Neka otvorena pitanja hidrografije u Republici Hrvatskoj

Autor: Doc.dr. Zvonko Gržetić, Konzultant projekata hidrografije, oceanologije, zaštite okoliša, nautike i pomorstva

Najkraće rečeno što je hidrografska djelatnost jest da je to istraživanje, prikupljanje podataka, publiciranje i kartiranje istih u službenim pomorskim kartama, priručnicima i publikacijama. Podaci kojima se bavi hidrografija u širem smislu su podaci važni za plovidbu, kao što su dubine, oceanološka svojstva od značaja za plovidbu i s njima povezani navigacijski i meteorološki uvjeti.

Službeni početak hidrografije na Jadranu datira od 1806. godine, te je u Hrvatskoj vrlo svečano 2006. godine obilježena 200-ta godišnjica uz prisustvo premijera, više ministara i direktora Međunarodne hidrografske organizacije admirala Alexandrosa Maratosa. Prva hidrografska znanstveno utemeljena istraživanja obavio je francuski časnik Beautemps-Beaupré, koji se smatra začetnikom suvremene hidrografije na istočnoj obali Jadrana. Istraživanja je obavio po nalogu Napoleona u doba potrage za sigurnim putevima na istok. Beautemps-Beaupré tada je premjerio okolicu Dubrovnika od Stona do Cavtata, okolicu Splita, Šibenika, Pašmanski kanal, Zadar i Pulu. Institucijski, djelatnost počinje 1860 godine, kada je u Trstu osnovan Hidrografski zavod, koji dvije godine kasnije seli u Pulu.

Tako se jedna od najstarijih djelatnosti na Jadranu nastavlja do danas, s prekidima od svega par mjeseci tijekom ratova. Zanimljivo je da je tijekom cijelog 200 godišnjeg perioda postojao uspon hidrografije. Vrhunac je dostignut pred sam Domovinski rat, kad je Hidrografski intitut JRM imao 7 brodova (najveći Andrija Mohorovičić oko 1500 brt) i preko 300 djelatnika (uključujući osoblje na brodovima).

Razvoj i sadašnji trenutak hidrografije u RH

Danas djelatnost hidrografije zanemaruje, a proces je započeo 2013. godine i nastavlja se. U članku će se razmatrati razlozi promjene trenda i dati preporuke za nastavak rada.

U samostalnoj Hrvatskoj hidrografska djelatnost je nastavljena već 1992. u ratu, kada je uz pomoć Ministra mora g. Davorina Rudolfa osnovan “Republički hidrografski institut”, djelatnost od posebnog interesa za republiku Hrvatsku, u formi samostalnog državnog zavoda. Direktor je po funkciji bio dužnosnik i član Vlade RH, u nivou zamjenika ministra. Samostalna Hrvatska država je uočila značaj plovidbe Jadranom, i uvjete koje mora ispuniti da bude prihvaćena kao pomorska sila. Dobra pomorska administracija i sigurni plovni putevi uključivali su i hidrografiju.

U slijedećim burnim ratnim i poratnim godinama dešavalo se pet preustroja vlasti i Instituta (uz promjenu imena u Državni hidrografski institut), ali i realan pad statusa. S novim ministrima, more i pomorstvo kao manji dio djelatnosti mega ministarstva, gubili su na svom značaju, pa je i status Instituta padao. Administrativne obveze sa svakim novim preustrojem su rasle, a stvarni rad se sve manje podržavao i financirao. Kada je zaprijetila opasnost da se institut formira samo kao jedan od stotina hrvatskih zavoda, u HHI napisan je Zakon o hidrografskoj djelatnosti, koji je 1998. godine izglasan u Saboru RH. Tim zakonom učvršćen je status institucije, ali sada u formi ustanove koja se financira samo dijelom iz državnog proračuna, a drugi izvori financiranja su projekti i poslovi prodaje proizvoda i usluga. Novi status dao je polet i razvoj, osim manjeg broda poklona države, vlastitim sredstvima kupljen je veliki istraživački brod. Objavljene su sve karte, priručnici za plovidbu i publikacije u novim hrvatskim izdanjima, s obnovljenim podacima i novim dizajnom, što je cijeli svijet prepoznao. Najjače hidrografske službe svijeta, kao Velika Britanija, USA, Francuska, Norveška, Italija, itd. dolazile su u posjetu i sklapale ugovore o suradnji.

Osim ovog dijela, Institut se uključio u trendove izgradnje mlade države, ne samo kroz izradu strategija (studije razvoja otoka, razvoja nautičkog turizma, sigurnije plovidbe, studije razgraničenja s susjedima, mjesta zakloništa itd.) već i s istraživanjima podmorja za nove elektroinstalacije, optičke telekomunikacijske kabele, podvodne cjevovode, gradnje luka, lučica, marina itd. Djelatnici instituta sjedili su u svim strateškim tijelima koja su odlučivala o projektima, a projekti su prikazivani na podlogama koje je izradio Državni hidrografski institut.

