pomorskom peljarenju, peljar je dužan odbiti peljarenje: ako zapovjednik broda kojega treba peljariti ne prihvati savjete u pogledu predstojećeg peljarenja. Treba reći da su takvi slučajevi rijetki jer su i zapovjednici i peljari vrlo profesionalne osobe pa takve situacije uglavnom izbjegnu dogovorom i prihvaćanjem prijedloga. Dakle, može se govoriti o privremenom povećanju posade od strane brodara koji je pridodao zapovjedniku jednog stručnog pomoćnika, kojemu će zapovjednik u pravilu prepustiti vođenje broda kroz određeno područje peljarenja. Peljara se najčešće definira kao osobu koja vodi brod, ali nije član posade.

Obveza peljara

Nakon obavljenog peljarenja, peljar je dužan pismeno izvijestiti kapetaniju o rezultatima peljarenja. Odredbom čl. 12 Pravilnika o pomorskom peljarenju propisano je da je peljarsko trgovačko društvo dužno voditi peljarski dnevnik, koji svaki dan mora dostaviti na uvid Lučkoj kapetaniji. U dnevnik se upisuje: vrsta peljarenja, dan, mjesec i godina peljarenja, vrijeme početka i završetka peljarenja, ime ili oznaka broda, zastava države pripadnosti broda, vrsta broda, dužina i širina broda, gaz broda i snaga pogonskog uređaja. U dnevnik treba unijeti i kratak opis izvanrednih događaja. Primjerice, peljari po obavljenom obalnom peljarenju u pismenom izvješću Lučkoj kapetaniji navode rute kojima su plovili, poziciju i vrijeme točke promijene rute, prilažu plan slaganja tereta i proračun stabiliteta broda dobivenih od zapovjednika peljarenog broda. U slučajevima kada je peljarenje obvezno, bilo lučko ili obalno, a zapovjednik broda tu uslugu ne koristi čini pomorski prekršaj te podliježe novčanoj kazni.

Člankom 14 Pravilnika o pomorskom peljarenju, propisano je da je peljar dužan za vrijeme peljarenja voditi brod i davati stručne savjete zapovjedniku peljarenog broda u svezi s vođenjem broda, njegovim privezom i sidrenjem i upozoravati na uvjete plovidbe i propise koji vrijede za područje na kojem se brod peljari, obavijestiti lučku kapetaniju putem VHF radio-postaje o započetom i završenom peljarenju. Peljar je dužan odbiti peljarenje:

1. ako gaz broda ne odgovara dubini mora na mjestu određenom za privez ili sidrenje broda, odnosno ako na mjestu priveza broda nisu osigurani uvjeti da brod uvijek može biti sigurno privezan u plutajućem stanju,
2. ako brod nije sposoban za plovidbu ili ako od lučke kapetanije nije dobio dozvolu za uplovljenje ili isplovljenje,
3. ako zapovjednik broda kojega treba peljariti ne prihvati savjete u pogledu predstojećeg peljarenja. U slučaju odbijanja peljarenja iz stavka 2. ovoga članka, peljar je dužan o tome bez odlaganja izvijestiti lučku kapetaniju. Peljar je dužan pismeno izvijestiti lučku kapetaniju o obavljenom peljarenju u slučajevima:
   
   1. povrede propisa koje je počinio peljareni ili drugi brod, a koje se odnose na sigurnost broda, posade, putnika i tereta,
   2. pomorske nezgode koju je prouzročio ili pretrpio peljareni brod,
   3. neispravnog funkcioniranja sredstava za sigurnost plovidbe u luci ili na plovnom putu ili zaprekama na plovnom putu,
   4. svake radnje na peljarenom ili drugom brodu koja je dovela ili je mogla dovesti u opasnost koji od ovih brodova, plutajuće i druge objekte na plovnom putu ili im nanijeti štetu ili radnji koja je dovela do zagađenja morskog okoliša.

   Ukoliko peljar propusti, o situacijama predviđenim člankom 14 Pravilnika o pomorskom peljarenju, odmah obavijestiti lučku kapetaniju čini pomorski prekršaj za koji će se kazniti novčanom kaznom.

   U slučaju da peljar ipak obavi peljarenje, suprotno navedenoj odredbi, čini pomorski prekršaj za koji će se kazniti novčanom kaznom.

