Na obali Jadrana zasigurno postoje deseci i deseci tisuća privezišta kao izgrađenih i uređenih dijelova morske obale koji se koriste za privez plovnih objekata. Jezična i pravna terminologija u tom smislu nije usklađena ali u literaturi i lokalnoj upotrebi susrećemo razne sinonime (riva, mol, most, molić, pristan, gat, itd).
Uz pojam privezišta do danas vezana su nevjerojatna pravna shvaćanja i rješenja bez presedana. Dosadašnja pravna kakofonija rezultirala je činjenicom da je danas nemoguće odgovoriti na pitanje što predstavlja privezište na pomorskom dobru sukladno pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske.
U tom smislu treba oslikati kratku kronologiju zakonskih i provedbenih propisa a koja zorno ukazuje kako se godinama neodgovorno zanemarila i ignorirala uloga i značaj privezišta na morskoj obali iako su privezišta od posebnog značaja za domicilno stanovništvo, turizam i gospodarstvo u cjelini.
Zakon o morskim lukama (N.N. 108/95) definirao je pravni pojam morske luke te uredio njihov razvrstaj. Ubrzo je donesen Zakon o turističkoj djelatnosti (N.N. 8/96.) na osnovu kojeg je ministar turizma donio Pravilnik o lukama nautičkog turizma (N.N. 109/96). Pravilnikom su sidrišta i privezišta među ostalim definirana kao luke nautičkog turizma. Takvo rješenje je bilo u suprotnosti sa tada važećim krovnim Zakonom o morskim lukama i nije imalo uporišta u struci.
Nakon donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03) privezište se podvodi pod pojam rive do najviše 12 metara četvorne pristupne površine. Na temelju Zakona ubrzo se donosi Uredba o razvrstaju luka otvorenih za javni promet (N.N. 110/04) koja definira privezište kao dio obale izvan lučkog područja s najviše 10 vezova. Nakon izmjena i dopuna Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 141/06) privezište se uključuje u lučko područje luke otvorene za javni promet županijskog i lokalnog značaja bez preciznog definiranja pojma i posljedica koje proizlaze iz takve odluke.
Nacrt prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama 2012. govori samo o sezonskim privezištima, dok prijedlozi 2015. definiraju privezište kao izdvojeni i samostalni infrastrukturni objekt izvan lučkog područja koji ne može biti dulji od 5o metara. Zadnji prijedlozi idu u smjeru definiranja privezišta dužine od 75 metara upotrebljive obale te se cjelokupno predloženo rješenje ograničava i fokusira isključivo na servisno privezište apstrahirajući u cijelosti ostale vrste privezišta.
Očigledno da se radi o pravnim vratolomijama u kojima se adresat pravne norme teško može snaći.
Struka upozorava de lege ferenda
Definiciju privezišta ne treba vezati uz bilo koji parametar (dužine ili kapaciteta ) nego isključivo uz njegovu ključnu funkciju da “kao izgrađeni i uređeni dio morske obale sukladno prostornom planu uključujući i pripadajući dio morskog akvatorija izvan lučkog područja služi za siguran privez plovnih objekata“.
Privezište može odlukom nadležne javne vlasti, ako ispuni posebne uvjete propisane za morske luke, uključujući i propise vezane uz prostorno planiranje, ući u pravni režim luke otvorene za javni promet ili luke posebne namjene.
Obzirom na međusobnu povezanost i međuovisnost od izuzetne je važnosti uskladiti zakonske propise vezane uz pojedine pojmove pomorskog dobra prvenstveno u okviru sektora pomorstva, turizma, prostornog planiranja i financija.
Razvrstaj privezišta de lege ferenda
Privezišta na pomorskom dobru moraju biti precizno definirana prvenstveno vodeći računa o njihovoj funkciji i modelu korištenja. U tom smislu se predlaže razvrstaj na:
- komunalna privezišta
- turistička privezišta
- industrijska i servisna privezišta
- privezišta za posebne namjene
- sezonska privezišta
Koncesije i odobrenja za privezišta
Svim privezištima u gospodarskoj funkciji kao i privezištima za posebne namjene koja su funkcionalno i/ili gospodarski povezani sa sadržajima u okviru ili van granice pomorskog dobra treba omogućiti dobivanje koncesije ili odobrenja na osnovu podnesenog zahtjeva sukladno jasnim i preciznim transparentnim kriterijima.
