Osnove upravljanja

Detalji

Autor: Branko Kundih

Uvodno razmatranje

Kao dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, pomorsko dobro traži jasni i konzistentni sustav upravljanja, održavanja i zaštite, a u cilju održivog gospodarskog korištenja prirodnih resursa mora i morske obale.

Pitanje koje se prethodno postavlja je postojanje i definiranje osnovnih strateških ciljeva na pomorskom dobru, te istovremeno donesenih odgovarajućih zakonskih i provedbeni propisa.

Postojeća zakonska regulativa treba osigurati interese svih razina vlasti koje bi trebale biti u funkciji održivog gospodarskog korištenja i zaštite pomorskog dobra.

Proces decentralizacije upravljanja pomorskim dobrom nema alternative. Istovremeno se trebaju zaštititi nacionalni interesi pomorskog dobra kroz efikasan i organizirani sustav inspekcijskog i upravnog nadzora, kao i permanentni monitoring morske obale i mora. U suprotnom stvara se dodatni pravni nered u sferi održavanja, zaštite i gospodarskog korištenja. Jedna od posljedica je dramatično stanje Podmorskog dobra, koje je detaljno obrađeno na ovom portalu.

Ocjena stanja

Postojeći model upravljanja pomorskim dobrom Republike Hrvatske do danas je generirao izrazito konfliktne situacije na pomorskom dobru, te nije bio u mogućnosti da osigura okvire održivog gospodarskog razvoje.

Iako se zalažem za decentralizaciju upravljanja pomorskim dobrom svjestan sam da decentralizacija mora biti promišljena i primjereno uspostavljena ravnoteža nadležnosti, ovlaštenja i odgovornosti, kao i optimalnih mogućnosti u okviru države, županije i jedinica lokalne samouprave, koja će omogućiti da se ciljevi i zakonske obveze na pomorskom dobru provedu u život.

Općine, gradovi, županije, ministarstva, Državno odvjetništvo i Vlada Republike Hrvatske moraju imati jasnu, zakonom propisanu nadležnost i odgovornost koja se odnosi kako na sustav održavanja i zaštite pomorskog dobra, tako i na sustav gospodarskog korištenja pomorskog dobra.

U suprotnom, pozitivni pomak prema decentralizaciji upravljanja pomorskim dobrom može imati u cjelini negativni predznak, te samim time ugroziti vitalne dugoročne nacionalne interese.

Pretpostavke za upravljanje

Osim potrebe donošenja Strategije pomorskog dobra i jasno utvrđenih ciljeva pretpostavke za upravljanje pomorskim dobrom su:

• proveden postupak utvrđivanja granica pomorskog dobra,
• rješavanje imovinskopravnih pitanja na pomorskom dobru,
• upis općeg pomorskog dobra u zemljišne knjige,
• donošenje dokumenata prostornog uređenja,
• postojanje i primjena geografskog informacijskog sustava (GIS),
• decentralizacija upravljanja pomorskim dobrom,
• organizirani sustav upravnog i inspekcijskog nadzora,
• organizirani permanentni monitoring na pomorskom dobru

Mišljenje autora

Suradnja i koordinacija sektora - resornih ministarstava, regionalne i lokalne samouprave i uprave je imperativ, a sve u nastojanju da se postignu cjeloviti ciljevi. U tom smislu potrebno je izgraditi i posebne mehanizme za otklanjanje eventualnih konflikata.

Integralno upravljanje pomorskim dobrom

U uvodnom izlaganju već je navedeno da je pomorsko dobro kao pravni institut sui generis suviše složen da bi se njime moglo učinkovito upravljati putem partikularnih sektorskih politika pojedinih ministarstava.

Jedino integralno upravljanje pomorskim dobrom u sklopu integralnog upravljanja obalnim i morskim područjima predstavlja temelj za ostvarivanje održivog razvoja mora i morske obale. Integralno upravljanje predstavlja trajan i prilagodljiv proces upravljanja prirodnim resursima u cilju postizanja održiva razvitka u obalnim i morskim područjima.