   Nadalje, zakonodavac je člankom 15 propisao da za vrijeme obveznog peljarenja peljar ne smije napustiti zapovjednički most peljarenog broda prije nego li završi peljarenje bez obzira na to što zapovjednik peljarenog broda ne prihvaća njegove savjete u svezi s plovidbom, manevriranjem, privezom i sidrenjem broda. Ako peljarenje nije obvezno, peljar je dužan prekinuti peljarenje kad to od njega zatraži zapovjednik peljarenog broda.

   Peljarenje kao služba od općeg i javnog interesa

   Iz ranije navedenoga može se zaključiti da peljar, osim što nudi svoje navigacijsko znanje i poznavanje lokaliteta, djeluje kao veleposlanik države u kojoj je luka smještena i prema zakonu mora prijaviti lokalnoj lučkoj upravi eventualne nedostatke uočene na peljarenom brodu. Peljarenje stoga treba smatrati službom od općeg i javnog interesa sa primarnim zadatkom osiguranja sigurnosti na moru, zaštite ljudi, roba i okoliša. Intervencija javnih nadležnih vlasti je apsolutno potrebna jer maksimalna razina sigurnosti luka ovisi o osiguranju trenutne raspoloživosti usluga peljarenja svakome tko ih zatraži, u bilo koje vrijeme.

   Peljarske organizacije

   Peljarske organizacije u različitim zemljama različito su organizirane. U većini zemalja peljari su zaposlenici u vlastitim trgovačkim društvima (self – employed), u nekim su zaposlenici luke, dok u određenom broju država peljari su zaposlenici vlade (peljari u državnoj službi), no bez obzira na ustrojstvo peljarskih organizacija, iz sigurnosnih razloga, one su uvijek pod izravnom kontrolom države.

   Sadašnja organizacija pomorske peljarske službe u Republici Hrvatskoj vrši se od 1997. godine kada je raspisan prvi natječaj za obavljanje peljarske djelatnosti u Republici Hrvatskoj i trenutno, po dobivenoj dozvoli, radi sedam peljarskih trgovačkih društva (na području svake Lučke kapetanije jedno društvo, osim na području Lučke kapetanije Rijeka i Lučke kapetanije Senj, gdje radi samo jedno). Svih sedam trgovačkih društava su u privatnom vlasništvu samih zaposlenih peljara.

   Europska iskustva

   Europski piloti trenutno izvršavaju u prosjeku oko milijun radnji peljarenja godišnje, po svakom vremenu, u svako doba, 24 sata na dan i 365 dana u godini. To se obavlja uz statistički nemjerljivu razinu nezgoda, što uzrokuje zagađenja ili štete za ljude. Ove službe peljarenja djeluju kao veoma isplative police osiguranja za dobrobit okoliša i komercijalnu sigurnost europskih luka i pristupa njima. Međunarodna plovidba dovodi u priobalje i luke svih europskih pomorskih zemalja sve vrste brodova i tereta. Europa i njeni stanovnici ovise u potpunosti o tim brodovima u svom poslovnom životu. Bez obzira na teret koji prevoze, svi ti brodovi mogu uzrokovati onečišćenje gorivom iz svojih spremišta ili neprimjerenom interakcijom sa drugim brodovima svojom nemarnom ili nepažljivom plovidbom u ovim omeđenim vodama. Kada prevoze opasne terete, mogućnost štete za okoliš ili ljude je znatno veća. Većina tih brodova je obično u vlasništvu neeuropskih kompanija koje nisu ni financijski ni moralno vezane sa europskim narodima i koji se ne obaziru previše na europsku politiku sigurnog poslovanja. Da bi rizik svele na minimum, obalne države i luke nameću obavezni sustav peljarenja i zapošljavaju kvalificirane peljare koji se kvalificiraju uz znatne troškove, ponekad kroz dugi niz godina, kako bi se usavršile vještine manevriranja brodovima i podržalo dobro poznavanje lokalnog područja. Peljarenjem se pospješuje siguran i djelotvorni tranzit prema i iz luka i pristaništa. Peljar, osim što nudi svoje navigacijsko znanje i poznavanje lokaliteta, djeluje kao veleposlanik države u kojoj je luka smještena i prema zakonu, mora prijaviti lokalnoj lučkoj upravi eventualne nedostatke uočene na peljarenom brodu. Peljarenje stoga treba smatrati službom od općeg i javnog interesa sa primarnim zadatkom osiguranja sigurnosti na moru, zaštite ljudi, roba i okoliša.

   Sigurnost na moru	Devastacija i nasipavanje
   Inspekcija na pomorskom dobru	Peljarenje i sigurnost