Prijedlog zakona ili igranje s nacionalnim interesima pomorskog dobra

Samo onaj koji shvaća i prihvaća realnost života i ima sposobnost prepoznavanja i rješavanja problema kao i sagledavanje posljedica koje će pravne norme imati ili nemati u životnoj stvarnosti može služiti pametnom zakonodavstvu.

Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama upućen je u e–Savjetovanje. Nažalost sagledavanje i analiza istinskih životnih problema pomorskog dobra u potpunosti je izostala. Prema ocjeni Portala zakonski Prijedlog u cjelini nije ispunio očekivanja i predstavlja korak unatrag.

Ne samo da ciljevi na pomorskom dobru nisu bili jasno definirani nego su mnoga ključna pitanja i argumenti znanosti i struke bili jednostavno ignorirani. Zato su pojedini članovi Radne skupine za izradu Nacrta prijedloga ZPDML uključujući i autora ovog teksta upozoravali da zakonski Prijedlog nije spreman za e-Savjetovanje.

Nakon što je Prijedlog zakona upućen u e-Savjetovanje u javnom prostoru opravdano se protestira da je Savjetovanje nepravilno i netransparentno, prije svega zato što nije omogućeno komentiranje i praćenje komentara za svaki pojedini članak.

Portal pomorsko dobro u samom procesu e-Savjetovanja neće sudjelovati jer konceptualno i metodološki po većini pitanja ima drugačiji pristup uređenju pomorskog dobra.

To se prvenstveno odnosi na:

  • uređenje imovinskopravnih pitanja na pomorskom dobru
  • utvrđivanje i određivanje granica pomorskog dobra
  • upravljanje pomorskim dobrom
  • posebnu uporabu i gospodarsko korištenje pomorskog dobra
  • kontrolne mehanizme na pomorskom dobru

Pogrešno polazište

U samom startu stručni nositelj Ministarstva je u Obrascu prethodne procijene ZPDML ocijenio da se važeći ZPDML u primjeni pokazao uspješnim te je postavio kao cilj osiguranje ulaganja na pomorskom dobru, dok je istovremeno procijenio da Zakon neće imati izravnih gospodarskih učinaka na pomorskom dobru… Portal je takvo polazište ocijenio kao vrijeđanje “zdrave pameti na pomorskom dobru”.

Bez cjelovite stručne procijene postojećeg stanja i istinske volje, te jasno definiranih ciljeva nećemo moći izvršiti pozitivni iskorak na pomorskom dobru.

Ignoriranje imovinskopravnih pitanja

Teško se može razumjeti da je na samom početku rasprave vezane uz Prijedlog ZPDML bilo izrijekom navedeno da jedno od osnovnih pitanja koje se uređuje Zakonom je pitanje vezano uz posljedice pretvorbe na pomorskom dobru, što uključuje zakonita ulaganja, stečena prava i legitimna očekivanja.

Taj neriješeni i neuređeni gorući problem pomorskog dobra provlači se desetljećima.

Unatoč tome što su pravna znanost i struka ponudili jasna i argumentirana rješenja, konačnim Prijedlogom ZPDML koji je poslan u e-Savjetovanje to izuzetno važno i slojevito pitanje jednostavno je izostavljeno bez ikakvog obrazloženja.

Nema iskoraka na pomorskom dobru ako nemamo hrabrosti i znanja da probleme riješimo.

Takvim postupanjem zakonodavstvo koje uređuje pomorsko dobro gubi vjerodostojnost obzirom da Ustav Republike Hrvatske izrijekom propisuje da “Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom “.

Mislimo da nerješavanje imovinskopravnih pitanja ima i imat će u budućnosti dramatične i štetne posljedice za interese Republike Hrvatske na pomorskom dobru.

Zato Poslovni dnevnik iz pera Marije Crnjak 28.11.2022. g. postavlja opravdano i znakovito pitanje: Slijedi li likvidacija tvrtki koje su ulagale na pomorskom dobru?

