Pročišćavanje i ispust otpadnih voda na pomorskom dobru

Autor: mr. sc. Dario Mamilović, dipl. ing. kem. teh.

Izazov našeg vremena

Budućnost pomorskog dobra i njegovo održivo gospodarsko korištenje prvenstveno je vezano uz  emisije ( izravno ili neizravno ispuštanje tvari i topline u vodu…), onečišćenje voda za kupanje ( mikrobiološko i drugo onečišćenje …), eutrofikacija (obogaćivanje vode spojevima dušika i fosfora …) monitoring (promatranje pokazatelja kakvoće i količina voda …) itd. Naravno sve to treba pratiti transparentni pravni okvir upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom. U suprotnom naš prvorazredni gospodarski resurs jednostavno će gubiti sve atribute na kojima se mogu graditi i razvijati mnogobrojne aktivnosti uz more i na moru.

Prevencija onečišćenja unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora Republike Hrvatske  od krucijalne je važnosti za  gospodarsko korištenje pomorskog dobra. Urbanizacijom prostora, kontinuiranim rastom turističke djelatnosti, povećanjem broja gostiju i koncentracijom stanovništava neminovno dolazi do eksponencijalnog rasta i gomilanja otpadnih tvari i emisija onečišćujućih tvari u zrak, okoliš i vode i to prvenstveno na  pomorskom dobru. Postavlja se pitanje na koji način prevenirati onečišćenja i osigurati što viši stupanj pročišćavanja onečišćenih otpadnih voda koje završavaju u moru, a time i osigurati vrijednost i kvalitetu morskog okoliša i pomorskog dobra kao cjeline. Znanost i struka imaju odgovor.

Hrvatsko zakonodavstvo

Kako sada stvari stoje u hrvatskom zakonodavstvu i to u temeljnom Zakonu o vodama (NN RH br.66/2019 ) te u Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN RH 26/2020) mnogi su mišljenja da ta zaštita nije dostatna. Naime u Pravilniku o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda (NN RH 26/2020) definira se mogućnost slobodnog ispusta nepročišćenih odnosno samo djelomično pročišćenih otpadnih voda u more.

U članku 7. stavak 1. gornjeg Pravilnika stoji da se komunalne otpadne vode pročišćavaju s II stupnjem pročišćavanja. Pod pojmom II stupnja pročišćavanja podrazumijeva se biološko pročišćavanje pomoću biotehnoloških procesa u kojima sudjeluju biološko aktivni mulj uz visoki unos zraka odnosno kisika. Rezultat takvog pročišćavanja je bistra voda, cijeli proces se odvija bez nepoželjnih mirisa, a kvantificirano prema zakonskim pokazateljima kakvoće otpadnih voda (KPK, BPK5, suspendirane tvari itd.) efikasnost pročišćavanja je vrlo visoka i iznosi 90-95%.

Sve to i nije sporno, ali u nastavku istog članka 7.  u stavku 11. stoji da je moguće primijeniti i tzv. „odgovarajuće“ pročišćavanje odnosno pročišćavanje, koje podrazumijeva obradu komunalnih otpadnih voda bilo kojim postupkom, čak i nižim od I stupnja pročišćavanja (obične grube rešetke i sita), ali pod uvjetom da se izgradi dugi podmorski ispust kojim će osigurati da se djelomično pročišćena voda,  ispusti dovoljno daleko (više od 500 m) i dovoljno duboko (više od 20 m) u dovoljno čisto more. Pri tome prijamnik (more) u kombinaciji sa nižim od I stupnja pročišćavanja (efikasnost pročišćavanja manja od 20%) zadovoljava ciljeve zaštite okoliša.

Drugim riječima i pojednostavljeno, ako otpadnu komunalnu vodu odvedemo u more dovoljno daleko i duboko dozvoljeno je zakonski samo mehanički pročistiti, a za ostalo će se pobrinuti more kroz procese „samopročišćavanja“ ili „autopurifikacije“.