U procesu upravljanja pomorskim dobrom izraziti problem je nepostojanje potrebne koordinacije i međusektorske aktivnosti. To se posebno manifestira u sferi pripreme, donošenja i provedbe zakonskih i provedbenih propisa o pomorskom dobru od strane nadležnih resornih ministarstva, kao i odnosa državne uprave, regionalne i lokalne samouprave.

Upravo integralno upravljanje pomorskim dobrom u sklopu integralnog upravljanja obalnim i morskim područjima jača međusektorske aktivnosti te vodi računa o vrijednostima, tradiciji, potrebama i prioritetima prilikom određivanja ciljeva razvoja upravljanja obalnim područjima.

Geografski informacijski sustav – GIS

Geographic Information System (GIS) obrađuje prostorne podatke te integrira razne vrste informacija unutar jednog ili više sustava. To znači da GIS omogućava spremanje, uređivanje, analiziranje i prikazivanje relevantnih informacija.

Na taj način GIS omogućava konzistentnu analizu prostora koja na koncu služi i kao podloga za upravljanje prirodnim resursima među ostalim i pomorskim dobrom.

GIS pomorskog dobra zahtjeva periodične izmjene i dopune što korisniku omogućava brzo i točno pretraživanje prije svega granica pomorskog dobra, lučkog sustava, kao i koncesija na pomorskom dobru.

U Primorsko goranskoj županiji od 2009. godine obrađeni podaci iz GIS-a pomorskog dobra stavljeni su na javni uvid te je GIS pomorskog dobra implementiran u GIS – Županije te su podaci dostupni javnosti.

Aktivna uloga upravljanja pomorskim dobrom

Utvrđene granice pomorskog dobra, postojanje GIS–a pomorskog dobra, upis pomorskog dobra u zemljišne knjige te doneseni prostorni planovi sami po sebi ništa ne znače ako ne postoji aktivna uloga nosioca vlasti na pomorskom dobru koji će gospodarske resurse pomorskog dobra staviti u funkciju.

Za uspješnu realizaciju određenih gospodarskih projekata u smislu greenfield investicija na pomorskom dobru prije svega je potrebno imati viziju razvoja i jasno utvrđene ciljeve. Kad su ciljevi jasno definirani sukladno prostorno planskoj dokumentaciji, nosilac vlasti na pomorskom dobru treba razraditi idejni projekt. Nakon toga slijedi priprema i izrada svih stručnih podloga (urbanističkih, ekonomskih, ekoloških i dr.) donošenja lokacijske dozvole, te na koncu priprema dokumentacije za javno prikupljanje ponuda.

Zaključno smatram da Republika Hrvatska i regionalna samouprava uključujući i velike gradove trebaju preuzeti aktivnu ulogu u gospodarenju pomorskim dobrom kao izuzetno vrijednim nacionalnim resursom. Nadležna resorna ministarstva i regionalna uprava i samouprava trebaju pripremiti i ponuditi gotove projekte koji trebaju predstavljati podlogu za javno prikupljanje ponuda potencijalnim investitorima.

Kad se radi o već izgrađenim objektima, odnosno postojećim sadržajima na pomorskom dobru, onda davatelj koncesije kao nositelj vlasti na pomorskom dobru ima vrlo moćan instrument gospodarske politike, koji bi trebao mudro i razumno koristiti prvenstveno u cilju održivog gospodarskog razvoja. Isto tako davatelj koncesije treba respektirati i osigurati pravnu sigurnost i zaštitu zakonitih ulaganja na pomorskom dobru od strane postojećih korisnika i ovlaštenika koncesije. U suprotnom ne samo da će izostati nove investicije, nego se često i postojeće zatečeno stanje na pomorskom dobru neće dovesti u primjerenu funkciju.

Aktivna uloga u gospodarenju pomorskim dobrom povezana u integralni sustav upravljanja zasigurno traži dodatnu reorganizaciju i stručnu osposobljenost kako lokalne samouprave tako i državne uprave.