Zakazao koncept pametnog zakonodavstva

Koncept pametnog zakonodavstva a time i predložena rješenja svoje uporište prvenstveno moraju imati u poboljšanju i kvaliteti sadržaja pravnih normi, procjenjujući svoje učinke na gospodarsku i socijalnu sferu.

Pametno zakonodavstvo treba omogućiti kreatorima javne politike na pomorskom dobru okvir koji će osigurati pravnu sigurnost korisnika u gospodarskoj sferi, ne dovodeći u pitanje javni interes koji se posebno manifestira kod opće uporabe pomorskog dobra.

Pametno zakonodavstvo prije svega mora prepoznati problem ako želi poboljšati kvalitetu i sadržaj pravne norme. U suprotnom pametno zakonodavstvo se dovodi u svoju suprotnost. Samo onaj koji shvaća i prihvaća realnost života i ima sposobnost prepoznavanja i rješavanja problema kao i sagledavanje posljedica koje će pravne norme imati ili nemati u životnoj stvarnosti može služiti pametnom zakonodavstvu.

Čini nam se da je pametno zakonodavstvo vezano uz pomorsko dobro u cijelosti zakazalo. Ne samo danas, nego od samog početka donošenjem Pomorskog zakonika 1994. i Zakona o morskim lukama 1995.

Crveni karton za nomotehniku

Neuvažavanje osnovnih pravila nomotehnike najbolje oslikavaju odredbe o morskim plažama i privezištima. Radi se o prirodnom ili izgrađenom prostoru i infrastrukturi na morskoj obali koju možemo brojati u tisućama.

U dosadašnje zakonodavstvu pomorskog dobra odredbe o morskim plažama jednostavno nisu postojale, a privezišta su godinama predstavljala pojam koji se čak podvodio pod pravni režim morske luke. Doslovno kako kome odgovara.

Upravo zato morske plaže i privezišta zaslužuju odnosno trebale su zaslužiti posebnu pažnju kod izrade Prijedloga ZPDML.

Međutim, unatoč upozorenjima, zakonski Prijedlog koji uređuje morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja kao i morske plaže posebne namjene svedena su na četiri nejasna stavka koja naprosto dovode u ozbiljnu sumnju da li je postojala istinska želja stručnog nositelja Ministarstva da se ta važna pitanja jasno urede.

Kada se radi o privezištima koja predstavljaju dominantu infrastrukturu na pomorskom dobru, situacija nije ništa bolja. Jednostavno se ne spominju niti definiraju komunalna, turistička, industrijska i privezišta posebne namjene. Privezišta nisu ni približno sustavno uređena pa je naprosto nevjerojatna odredba čl. 155 zakonskog Prijedloga koji je detaljno posvetio prostor uređenju privremenih pontonskih privezišta.

Umjesto da se privezišta sustavno urede, detaljno se uredila iznimka od pravila a to je privremeno privezište koje faktički predstavlja potkategoriju privezišta posebne namjene.

Zaključujemo da upravo sadržaji i pojmovi koje je Prijedlog ZPDML trebao precizno i jasno urediti, nisu uređeni.

Međutim, sadržaji kojima nije mjesto u zakonskom Prijedlogu nego u provedbenim propisima detaljno su uređeni.

Tako je “Stručnom osposobljavanju kao i minimalnom broju komunalnih i lučkih redara” posvećen čl. 171., čl.172., i čl.173. (ukupno 12 stavaka).

Naprosto zvuči kao groteska odredba čl. 171. stavak 1. i 2.:

(1) Stručno osposobljavanje komunalnih i lučkih redara za obavljanje određenih poslova inspekcijskog nadzora pomorskog dobra organizira i provodi Ministarstvo, a troškove tog osposobljavanja snosi jedinica lokalne samouprave, odnosno državna i županijska lučka uprava.

