Pretvorba na pomorskom dobru

Detalji

Autor: Olga Jelčić

1. Članak 31. stavak 4. Zakona o morskim lukama

Ustavni sud RH, U-I/1216/1997 od 04.06.2001., rješenje povodom prijedloga za ocjenu ustavnosti čl. 31. st. 4. Zakona o morskim lukama

Nema ustavnog temelja za stajalište da su sredstva, koja su po Zakonu o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima spadala u osnovna sredstva lučkih društvenih poduzeća, odnosno u sredstva na kojima su ona imala pravo korištenja koje je upisano u zemljišne knjige, samim tim postala vlasništvo tih poduzeća.

Iz obrazloženja:

"Donoseći ovo rješenje Sud je najprije razmotrio pitanje postoji li ustavni temelj za osporavanje odredaba navedenih u prvom prijedlogu sa stajališta onih odredaba Ustava kojima se jamči i štiti pravo vlasništva, odnosno jesu li društvena poduzeća luka do časa kad su osporila te odredbe stekla vlasnički status u smislu ustavnih odredaba o vlasništvu. Odgovor je niječan. Tek je Zakon o morskim lukama uputio na pretvorbu temeljem odredaba Zakona o pretvorbi ("Narodne novine", broj 19/91, 83/92, 16/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99 - odluka Ustavnog suda), i odredio da su u roku od 3 mjeseca od stupanja Zakona na snagu, društvena poduzeća luka dužna Hrvatskom fondu za privatizaciju dostaviti odluku o pretvorbi u skladu s navedenim Zakonom o pretvorbi (njegov tada važeći tekst bio je u "Narodnim novinama", broj 19/91, 83/92, 2/94 i 9/95). Naime, nakon što je Zakon o pretvorbi bio donijet, u srpnju 1992. godine bila je donijeta i Uredba o izmjeni i dopuni Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 45/92) prema čijem članku 1. Zakon o pretvorbi ne primjenjuje se na banke i druge financijske organizacije i organizacije za osiguranje, te druge pravne osobe koje su osnovane temeljem posebnih propisa.

Takav propis, u vezi s lučkim društvenim poduzećima bio je Zakon o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima ("Narodne novine", broj 19/74, 39/75, 17/77 i 18/81).

Iz navedenog slijedi da je, tek nakon što je to određeno Zakonom o morskim lukama, bila omogućena pretvorba na osnovi Zakona o pretvorbi, to jest promjena društvenog vlasništva na društvenim sredstvima u sredstva vlasništva poznatog vlasnika - pravnih ili fizičkih osoba.

Dakle, ne postoji ustavni temelj za osporavanje Zakona o morskim lukama pozivom na ustavne odredbe o vlasništvu, tj. o ograničenju ili oduzimanju vlasništva uz naknadu tržišne vrijednosti, o čemu je riječ u članku 50. stavku 2. Ustava, jer prije tog Zakona društvena poduzeća luka nisu postala vlasnicima u smislu navedene odredbe Ustava.

Iz navedenog dalje slijedi da nema ustavnog temelja za stajalište da su sredstva, koja su po Zakonu o pomorskom i vodnom dobru spadala u osnovna sredstva lučkih društvenih poduzeća, odnosno u sredstva na kojima su ona imala pravo korištenja upisano u zemljišne knjige, samim tim postala vlasništvo tih poduzeća."

Komentar autora:
U ovoj je odluci Ustavni sud RH, mislim, sasvim određeno zauzeo stajalište, da pravo korištenja društveno-pravne osobe, koje je bilo upisano u zemljišnu knjigu pretvorbom nije automatizmom prelazilo u vlasništvo nositelja prava korištenja, što znači da je do pretvorbe tog prava u pravo vlasništva moglo doći samo ako su za to postojale zakonom predviđene pretpostavke, od koji je jedna sposobnost stvari da bude predmet vlasništva.

2. Članak 12. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća

Ustavni sud RH, U-I/488/1995 od 14.02.2000., rješenje povodom prijedloga za ocjenu ustavnosti čl. 12. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća u odnosu na društvena poduzeća koja su smještena na pomorskom dobru.

