Danas na snazi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ( N.N. 158/03…. ) ne sadrži niti jednu odredbu o morskim plažama osim što se u osnovnim odredbama Zakona konstatira da pomorsko dobro kao dio kopna ex lege čine i morske plaže. Pravilnik o vrstama morskih plaža i uvjetima koje moraju zadovoljavati ( N.N. 50/95.) star je ravno 23 godine te sa svojih 7. članaka predstavlja svojevrsnu grotesku pravne regulative pomorskog dobra.
Iako smo turistička zemlja ne možemo govoriti o ujednačenim standardima i modelima korištenja morskih plaža. Plaže postaju svakodnevno poligon nereda , sukoba interesa i neprihvatljive politizacije koja bez argumenata struke šalje često površnu i iskrivljenu sliku kada se radi o pomorskom dobru.
Naravno da postoje i pozitivni primjeri kako u segmentu upravljanja tako i gospodarskog korištenja. Takvi primjeri nažalost ne predstavljaju pravilo.
Struka predlaže (de lege ferenda)
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama iz 2003. iako je formalno pružio pomorskom dobru zaštitu svojim nedosljednim proturječnim i podnormiranim rješenjima stvorio je još veću zbrku i nered od bivšeg Pomorskog zakonika iz 1994. g. i Zakona o morskim lukama iz 1995.g. Morske plaže su uvijek bile u posebnom fokusu interesa šire i stručne javnosti te u svakom slučaju zaslužuju kao jedinstveni nacionalni prirodni resurs da budu odgovarajuće uređene i zaštićene.
U svakodnevnoj praksi učestalo se stvaraju konfuzne situacije vezane uz konzumiranje prava na gospodarsko korištenje (koncesije i koncesijska odobrenja) kao i prava na opću uporabu morskih plaža.
Upravo zato nužno je propisati obvezu javnog publiciranja koncesijskih ovlaštenja uključujući i prava koja proizlaze iz koncesijskih odobrenja (dozvola) na ulazu u plaže prvenstveno iz razloga pružanja informacija posjetiocima o pravnom režimu korištenja prostora morske plaže.
Neprihvatljiv je trend supstitucije koncesija sa koncesijskim odobrenjima posebno kada se radi o morskim plažama. Takvo stanje prvenstveno je posljedica neuređenih imovinskopravnih odnosa i raspodjele koncesijske naknade koju ostvaruje jedinica lokalne samouprave.
Zakonski propisi i decentralizacija
Novim zakonskim propisima o pomorskom dobru i morskim lukama treba precizno urediti razvrstaj, modele upravljanja i gospodarenja morskim plažama.
Obzirom na današnju izrazitu zakonsku podnormiranost morskih plaža smatramo da bi nakon donošenja novog zakona o pomorskom dobru ministar pomorstva uz suglasnost ministra turizma i zaštite okoliša trebao donijeti precizni pravilnik o uvjetima korištenja i zaštite prirodnih i uređenih morskih plaža.
Postoje prijedlozi kojim bi se koncesijska nadležnost davanja koncesija za morske plaže prenijela sa regionalne na lokalnu samoupravu.
Kod decentralizacije davanja koncesija trebamo biti vrlo oprezni.
U načelu takva se opcija može razmatrati i prihvatiti ako postoje administrativni i stručni kapaciteti lokalne samouprave što zasigurno ima niz gradova na Jadranu.
Kada se radi o pomorskom dobru ako krenemo u nepromišljenu koncesijsku decentralizaciju postoje iznimno veliki rizici stvaranja još većeg nereda nego ga imamo danas na pomorskom dobru.
Općine i gradovi trebaju svakako biti više nego danas involvirani u sam postupak davanja koncesija na pomorskom dobru te se njihovo mišljenje treba maksimalno respektirati posebno kada se radi o morskim plažama. Istovremeno općinama /gradovima treba osigurati veće izvorne prihode za redovno upravljanje i održavanje pomorskog dobra.
Neprihvatljiv je zakonski prijedlog kojim prihode od koncesijskih odobrenja (dozvola) općine i/gradovi dijele sa regionalnom samoupravom. Time se samo generiraju konfliktne situacije na lokalnoj i regionalnoj razini u postupku održavanja i zaštite morskih plaža. Prihod naknade za koncesijska odobrenja (dozvole) trebaju ostati u cijelosti prihod jedinice lokalne samouprave. Ako postojale neke devijantne pojave u praksi one se ovakvim rješenjem ne mogu sanirati.
(Napomena: Autor ovog teksta je inicijator i predlagač instituta koncesijskih odobrenja 1996.)
Plaže hotela kampova i turističkih naselja
Turističkom sektoru prvenstveno hotelima i kampovima i turističkim naseljima koji su funkcionalno gospodarski povezani s morskim plažama treba omogućiti de lege ferenda dobivanje koncesije na osnovu podnesenog zahtjeva na osnovu jasnih i transparentnih kriterija.
Ključni kriterij pri određivanju koncesijske naknade je prvenstveno intenzitet gospodarskog korištenja i ograničenje opće uporabe prostora plaže kao i nužna potrebna ulaganja da se morska plaža stavi u svoju punu funkciju.
Zakonski prijedlozi koji penaliziraju podnosioca zahtjeva za koncesiju na morskoj plaži sa trostrukom koncesijskom naknadom su nerazumni i neodrživi te čitav institut dovode do apsurda.
Plaže za posebne namjene
U budućem zakonodavstvu pomorskog dobra treba precizno urediti plaže posebne namjene prvenstveno iz razloga što se plaže posebne namjene prvenstveno koriste na osnovu odobrenja. U tom smislu predlažemo da se plaža posebne namjene definira kao uređena morska plaža u posebnoj upotrebi a koja zadovoljava zahtjevima i potrebama posebnih korisnika kao što su plaže za djecu, plaže za invalide, plaže bolnica i lječilišta, plaže za životinje, plaže za vodene sportove itd. U slučaju da je plaža posebne namjene u funkciji gospodarskog korištenja može se koristiti samo na osnovu koncesije.
Napomena: Posebna upotreba pomorskog dobra je svaka upotreba pomorskog dobra koja nije opća upotreba niti gospodarsko korištenje, a pravo na posebnu upotrebu stječe se na temelju odobrenja.