(2) Troškovi stručnog osposobljavanja iz stavka 1. ovog članka uključuju materijalne troškove za njegovo održavanje te naknadu osobama koje ga provode…

(Dirljivo je kako predlagač ZPDML vodi brigu o naknadi stručnog osposobljavanja svojih službenika Ministarstva koji će educirati komunalne redare naravno na trošak jedinica lokalne samouprave. Zaista teško za povjerovati da su takve pravne norme našle mjesto u Zakonu o pomorskom dobru. Iako nam se čini da je odredba trivijalna, ona vjerno oslikava svu tragediju u pristupu problemu stručnog nositelja zakonskog Prijedloga.)

U fokusu javnosti
Morske plaže se ne smiju naplaćivati i ograđivati
Polazišta koje zastupamo

Sloboda opće upotrebe pomorskog dobra i morskih plaža nije apsolutna i podliježe određenim ograničenjima obzirom na njihovu prirodu i namjenu.

Ta ograničenja prvenstveno su uvjetovana potrebama turističkog sektora kojemu treba omogućiti pravnu sigurnost i nesmetano obavljanje redovnih turističkih djelatnosti na morskim plažama.

To ne znači da se ulaz na morske plaže može naplaćivati, a prostor morske plaže ograđivati.

Naplaćivati se mogu samo usluge koje se pružaju na morskoj plaži.

Morske plaže uz nautički turizam predstavljaju perjanicu naše turističke ponude i upravo zato, morske plaže traže precizni zakonski okvir i jasne provedbene propise.

Cjeloviti prijedlog Portala vezan uz upravljanje morskim plažama možete pročitati OVDJE.

Alternativna zakonska rješenja koja predlažemo

Ovim prilogom pažnju ćemo posvetiti alternativnim prijedlozima od strane Portala pomorsko dobro a koji nude drugačija rješenja u odnosu na zakonski Prijedlog čl. 84., “morske plaže hotela, kampa i turističkog naselja” i čl. 85., “morske plaže posebne namjene“.

Predložena rješenja koja su poslana u e- Savjetovanje uvode turistički sektor u totalnu pravnu nesigurnost i zbrku kada se radi o morskim plažama hotela, kampa i turističkog naselja.

Istovremeno želimo upozoriti da zakonski Prijedlog o morskim plažama posebne namjene dovodi u pitanje javni interes opće uporabe pomorskog dobra. Plaže posebne namjene u velikom djelu nisu niti mogu biti u funkciji gospodarskog korištenja (plaže za invalide, plaže bolnica i lječilišta, plaže za djecu itd.) Ovim zakonskim Prijedlogom, ako bi bio usvojen, plaže posebne namjene bi bile isključivo podvedene pod gospodarsko korištenje na osnovu koncesije a to se naprosto ne smije dozvoliti. Naravno da je nudistička plaža kao plaža posebne namjene učestalo u komercijalnoj funkcija kampa. Takve situacije treba razlikovati i jasno propisati.

Isto tako u ovom prilogu ćemo pažnju posvetiti alternativnim prijedlozima od strane Portala pomorsko dobro a koja nudi drugačija rješenja vezana uz privezišta u odnosu na zakonski Prijedlog čl. 153., 154., 155., i čl. 156.

Morska plaža hotela, kampa i turističkog naselja

Prijedlog Ministarstva poslan u e–Savjetovanje

Članak 84.

(1) Morska plaža hotela, kampa i turističkog naselja je uređena morska plaža u turističkoj zoni, koja je s turističkim sadržajima izgrađenim izvan granice pomorskog dobra povezana u funkcionalnu, infrastrukturnu i prostornu cjelinu.

(2) Davatelj koncesije na temelju dokumenata prostornog uređenja utvrđuje funkcionalnu gospodarsku cjelinu iz stavka 1. ovog članka ovisno o kapacitetu, kategoriji i vrsti objekata s kojima plaža čini funkcionalnu cjelinu.