Odredbama članka 12. Zakona o pretvorbi ne zadire se u obilježja i značaj pomorskog dobra. Ono i dalje ostaje opće dobro čije je korištenje i uporaba ograničena njegovom prirodom i namjenom sukladno odredbama Pomorskog zakonika.

Iz obrazloženja:

"Osporavane odredbe članka 12. Zakona o pretvorbi, prema ocjeni Suda, nisu u nesuglasnosti s Ustavom, posebice ne s odredbama njegovog članka 52., u kojima je utvrđeno koja prirodna bogatstva i drugi dijelovi prirode, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu, s tim da je prepušteno zakonodavcu odrediti način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati njihovi vlasnici ili ovlaštenici na njima.

U trećem dijelu Pomorskog zakonika (čl. 48. do 80.) određeni su načini uporabe i iskorištavanja pomorskog dobra, budući da je odredbama članka 48. tog Zakonika utvrđeno da je ono opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku. U istom dijelu Pomorskog zakonika propisana su i ograničenja, od kojih je posebno značajno ono iz članka 51. stavka 1., prema čijoj se odredbi na pomorskom dobru ne može stjecati ni pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Prije stupanja na snagu Pomorskog zakonika, slično je bilo određeno i u Zakonu o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima.

Osporavanim odredbama članka 12. Zakona o pretvorbi ne zadire se u navedena obilježja i značaj pomorskog dobra. Ono i dalje ostaje opće dobro čije je korištenje i uporaba ograničena s njegovom prirodom i namjenom sukladno odredbama Pomorskog zakonika, dakle, sukladno i odredbama članka 52. Ustava."

Komentar autora:
Dosljedno pravnom stajalištu iznesenom u odluci pod. 1. Ustavni sud je i u ovoj odluci izričito otklonio mogućnost da bi pretvorbom društvenopravnih subjekata bila izvršena pretvorba prava korištenja, koje su oni imali na pomorskom dobru, u pravo vlasništva.

3. Članak 51. st. 1. Pomorskog zakonika (NN 17/94., 74/94. i 43/96.; čl. 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama)

Vrhovni sud RH, Gzz 131/03 od 02.07.2003.

Na pomorskom dobru, kao res extra commercium, ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi, već se ono može upotrebljavati, odnosno koristiti samo na temelju koncesije.

Iz obrazloženja:

"Odredbom čl. 48. PZ, a u skladu s odredbom iz čl. 52. Ustava Republike Hrvatske, propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, da ima njezinu osobitu zaštitu, a da se upotrebljava, odnosno koristi pod uvjetima i na način propisan zakonom. Odredbom st. 1. čl. 51. PZ propisano je da se na pomorskom dobru, kao res extra commercium, ne može stjecati ni pravo vlasništva ni drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi, već da se ono može upotrebljavati, odnosno koristiti samo na temelju koncesije (čl. 51. st. 3. i čl. 59. st. 1. PZ)."

Komentar autora:
Citirano pravno shvaćanje izneseno je u sporu određenog trgovačkog društva, kao tužitelja protiv tuženika jedinice lokalne samouprave, radi utvrđenja prava vlasništva. Isključenje mogućnosti stjecanja prava vlasništva na pomorskom dobru po bilo kojoj pravnoj osnovi, odnosi se i na nemogućnost stjecanja toga prava pretvorbom društvenih poduzeća.

4. Članak 360. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

Županijski sud u Splitu., Gž-3249/06 od 03.01.2007.

Prava korištenja i raspolaganja nekretninama, koje su nesposobne biti predmetom vlasništva ne prelaze kao stvarna prava u imovinu pravnog slijednika društveno pravne osobe.

Iz obrazloženja:

"Prava korištenja i raspolaganja nekretninama koje su nesposobne biti predmetom vlasništva ne mogu se pretvoriti u pravo vlasništva nad tim nekretninama. Ta prava na nekretninama prestaju pretvorbom društvenog poduzeća kojemu su do tada pripadala, te ne prelaze kao stvarna prava u imovinu pravnog slijednika te društveno pravne osobe."