Upisi i evidencija pomorskog dobra

Detalji

Autor: Olga Jelčić

1. Članak 5. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama

Županijski sud u Splitu, Gž 1425/05 od 03.11.2005.

Pretvorbom se ne može steći pravo vlasništva na pomorskom dobru, zbog čega nije moguće provesti uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi.

Općinski sud u Splitu je rješenjem Z-2328/03 odbio prijedlog za uknjižbu vlasništva (zemljišta i objekata na zemljištu) uz obrazloženje da je "općepoznato je da su nekretnine navedene u prijedlogu i ispravama u naravi pomorsko dobro."

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje:

"Iz sadržaja prijelaznih i završnih odredbi i to čl. 359. do 365. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi da jedna od pretpostavki pretvorbe jest da je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva, osim kad je posebnim propisom određeno drugačije. Pa, kako je pomorsko dobro, prema odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama stvar izvan prometa, to je nedvojbeno da se po odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ne može izvršiti pretvorba prava korištenja na pomorskom dobru, zbog čega nije mogla biti provedena ni zatražena uknjižba."

Komentar autora:
Sudska praksa nije jedinstvena u odnosu na pravno shvaćanje izraženo u citiranoj sudskoj rješidbi, jer se je na području dijela sudova u zemljišnim knjigama provodila uknjižba prava vlasništva na pomorskom dobru u korist pravnog slijednika društvenopravne osobe, koja je bila upisana kao nositelj prava korištenja na pomorskom dobru, bez obzira je li se radilo o parastvarnom pravu korištenja (kada je pomorsko dobro ulazilo u osnovna sredstva društvenopravne osobe)ili pravu na korištenje u smislu koncesije. Smatram da takvi upisi prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na pomorskom dobru nisu provedeni u skladu s propisima koji su uređivali pravni režim pomorskog dobra.

2. Članak 108. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (ranije pravno pravilo paragrafa 104. Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930.)

Županijski sud u Dubrovniku, Gž-638/02 od 14.10.2004.

Zemljišnoknjižni sud će dopustiti upis, kada, među ostalim, iz zemljišne knjige ne proizlazi nikakva zapreka takvom upisu s obzirom na sadržaj i oblik podnesenih isprava kojima se zahtjeva upis. Valjanost upisa prava predlagateljevog zemljišnoknjižnog prednika nije relevantna u zemljišnoknjižnom postupku.

Iz obrazloženja:

"U žalbi se u bitnome tvrdi da su predlagatelj i njegovi pravni prednici bili pravne osobe koje su samo provodile tehničke poslove radi sigurnosti plovidbe, te da se uostalom radi o zgradi (svjetionicima) i okolnom zemljištu koji su prije i sada predstavljali pomorsko dobro.

Budući da iz priloženih isprava, tj. rješenja Okružnog privrednog suda u Splitu od 15.02.1993. posl. br. FI-6414/92 br. reg. uloška suda I. 14140 proizlazi da je predlagatelj pravni slijednik do tada upisanog nositelja zemljišnoknjižnog prava na navedenoj nekretnini, to je ispravno prvostupanjski sud dopustio zemljišnoknjižni upis. Što se tiče navoda žalbe kojima se osporava da bi bio pravno valjan upis predlagateljevog prednika, oni nisu relevantni u ovom postupku, ali bi mogli biti relevantni u eventualnoj brisovnoj tužbi zbog pogrešnog upisa i predlagatelja i njegovog pravnog prednika."

Komentar autora:
Prema odredbi čl. 108. st.1. podstavak prvi Zakona o zemljišnim knjigama zemljišnoknjižni sud će dopustiti upis ako iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu. Zaprekom upisu smatram situaciju kada je u zemljišnoj knjizi učinjeno vidljivim, da je nekretnina na kojoj se zahtjeva upis stvarnog prava, pomorsko dobro. U takvom slučaju mislim ne bi se mogla provesti uknjižba stvarnog prava na temelju pravnog posla, bez obzira što je prenositelj prava kao takav upisan u zemljišnoj knjizi. To stoga što je pomorsko dobro res extra commercium.

3. Članak 118. st. 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama

Županijski sud u Puli, Gž-1465/06 od 05.02.2007.

Kada upis u zemljišnoj knjizi određenim nekretninama po njihovoj kulturi ili namjeni daje značaj pomorskog dobra, dovoljno je u prijedlogu za upis pomorskog dobra pozvati se na odredbu zakona koja te nekretnine svrstava u to dobro.

Iz obrazloženja:

"Prijedlog za upis pomorskog dobra je prihvaćen, jer se zasniva na neposrednoj primjeni zakona – koji određenim nekretninama (još "zaostalim" u sada neegzistirajućem društvenom vlasništvu, sa pravom korištenja) po njihovoj kulturi (namjeni – radi se o uređenoj morskoj obali) upisanoj u zemljišnim knjigama, daje značaj toga dobra, pa je za njegovu osnovanost dovoljno da se poziva na odredbu zakona koja jasno svrstava te nekretnine (sa tom namjenom) u to dobro."

Komentar autora:
Promjena oznake nekretnine o kojoj je riječ u predmetnoj odluci ne spada u podatke o nekretnini koji se, u smislu odredbe čl. 10. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama, upisuju u zemljišnu knjigu samo na temelju prijavnog lista nadležnog tijela za katastar, nego se podvođenjem pod zajednički generički pojam čini vidljivim da se radi o pomorskom dobru.

4. Članak 70. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama

Županijski sud u Zadru, Gž-770/03 od 11.01.2006.

U zemljišnoj knjizi se ne može odrediti zabilježba "pomorskog dobra", jer takva mogućnost nije predviđena Zakonom o zemljišnim knjigama niti drugim zakonom.

Iz obrazloženja:

"Sud je odbio prijedlog za upis zabilježbe "pomorskog dobra" iz razloga što ni odredbama Glave I. ranijeg Pomorskog zakonika i Glave II. sada važećeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji ovdje predstavljaju poseban zakon, kao ni podzakonskim aktima – Uredbom o postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra i Pravilnikom o evidenciji i obilježavanju pojasa pomorskog dobra nije propisana mogućnost zabilježbe pomorskog dobra, već samo uknjižba."

Komentar autora:
Prema odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama zabilježbe se mogu odrediti kad je to predviđeno tim ili drugim zakonom. To znači da bez obzira na pravni interes da se određena činjenica u vezi s pomorskim dobrom upisom zabilježbe evidentira u zemljišnoj knjizi, to sada nije moguće provesti dok mogućnost zabilježbe ne bude izričito određena zakonom. Stoga je pravno shvaćanje izneseno u citiranoj rješidbi u skladu sa čl. 70. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama.

Međutim, propust je zakonodavca što u zakonima koji su uređivali odnosno uređuju pravni režim pomorskog dobra nije predviđena mogućnost zahtijevanja upisa zabilježbe u zemljišnim knjigama, primjerice pokretanja postupka radi određivanja granice pomorskog dobra ili drugih za pravni režim na pomorskom dobru relevantnih činjenica, jer bi se njihovim publiciranjem pridonijelo s jedne srane efikasnijoj zaštiti pomorskog dobra, a s druge pravnoj sigurnosti.