Promišljanje struke

U stručnom smislu prije iznesena rješenja prevladavala su prije 30-40 godina. Tada se naime smatralo da Jadransko more dobro prozračeno i slabo opterećeno hranjivim tvarima te da je zbog toga finacijski racionalno i optimalno tražiti rješenje u dugim podmorskim ispustima. Pri tome su se razmatrala i favorizirala rješenja pomoću kojih podmorski ispusti mogu biti još efikasniji u smislu razrijeđenja kao što su intermitentni način ispuštanja pomoću dozažnih bazena, tehnička poboljšanja na difuzorskim sekcijama kao pripomoć razrjeđenju otpadnih tvari itd.

Jadransko more je i dalje uglavnom u vrlo dobrom stanju i čisto. Čak i ispitivanja kvalitete vode za kupanje od strane Europske agencije za okoliš koja su provedena tijekom 2019. godine, su svrstali Hrvatsku na visoko peto mjesto u Evropi po kvaliteti vode za kupanje, više kvalitete od npr. Italije i Španjolske, ali niže kvalitete od Grčke i Malte.  Mada ova zadnja ispitivanja Europske agencije za okoliš idu u prilog konzervativnim rješenjima o ispustu slabo i/ili nepročišćenih otpadnih voda preko dugih podmorskih ispusta u more, postoje brojni argumenti koji govore u prilog tome da je ipak jedino pravo rješenje adekvatno pročišćavanje otpadnih voda,  a od rješenja koja se traže kroz procese razrjeđenja nečistoća, disperzije i samopročišćavanja treba odustati kao od nesigurnih i opasnih rješenja u zaštiti okoliša.

Naime odabir rješenja da se onečišćene fekalno komunalne vode odvedu, pročišćene manje od 20%, preko podmorskog ispusta u čisto more bazira se na teoretskim numeričkim modelima kojima se preko parametra mikrobiološkog onečišćenja (obično bakterije Escherichia Coli ili fekalni koliformi kao indikatora fekalnog zagađenja) ili koncentracije amonija, dušika i fosfora proračunava širenje oblaka onečišćenja kao posljedice budućeg rada podmorskog ispusta preko 3D modela.  Međutim numerički modeli su samo teoretski modeli koji pokušavaju simulirati buduće stvarno stanje, a odstupaju u praksi u većoj ili manjoj mjeri. Poznato je da se matematički modeli baziraju djelomično na izmjerenim vrijednostima i djelomično na pretpostavljenim parametrima, a konačni rezultat manje ili više odstupa od stvarnog stanja.

Nedostatak modeliranja je u tome da se ne uzimaju u obzir ekstremne vrijednosti posljedice klimatskih promjena i ekstremne situacije (plime, vjetrovi, morska strujanja) koje postaju redovne, a matematički modeli preko kojih odlučujemo o odabiru nižeg stupnja pročišćavanja jako neprecizni i štetni. Sukladno tome se gotovo na godišnjem nivou javljaju ogromna zagađenja obala oko Dubrovnika, Korčule, Mljeta itd. otpadom koje u najvećem dijelu potječe iz Albanije i Crne Gore, a rezultat zajedničkog djelovanja morskih struja i velikih valova uzrokovanih jakim vjetrom.

Dodatni argument je da se numeričkom analizom i usporedbom taložnih tvari koje se ispuštaju u more u okolici podmorskog ispusta, između mehaničkog predtretmana i biološkog II stupnja obrade, razlika je 15 puta veća količina istaloženih suspendiranih tvari u slučaju samo predtretmana. Drugim riječima za naselje od 10.000 ES (ekvivalent stanovnika), za slučaj mehaničkog predtretmana, godišnje se unosi 60 t ukupne suspendirane tvari, sitnozrnih čestica, koja se talože u okolišu podmorskog ispusta, dok u slučaju biološkog II stupnja pročišćavanja, količina istaloženih čestica je svedena na razinu od 4 t/god.

Nova realnost otpadnih voda

Nadalje, praćenje samo fekalnog onečišćenja kako je to uobičajeno kod modeliranja postaje nedovoljno obzirom na značajno različiti sastav otpadnih voda danas od onog kada su ti modeli bili razvijeni.

