Suša kao ekološki ekstrem na pomorskom dobru i mogućnost djelovanja

Autor: mr. sc. Dario Mamilović, dipl. ing. kem. teh.

Uvod

Zapostavljanjem i odbacivanjem „vrućih“ tema u zaštiti okoliša dovelo nas je, preko noći, do ekstremnih posljedica kao što su poplave s jedne strane i dugotrajne suše i opasnost od nestašice pitke vode, s druge strane.

Smatra se da je ¾ svih ekoloških incidenta i katastrofa u svijetu uzrokovano manjkom ili viškom vode.

Pojam ekstrema podrazumijeva pojavu u krajnjim granicama ili van tih granica, a ono što dodatno karakterizira taj pojam je iznimna rijetkost takvih ekstremnih pojava.

Međutim svjedoci smo da se zadnjih godina u prirodi javljaju sve češće ekstremne pojave koje gube značajku rijetkosti tako da one postaju novo normalne i očekivane pojave.

Tako npr. i priobalna Hrvatska za koju je bilo neuobičajeno povezati poplave postaje regija u kojoj je normalno očekivati da će svaka druga, treća ciklona imati manji ili veći ekstrem.

Drugi tip ekstrema, kao tema ovog članka, je dugotrajna suša koja nerijetko dovodi i do nestašice pitke vode. Zato u ovom trenutku kada smo svjedoci da se gotovo svakih 10-15 dana dešava nekakva poplava izgleda deplasirano i čudno da se razmišlja o suši.

Iz svih tih razloga je iznimno važno gospodarenje sa pitkom vodom u uvjetima povišene potrošnje vode, za vrijeme ljetnih mjeseci kada raste potrošnja pitkih voda zbog zalijevanja zelenih površina, zbog povećane potrošnje na bazenima, zbog povišenih kapaciteta praonica rublja itd. odnosno zbog turizma i povećanog priljeva gostiju.

Pojam INDUSTRIJSKE VODE bi se mogao definirati kao voda čija kvaliteta nužno ne zadovoljava propisane parametre za pitku vodu, a sa druge strane ima dostanu kvalitetu za alternativno korištenje za sustave zalijevanja čime se štedi potrošnja pitkih voda koje su prošle postupak pročišćavanja i kontrole kako bi se mogle klasificirati kao pitke vode.

Zakonske pretpostavke

U Hrvatskoj ne postoje zakoni, uredbe ili pravilnici kojima bi se mogla regulirati ta problematika. Međutim nekakva praksa postoji i ona se provodi, ali bez kontrole i nadzora.

Jedino se u članku 7. točki 20. Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (26/2020) navodi da se pročišćene otpadne vode mogu ponovno koristiti kada god je to moguće uz uvjet da se minimaliziraju štetni učinci na okoliš.

Činjenica je da i nije baš jednostavno odrediti pravila ponašanja i nadzor sa onečišćenom vodom koji pročistimo i koristimo u zalijevanju zelenih površina u zamjenu za pitku vodu. Razlog je slijedeći:

  • Pitka voda ima strogo kontroliranu mikrobiološku kvalitetu sa 0 bakterija i to je besprijekorno rješenje, osim što je kao rješenje iznimno skupo i neracionalno. Trošak pitke vode je od 15-20 kn/m3. Za hotelske kuće osrednje veličine je uobičajeno da u cilju osiguranja estetskih kriterija okoliša, troše za zalijevanje i preko 50 m3 dnevno što je trošak preko 100 EUR-a na dan. Najnegativnija posljedica sa i financijskim rezultatom za turizam je redukcija vode.
  • Industrijska voda ili pročišćena otpadna voda koju ćemo upotrijebiti za zalijevanje zelenih površina može imati manja bakteriološka onečišćenja koja ne smetaju namjeni, a trošak pročišćavanja i pripreme takve vode je nekoliko puta niži od troška proizvodnje pitke vode. Time direktno štedimo pitku vodu.
  • Nije svejedno da li će se zalijevati zelene površine u neposrednoj blizini vrtića i škola što zahtijeva restriktivnije norme ili parkova sa prvenstveno estetskom funkcijom.
  • U slučaju zalijevanja poljoprivrednih kultura potrebno je uzeti u obzirom da li se radi o zalijevanju npr. rajčica čiji su plodovi uspijevaju blizu zemlje ili maslina čiji su plodovi znatno viši.
  • Sukladno tome postavlja se pitanje koji je to kompromis koji može obuhvatiti sve te uvjete i definirati broj bakterija i drugih onečišćenja koje se mogu prihvatiti kao prihvatljiva praksa.
  • Pri tome treba uzeti u obzir da li se radi o krškom terenu gdje postoji mogućnost onečišćenja podzemnih voda pa se sukladno tome zahtijevaju znatno stroži standardi kvalitete pročišćenih voda, a ponovna primjena vode samo u područjima za koje je potvrđeno da ne mogu direktno utjecati na podzemne zalihe pitkih voda.
  • I dok pročišćena industrijska voda sadrži hranjive tvari tipa dušika i fosfora što pogoduje tlu i smanjuje potrošnju gnojiva isto vremeno treba paziti na povećani salinitet takvih recikliranih voda koje mogu utjecati na kvalitetu tla.