U međuvremenu u Hrvatskoj period prilagođavanja zakonodavstva i statusa EU shvaćen je doslovno bez uzimanja u obzir posebnih djelatnosti kao hidrografija i specifičnih načina razvoja. Bogate države, npr. Velika Britanija kao najjača pomorska i hidrografska sila, prihvatila je put hrvatske hidrografije, i okrenula se tržištu. Imenovan je prvi direktor – manager umjesto do tada admirala i počela je prodaja hidrografskih proizvoda i usluga svijetu. Tadašnji Hrvatski hidrografski institut bio je ravnopravan partner s UK, koji dobija svoj dio kolača. Istim putem krenule su druge velike nacije, posebno USA, Norveška i Njemačka. Kada je u Hamburgu prezentiran hrvatski budući model javno privatnog partnerstva u hidrografiji, u slijedeće dvije godine Njemačka je taj model prihvatila i realizirala. Nažalost, u Hrvatskoj je odbijen, odnosno šutke se prešlo preko prijedloga. Kako se u EU radi o nacijama koje su oduvijek mogle bogato financirati svoje djelatnosti, pa i hidrografiju, njihov pristup je bio da se sredstva zarađena na tržištu utope u državni proračun, a onda se izdvaja suma za slijedeću godinu uvećana za postotak uvećanja tržišnih prihoda u prethodnoj godini. Taj model uglavnom i danas funkcionira na Zapadu.

U svojem prilagođavanju Zapadu, Hrvatska država nije mogla pratiti trend, pa jeodlučila prihode iz profitabilnih djelatnosti “utopiti” u ukupnu masu novca u proračunu. Nažalost, pri novoj podjeli, djelatnosti koje ne utječu direktno na izborne rezultate izgubile bi novac, neovisno o prethodnim rezultatima. Hidrografija je jedan period ostala izuzeta iz tog trenda, i novac s tržišta mogao se koristiti za razvoj. Približavanjem ulaska u EU, ostajalo je državnim firmama sve manje prostora za tržišnu utakmicu, a istovremeno su se značajno povećavali zahtjevi administrativnog vođenja djelatnosti. Hrvatski financijski sustav Ministarstva financija od 1990. do danas niti ne predviđa subjekte koji mogu doprinositi proračunu, već samo manje i veće potrošače. Administriranje je s ulaskom u EU poraslo do tog nivoa da sadašnjih sedamdesetak djelatnika hidrografije (što je pad od tridesetak ljudi u desetak godina, da ne govorimo o predratnih 300), više nije u stanju obavljati djelatnosti zbog kojih je osnovan HHI (osim hidrografije tu su još geodezija, nautika, pomorska kartografija, oceanologija, izdavaštvo, brodovi i opće službe). Većinu vremena danas sve agencije, instituti, zavodi i uprave gube na ispunjavanju administrativnih zadataka umjesto posla za koji su osnovani.

Reakcija tadašnje Uprave za pomorstvo bila je izvrsna i Vladi je ponuđen model kojim bi se dio djelatnosti financirao kroz potpuno tržišnu agenciju u vlasništvu države ili Hrvatskog hidrografskog instituta. Ponuđena su tri modela, od kojih je svaki imao određene prednosti. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je ideju u potpunosti podržalo. Napravljena je detaljnja studija svakog parametra, prema shemi ispod, za sva tri modela pretvorbe:

I onda se 2013 godine desio udar. Promjenom vlasti postavljena je nova uprava, prvi put direktno od strane Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture. Sva tijela su usmjerena na danonoćno ispunjavanje anketa ministarstava, s ciljem uočavanja nelogičnosti, nerada, prikrivanja podataka i sl. i to traje do danas. Nova uprava HHI usmjerila je firmu na potpunu obnovu svih administrativnih akata, potpuno zanemarivši svakodnevni rad i opstojnost institucije. Istovremeno je pokrenuta promjena Zakona o hidrografskoj djelatnosti, gdje je tržišna djelatnost “poklonjena” privatnim firmama, a hidrografijom u RH, po novom zakonu, može upravljati svaki fakultetski obrazovan građanin RH. Počeo je odljev kadra, financiranje je značajno smanjeno i danas se može govoriti o tonjenju institucije u sve veću bezizlaznost.

Zaključak

Kako je bilo pameti u ratu da se prepozna specifična djelatnost koja je perjanica pomorstva, za očekivati je da se to i ponovno desi. Ratni izračuni su pokazivali da država Hrvatska gašenjem hidrografije ima u prvoj godini direktne štete od oko 200 milijuna USD (nesigurni plovni putevi, povećanje osiguranja brodova, izbjegavanje plovidbe u našem dijelu Jadrana, prijelaz na skuplji prijevoz tereta, problemi s granicom itd). A svijet naše probleme neće tolerirati, i zato je potrebno žurno saniranje hidrografije.

Puteva izlaza iz krize ima više. Najjednostavniji, ali i najmanje vjerojatan jest da država poveća financiranje i vrati kadar iz privatnih firmi te kroz ministarstva pokrene više razvojnih projekata (nova izmjera, suradnja s zainteresiranim državama, EU sredstva, kooperacija s jačim hidrografskim nacijama itd). Druga mogućnost je stvaranje konzorcija za istraživanje mora i podmorja Jadrana, koji može uključivati i javne institucije i u međuvremenu ojačane privatne firme. Ima još modela, ali svaki podrazumijeva novu upravu s razumijevanjem djelatnosti, a ne samo administriranja.

U očekivanju promjena u Hrvatskom hidrografskom institutu se pomalo gase pojedinačne djelatnosti i svaki dan kasnije obnova će biti sve teža. Treba reći da je školovanje dobrog hidrografa, pomorskog kartografa ili drugog specijaliste HHI moguće samo u inozemstvu, i on postaje samostalan nakon otprilike pet godina rada. Svaki dan zakašnjenja znači veći problem za državu i veće troškove.

Biografija

Scroll to Top