Naime detergenti imaju danas potpuno novi kemijski sastav odnosno formulaciju u odnosu na onu od prije 30-tak godina. Dok su nekad dominirali tzv. fosfatni detergenti koji su bili ekološki nepovoljni zbog eutrofikacije mora, u novu formulaciju, kao zamjena za fosfatnu komponentu, ulaze vrlo specifične i teško razgradive sintetske tvari tipa neionskih detergenata. Pri tome more u procesu autopurifikacije nema više samo fekalnu komponentu koja je bila lako biološko razgradiva već i nove sintetske tvari tipa neionskih detergenata i kompleksanata koji se razrjeđuju u moru, zadržavaju u okolišu ispusta, koncentriraju i utječu na značajni porast teško biološko razgradivih sintetskih tvari.

Do prije desetak godina niti pojam mikro plastike (čestice plastike manje od 5 mm) nije bio poznat i korišten, a danas se sve više govori upravo o tom načinu onečišćenja mora i podmorja, jer su uočeni tragovi mikro plastike u morskim organizmima pri čemu utječu na rast, preživljavanje i plodnost životinjskog svijeta. Primjenom barem II stupnja pročišćavanja utvrđeno je da se čak 88% čestica mikro plastike odjeljuje i sprečava ispust u more (slika 2.).

Argument kojim se opravdava ispust djelomično pročišćenih voda je trošak kapitalne investicije II stupnja pročišćavanja. Međutim razvoj različitih tipova procesa II stupnja (CAS, SBR, MBR, MBBR, itd.) i njihova rasprostranjenost je takva da cjenovno postaju vrlo prihvatljivi, a koncepcijski se nastavljaju na mehanički predtretman.  

Zaključno

Pomorsko dobro je kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i potrebno ga je štititi zbog izuzetne osjetljivosti samog dobra i zbog posebno jakog negativnog utjecaja izvana.

Načini i materijali onečišćenja mora i pomorskog dobra su iz godine u godinu novi, treba ih prepoznati i staviti u kontekst opće ekološke zaštite mora, a time i pomorskog dobra. Bakteriološko stanje mora je jako osjetljivi parametar koji brzo i precizno daje informaciju o stanju zaštite, ali ga se ne smije smatrati kao jedini parametar. Način zaštite okoliša pomorskog dobra mora biti sastavni dio regulative kojom se definira gospodarsko korištenje, ali isto tako i način zaštite pomorskog dobra.

Literatura:

  1. Narodne novine 66/2019, Zakon o vodama,
  2. Narodne novine 26/2020, Pravilnik o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda
  3. O.Lalić, D.Žugčić „Pomorski ispust i održivi razvoj tehničke mogućnosti rehabilitacije i optimalizacije, I Znastveno stručni skup Turizam, gospodarstvo i zaštita mora, 2002. Opatija
  4. Zmaić, T. Gluščević, V.Milenković „Da li su podmorski ispusti rješenje ?“ I Znastveno stručni skup Turizam, gospodarstvo i zaštita mora, 2002. Opatija
  5. Ravlić, I.Plišić „Podmorska dispozicija otpadnih voda – transfer zagađenja nizvodno ili racionalno tehničko rješenje?“ I Znastveno stručni skup Turizam, gospodarstvo i zaštita mora, 2002. Opatija,
  6. Lončar, i dr. „Pronos suspendirane tvari iz sustava javne odvodnje do 10.000 ES s mehaničkim predtretmanom i II. stupnjem pročišćavanja“, Hrvatske vode 25, 102, 2017
  7. https://morski.hr/2018/01/15/doznajemo-ministarstvo-okolisa-zbog-otpada-u-jadranu-albanija-i-crna-gora-pozvani-na-sastanak/
  8. Bogdan „Postaje li Jadran veliki plavi kontejner“ Građevinar, 8, 2018
  9. Freeman, A.M. Booth i dr. “Between source and sea: The role of wastewater treatment in reducing marine microplastics, Journal of Environmental Management, 266 (2020) 110642

EKO PROJEKT d.o.o. Rijeka
mr. sc. Dario Mamilović dipl. ing. kem. teh.

Biografija >>

Scroll to Top