Imovinska pitanja i stečena prava

Detalji

Autor: Olga Jelčić

1. Članak 88. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima

Vrhovni sud H, Rev 1397/84 od 16.12.1984.

Odredba čl. 88. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima dopuštala je mogućnost da su na dan stupanja na snagu toga zakona (24.05.1974.) na pomorskom dobru u korist određenih osoba postojala valjana vlasnička ili druga stvarna prava.

Iz obrazloženja:

"ZPDML dopušta mogućnost da na dan njegovog stupanja na snagu (24.05.1974.) neke osobe imaju određena vlasnička i druga stvarna prava na pomorskom dobru. Doista, kraj okolnosti da je kućica sagrađena u neposrednoj blizini mora, bar što se dosadašnjih raspravnih rezultata tiče, ne bi trebalo biti sumnje u to da je sagrađena na morskoj obali, a obala se temeljem odredbe čl. 4. st. 1. cit. Zakona smatra pomorskim dobrom, pa navod u reviziji da skupština općine nije donijela odluku kojom bi odredila zonu pomorskog i vodnog dobra, a sve da ju je samo u tu svrhu i dužna donijeti, za potrebe ovoga spora nisu odlučni. U pravu je također drugostupanjski sud kad pozivajući se na odredbu čl. 4. st. 4. ZPDML tvrdi da se na pomorskom dobru ne mogu stjecati stvarna prva, međutim taj sud gubi iz vida da je ZPDML stupio na snagu 24.05.1974., a iz odredaba čl. 88. tog Zakona može se ipak zaključiti da on dopušta mogućnost da na dan njegova stupanja na snagu neke osobe imaju određena vlasnička i druga stvarna prava na pomorskom dobru."

Komentar autora:
U prijelaznim i završnim odredbama Pomorskog zakonika, kao i Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama govori se, kao što se je govorilo u Zakonu o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, o valjano stečenom pravu vlasništva i drugim stvarnim pravima na pomorskom dobru, ali ni do danas, propisima nije definirano kada se smatra da je određeno stvarno pravo stečeno na valjan način niti o tom pitanju postoji suglasnost u praksi.Između ostalih to je jedan od razloga neusklađenosti evidencije pomorskog dobra sa faktičnim stanjem prava ne njemu.

2. Članak 51. st. 1. Pomorskog zakonika (NN 17/94., 74/94. i 43/96.)

Vrhovni sud RH, Rev 17/97 od 09.10.1997.

Na zemljištu koje se nalazi u pravnom režimu pomorskog dobra nije se moglo dosjelošću steći pravo vlasništva ni prema pravnim pravilima OGZ-a (pravno pravilo paragrafa 1455 u svezi s paragrafom 287 OGZ-a) ni prema čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima do 8. listopada 1991. godine, ni prema Pomorskom zakoniku (čl. 51. st. 1. Pomorskog zakonika; op. a. to se ne može ni na temelju Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama).

Iz obrazloženja:

"Da sporno zemljište po svom pravnom režimu predstavlja morsku obalu - javno dobro u općoj upotrebi proizlazi iz upisa tog zemljišta u zemljišnim knjigama, a to se zemljište i prema stanju u naravi kako je to opisao prvostupanjski sud i koristi kao zemljište - javno dobro u općoj upotrebi.

Kako se na zemljištu koje se nalazi u pravnom režimu pomorskog dobra nije moglo dosjelošću steći pravo vlasništva ni prema pravnim pravilima OGZ-a (pravno pravilo paragrafa 1455. u svezi s paragrafom 287. OGZ-a) ni prema čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima do 8. listopada 1991. godine, kada je Zakonom o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima brisana navedena odredba ni prema Pomorskom zakoniku (čl. 51. st. 1.).

Zbog navedenih razloga sama činjenica da je otac tužitelja čiji je tužitelj nasljednik vršio neke posjedovne čine na spornom zemljištu do 1950. godine nije dovela do stjecanja prava vlasništva dosjelošću."

Komentar autora:
Iako je § 287. OGZ bilo određeno da je „općeno ili javno dobro“ nesposobno biti predmetom stvarnih prava u praksi Austrougarske monarhije bilo je slučajeva uzurpacije naše obale, koje su nadležni organi ocjenjivali kao redovito stjecanje putem dosjelosti kao da se radi o privatnom vlasništvu. Međutim predmnijeva je, da se dosjelošću nije moglo stjecati vlasništvo na pomorskom dobru, pa bi iznimku trebao dokazati tko se poziva da mu je bilo priznato stjecanje prava vlasništva.