Sukladno svim razlozima ZA i PROTIV u konačnici postoje uglavnom mišljenja da je potrebno osigurati mogućnost ponovnog korisnog korištenja pročišćenih voda.

Činjenica je da otpadna fekalno sanitarna voda prije pročišćavanja sadrži 106-107 fekalnih koliformnih bakterija i nakon najvišeg stupnja biološkog pročišćavanja i dalje sadrži za oko 2 log manju koncentraciju od oko 104-105 fekalnih koliformnih bakterija ili 10.000 do 100.000 na 100 ml uzorka.

Ako želimo takvu vodu upotrijebiti korisno za zalijevanje moramo primijeniti dodatnu tehniku pročišćavanja odnosno dodatni stupanj obrade.

Uobičajeno je kao dodatni stupanj obrade primijeniti sustav dezinfekcije preko sustava doziranja aktivnog klora, sustava UV lampi ili sustava ozonizacije. Svaki odabrani postupak ima svoje prednosti i svoje nedostatke.

Ono što je ključno u primjeni dezinfekcije na otpadnoj pročišćenoj vodi to je da se definira prihvatljiva mikrobiološka razina bakterija kao i odabir mjesta primjene povrata vode. Jer nije svejedno da li se povrat vode koristi za zalijevanje maslina i zelenih površina npr. golf terena ili se koristi u neposrednoj blizini kamp kućica i dječjih igrališta.

Zbog toga, ekološki i sigurnosno prihvatljiva tehnologija povrata pročišćenih voda, treba biti usklađena sa slijedećim aktivnostima:

  • osiguranje pouzdane i kontrolirane tehnike dezinfekcije,
  • redovna kontrola propisanih parametara i efikasnosti pročišćavanja otpadnih voda i dezinfekcije otpadnih voda,
  • redovno praćenje, razine pojedinih vrsta bakterija i to u vanjskom laboratoriju za čiste, a ne otpadne vode, bez obzira što za to ne postoji zakonska obveza,
  • definirana manje rizična mjesta za zalijevanje.

U konačnici se ipak dobiva voda koja je vrlo prihvatljiva za osiguranje ozelenjenih površina što je estetskom smislu vrlo važan element pridobivanja gostiju. Pored toga uzimajući u obzir cijenu vode od 2 – 3 EUR/m3 u ovisnosti o lokaciji proizlazi da se može postići značajna financijska ušteda zamjenom pitke vode sa pročišćenom i dezinficiranom vodom.

Zaključno

U nedostatku propisanih uvjeta za povrat pročišćenih voda iskustva i rezultati Eko projekta se baziraju na slijedećim stavkama:

  1. Velika opreznost u postupku dezinfekcije vode i dodatnog pročišćavanja koja se bazira osim na vizualnim kontrolama na kontinuiranim nadzorom nad parametrima pročišćavanja,
  2. Redovna dodatna kontrola vanjskog laboratorija za pitke vode,
  3. Pročišćena voda se ne može odmah iskoristiti već se skladišti u podzemnim spremnicima. Zadržavanje vode u idelanim temperaturnim uvetima uzrokuje ponovni rast mikroorganizama. Zato se ta negativna pojava sprečava održavanjem koncentracije aktivnog klora i redoks potencijala. Time se osigurava maksimalna kvaliteta vode u svakom trenutku sprema za korištenje.
  4. I konačno sama tehnologija dodatnog pročišćavanja i dezinfekcije se bazira na sinergijskom efektu više tehnika pročišćavanja. Najprije se pročišćena voda podvrgava dodatnom pročišćavanju pomoću piješčanih filtra (slika 1. Piješčani filtri) radi samnjenja suspendiranih čestica u pročišćenoj vodi. Zatim se tako pripremljena voda podvrgava dezinfekciji sa UV zračenjem (slika 2. UV lampa za dezinfekciju). To je moderan i vrlo efikasan postupak za čiju efikasnost proizvođači garantiraju smanjenje broja bakterija za 3 log ili za 1.000 puta. To je i dalje, po našem mišljenju nedovoljno pouzdano, pa se tako pročišćena voda podvrgava kontinuiranom kloriranju sa Na- hipokloritom uz propisanu vrijednost akitvnog klora koji osigurava visoku sigurnost postupka produžene dezinfekcije i pri minimalnom utjecaju na tlo, i travu i bilje koje se zalijeva. Na slici 3. prikazan je izgled vode od boce 1 izlaz iz biološkog pročišćavanja, preko boce 2 izlaz iz piješčanog filtra i boce 3 koja predstavlja kondicioniranu i kloriranu vodu za ponovnu upotrebu.
Slika 1 Pješčani filtri

Slika 1 Pješčani filtri

Slika 2 UV lampa

Slika 2. UV lampa

Slika 3 Izgled pročišćenih voda

Slika 3. Izgled pročišćenih voda

mr. sc. Dario Mamilović dipl. ing. kem. teh.

Biografija >>

Scroll to Top