Morska plaža hotela, kampa i turističkog naselja

Prijedlog Portala pomorsko dobro

Članak 84.

(1) Morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja su uređene prirodne ili izgrađene morske plaže u turističkoj zoni izvan naselja i području unutar naselja koje su sa turističkim sadržajima izgrađenim izvan granice pomorskog dobra povezane u funkcionalnu gospodarsku cjelinu.

(2) Sukladno ovom Zakonu hoteli, kampovi i turistička naselja mogu morske plaže gospodarski koristiti isključivo u turističke svrhe na osnovu koncesije na zahtjev.

(3) Nakon podnošenja zahtjeva za koncesiju, davatelj koncesije utvrđuje funkcionalnu gospodarsku cjelinu iz stavka 1. ovoga članka vodeći prvenstveno računa o funkcionalnosti gospodarske cjeline, te o značaju i ulozi morske plaže za konkurentnost i cjelovitost turističke ponude podnositelja zahtjeva, ovisno o kapacitetu, kategoriji i vrsti objekata.

(4) U slučaju dvojbe da li postoji funkcionalna gospodarska cjelina, odluku donosi davatelj koncesije uz prethodno mišljenje resornog Ministarstva turizma odnosno upravnog tijela za turizam regionalne samouprave, ovisno o tome na koje se vrijeme daje koncesija.

(5) Zahtjev za koncesiju podnosi se za površinu kopnenog dijela plaže koji je uvjetovan geomorfološkim stanjem morske obale i smještajnim kapacitetima hotela, kampa i turističkih naselja sukladno prostornim planovima i kriterijima koje donosi ministar pravilnikom. Ako je plaža prostorno veća od utvrđenih standarda koji su potrebni za obavljanje redovne turističke djelatnosti hotela, kampa i turističkih naselja, taj prostor morske plaže u općoj uporabi dužan je štititi i održavati koncesionar a koji može pružati turističke usluge od interesa za korisnike plaže.

(6) Prije podnošenja zahtjeva za koncesiju za prostor morskog akvatorija plaže koji sa kopnenim prostorom čini jedinstvenu cjelinu, potrebna je suglasnost nadležne lučke kapetanije.

(7) Ovlaštenik koncesije na zahtjev iz stavka 1. ovog članka stječe pravo na gospodarsko korištenje plaže temeljem ugovora o koncesiji, te je dužan donijeti i objaviti red na morskoj plaži sukladno čl. X. ovog Zakona.

Morska plaža za posebne namjene

Prijedlog Ministarstva poslan u e–Savjetovanje

Članak 85.

(1) Morska plaža za posebne namjene je uređena morska plaža, koja udovoljava zahtjevima i potrebama posebnih grupa korisnika i njihovim specifičnim potrebama.

(2) Morska plaža za posebnu namjenu se gospodarski koristi na temelju koncesije.

Morska plaža za posebne namjene

Prijedlog Portala pomorsko dobro

Članak 85.

(1) Plaže za posebne namjene su uređene morske plaže u posebnoj uporabi, a koje udovoljavaju zahtjevima i potrebama posebnih korisnika (plaže za invalide, plaže bolnica i lječilišta, plaže za djecu, plaže za kućne ljubimce, nudističke plaže i sl.).

(2) Odobrenje za posebnu upotrebu morske plaže za posebne namjene daje se odlukom na osnovu podnesenog zahtjeva, isključivo za djelatnosti koje se ne obavljaju radi stjecanja dobiti.

(3) Na temelju odluke plaže za posebnu namjenu se koriste kao cjelina sukladno ugovoru o posebnoj upotrebi.

(4) Davatelj odobrenja za posebnu uporabu može dati ovlašteniku odobrenja pravo da obavlja pojedine uslužne djelatnosti na plaži.