3. Članak 360. stavak 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

Visoki trgovački sud RH, Pž-3262/05 od 28.11.2008.

Na temelju odredbe čl. 360. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za upise prava korištenja u zemljišnu knjigu prije 01.01.1997. uzima se da su upisi prava vlasništva i kada je riječ o pomorskom dobru. Ukoliko se slijednik društvenog poduzeća u postupku pretvorbe upisao kao vlasnik pomorskog dobra, to pravo stječe i osoba kojoj ga je otuđio i to upisom u zemljišnu knjigu.
Tako stečeno pravo vlasništva može prestati samo sukladno čl. 1038. Pomorskog zakonika (op. a. sada bi to bio čl. 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama).

Iz obrazloženja:

"Parnica je pokrenuta pravom vlasničkom tužbom iz čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj B.d.d. tvrdi kako je vlasnik spornih nekretnina. Dio tih nekretnina čini prodavaonica u središnjem dijelu prizemne građevine u P. Ovaj poslovni prostor je u posjedu tuženika, koji ga odbija predati tužitelju.

Iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je tužitelj upisan kao vlasnik spornih nekretnina, odnosno čk. br. 1620/192 gradilište, zgrada, gospodarska zgrada i okoliš s 1544 m2 upisane u zk. br. 624 ko. R. Sporne nekretnine bile su društveno vlasništvo na kojima je bivša RO RU upisana 14.04.1989. kao ovlaštenik prava korištenja ovog društvenog vlasništva da bi ista pravna osoba pod novom tvrtkom S. bila upisana kao vlasnik spornih nekretnina u postupku pretvorbe društvenih poduzeća. Prema odredbi čl. 360. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za upise prava korištenja u zemljišnu knjigu, koji su provedeni prije stupanja na snagu tog zakona, uzet će se da su upisi prava vlasništva. Prema odredbi čl. 120. st. 1. istog zakona vlasništvo nekretnine stječe se upisom stjecateljevog vlasništva u zemljišne knjige, istog sadržaja. Dakle tužitelj B. d.d. je od navedene pravne osobe na temelju pravnog posla stekao predmetnu nekretninu te iz zemljišnih knjiga nedvojbeno proizlazi da je vlasnik spornih nekretnina.

Što se tiče pomorskog dobra prvostupanjski sud je u pravu kada zaključuje da su zgrade i građevine izrađene na pomorskom dobru pripadnost pomorskog dobra. Međutim, u ovom slučaju, s obzirom na način i vrijeme stjecanja vlasništva od strane tužitelja, odnosno njegovih prednika, valja imati u vidu, kako je u kritično vrijeme bila na snazi važeća odredba čl. 1038. Pomorskog zakonika, gdje je određeno da ako je nakon stupanja na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima, postojalo pravo vlasništva ili drugo stvarno pravo na pomorskom dobru osobe koja je to pravo stekla na osnovi valjanog naslova i načina stjecanja i to pravo postoji i na dan stupanja na snagu tog zakona, nadležni javni pravobranitelj pokrenut će postupak za izvlaštenje a bivši vlasnik stječe pravo koristiti građevinu na osnovi koncesije."

Komentar autora:
Mislim da pravno shvaćanje izneseno u ovoj rješidbi odstupa od stajališta sudske prakse, koja je prihvaćena od većine sudova. Naime, predmet prava vlasništva i drugih stvarnih prava mogu biti nekretnine, osim onih koje nisu za to sposobne (čl. 2. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima). Jedna od pretpostavki za pretvorbu prava upravljanja, korištenja i raspolaganja u pravo vlasništva prema odredbi čl. 360. st. 2. citiranog zakona je, da je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako posebnim zakonom nije određeno drugačije.
U trenutku pretvorbe pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenih poduzeća na pomorskom dobru prestajalo je, ali istovremeno zbog pravne naravi pomorskog dobra nije nastalo pravo vlasništva, stoga pravo koje više nije postojalo (društveno vlasništvo – pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja), pa makar se radilo o parastvarnom pravu, nisu mogla preći u imovinu njihovih pravnih slijednika. Dosljedno tome ni za upise prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja u zemljišnim knjigama koji su bili provedeni do dana stupanja na snagu ne može se uzeti da su valjani upisi prava vlasništva u smislu čl. 360. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Nemogućnost stjecanja prava vlasništva na pomorskom dobru pravnim poslom u tom slučaju odnosi se i na stjecatelje, jer je predmet stjecanja stvar – nekretnina izvan prometa. Stoga se u predmetnom slučaju ne radi o valjanoj osnovi i načinu stjecanja vlasništva.