(5) Sredstva ostvarena od obavljanja uslužnih djelatnosti na plaži posebno su namijenjena ovlašteniku odobrenja koji je dužan isključivo koristiti sredstva za održavanje i zaštitu prostora plaže, koja nije u funkciji gospodarskog korištenja.

(6) Kada se radi o posebnim grupama korisnika prvenstveno radi zdravstvenih razloga, opća uporaba plaže posebne namjene se može djelom ili u cijelosti isključiti.

(7) Korisnik odobrenja dužan je redovno održavati plažu te je dužan donijeti Red na plaži.

(8) Ako je korisnik plaže gospodarski subjekt i djelatnosti na plaži posebne namjene su u funkciji stjecanja dobiti, koncesija za plažu se daje po općim pravilima davanja koncesija sukladno ovom Zakonu.

(9) Sukladno prostornom planu iznimno se može korisniku nudističke plaže kao plaže posebne namjene dati koncesija na osnovu zahtjeva ako ispunjava uvjete iz članka X ovog Zakona. Na prostoru nudističke plaže može se radi prirode djelatnosti djelomično ili u potpunosti isključiti opća uporaba pomorskog dobra.

PRIVEZIŠTA

Privezište

Prijedlog Ministarstva poslan u e–Savjetovanje

Članak 153.

(1) Privezište čini nedjeljivi prostor upotrebljive obale duljine do 50 metara s pripadajućim sidrenim sustavom i dio morskog akvatorija, koje služi za privez brodica i jahti, a gospodarski se koristi na temelju koncesije sukladno ovom Zakonu.

(2) Na privezištu iz stavka 1. ovog članka se mogu pružati usluge opskrbe plovila (voda, električna energija, i sl.), a koncesionar je dužan naplatiti vez i prihvatiti komunalni otpad s plovila.

Servisno privezište

Članak 154.

(1) Servisno privezište čini nedjeljivi prostor upotrebljive obale duljine do 50 metara opremljeno opremom za dizanje i spuštanje odnosno izvlačenje plovila na koji se naslanja kopneni dio privezišta maksimalne površine 1000 metara četvornih te dio morskog akvatorija, koje služi obavljanju djelatnosti servisiranja plovnih objekata i namijenjeno je za pristajanje plovila radi servisa, a gospodarski se koristi na temelju koncesije sukladno ovom Zakonu.

(2) Na servisnom privezištu ne smije se naplatiti vez, a pristajati smiju isključivo plovila radi servisa.

Privremeno pontonsko privezište

Članak 155.

(1) Iznimno, koncesija se može dati za postavljanje privremenog pontonskog privezišta do 50 metara upotrebljive obale s pripadajućim sidrenim sustavom i dio morskog akvatorija, koji služi za privez brodica i jahti, a kojim se ne obavlja djelatnost na pomorskom dobru, nego služi obavljanju ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu koji je razvrstan kao restoran ili konoba sukladno posebnom propisu i smješten je uz pomorsko dobro, ukoliko pristup gostiju tom objektu nije moguć na drugi način osim morskim putem ili cestovnim putem nije moguća opskrba objekta niti pristup gostiju.

(2) Koncesija iz stavka 1. ovog članka može se dati uz kumulativno ispunjene sljedećih uvjeta:

1. da se ugostiteljska djelatnost obavlja iz ugostiteljskog objekta razvrstanog kao restoran ili konoba sukladno posebnom propisu;

2. da je ugostiteljski objekt smješten uz pomorsko dobro;

3. da pristup gostiju ugostiteljskom objektu nije moguć na drugi način osim morskim putem ili cestovnim putem nije moguća opskrba objekta niti pristup gostiju;

4. da ugostiteljski objekt ima važeće rješenje o udovoljavanju minimalnim uvjetima za restoran ili konobu;

5. da privremeno pontonsko privezište bude postavljeno najduže šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini, s time da je ugostitelj dužan sam ukloniti i spremiti pontonski objekt;

6. da privremeno pontonsko privezište ima potvrdu o tipskom odobrenju i odobrenju sidrenog sustava izdanom od Hrvatskog registra brodova;

7. da nema zapreka s osnova sigurnosti plovidbe što se dokazuje prethodno pribavljenim rješenjem nadležne lučke kapetanije o uvjetima sigurnosti plovidbe radi postavljanja privremenog pontona.

(3) Na privezištu iz stavka 1. ovog članka ne smije se naplatiti vez, a koncesionar je dužan prihvatiti komunalni otpad s plovila.

Članak 156.

Ministar će pravilnikom urediti minimalne uvjete koje privezište mora zadovoljavati.

Privezišta

Prijedlog dostavljen Ministarstvu 2013.- Branko Kundih i suradnici

Članak X

Privezište je, sukladno prostornom planu izgrađeni i uređeni dio morske obale i pripadajući dio morskog akvatorija izvan lučkog područja koji služi za siguran privez plovnih objekata.

U slučajevima utvrđenim ovim Zakonom, privezište kao samostalni izdvojeni dio morske obale i mora može biti obuhvaćeno granicom cjelovitog lučkog područja kojim upravlja nadležna lučka uprava.

Članak X

S obzirom na funkciju i način upravljanja privezišta mogu biti:

  • komunalna privezišta;
  • turistička privezišta;
  • industrijska i servisna privezišta;
  • privezišta za posebne namjene.

Komunalno privezište

Članak X

Komunalno privezište je izdvojeni izgrađeni i uređeni dio morske obale koji služi za privez brodica duljine do najviše 12 metara, a obuhvaćeno je granicom cjelovitog lučkog područja kojim upravlja županijska lučka uprava.

Komunalno privezište služi osobnim potrebama fizičkih osoba i ne može biti u gospodarskoj funkciji. Na ostala pitanja korištenja komunalnog privezišta odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovog Zakona koje uređuju morske luke.

Turističko privezište

Članak X

Turističko privezište je izdvojeni izgrađeni i uređeni dio morske obale i mora koji služi za privez plovnih objekata i čini funkcionalnu i gospodarsku cjelinu s hotelima, kampovima, turističkim naseljima, restoranima ili smještajnim objektima.

Na prostoru turističkog privezišta mogu se pružati usluge opskrbe vodom i električnom energijom kao i druge usluge sukladno posebnim propisima.

Turističko privezište se gospodarski koristi na temelju koncesije na zahtjev sukladno ovom Zakonu.

Industrijsko i servisno privezište

Članak X

Industrijsko i servisno privezište je izdvojeni izgrađeni i uređeni dio morske obale i mora, a koje je u funkciji industrijskih i proizvodnih pogona, servisnih centara i brodogradilišta.

Privezište može biti povezano sa sadržajima utvrđenim u stavku 1. ovog članka u jedinstvenu funkcionalnu i gospodarsku cjelinu.

Industrijsko i servisno privezište se gospodarski koristi na temelju koncesije sukladno ovom Zakonu.

Privezište za posebnu namjenu

Članak X

Privezište za posebnu namjenu je izdvojeni, izgrađeni i uređeni dio morske obale i mora koji služi isključivo za privez plovnih objekata za posebne potrebe fizičkih i pravnih osoba (privezište bolnica i lječilišta, vjerskih objekata i samostana, javnih i humanitarnih institucija i sl.).

Korištenje i gradnja privezište za posebnu namjenu stječe se na temelju odobrenja sukladno ovom Zakonu.

Korištenje i gradnja privezišta za ostale posebne potrebe i namjene u gospodarskoj funkciji stječe se na temelju koncesije.

Članak X

Ministar će, uz suglasnost ministara turizma i zaštite okoliša, donijeti propis o uvjetima korištenja te zaštite prirodnih i uređenih morskih plaža, sidrišta i privezišta.

Branko Kundih

Scroll to Top