Dr.sc. Jadranko Jug – Sažetak doktorske disertacije
Opća dobra su stvari i dijelovi prirode koji zbog svojih prirodnih obilježja ne mogu biti u vlasti fizičkih i pravnih osoba ili su takav pravni status stekli temeljem zakona. Zbog svojih prirodnih obilježja opća dobra su zrak i voda u rijekama, jezerima i moru, dok su u hrvatskom pravnom sustavu temeljem zakona u pravnom statusu općeg dobra nekretnine koje čine pomorsko dobro. Javna dobra su u hrvatskom pravnom sustavu u vlasništvu osoba javnog prava i čine njihovu imovinu, a dijele se na stvari koje su namijenjene općoj uporabi ili izvršavanju prava i dužnosti države, njenih tijela i ustanova. Stoga se javna dobra prema namjeni dijele na javna dobra u općoj uporabi i na javna dobra u javnoj uporabi. Javna dobra u općoj uporabi u pravnom sustavu RH su nekretnine koje čine javne i nerazvrstane ceste, javno vodno dobro i željezničku infrastrukturu, a taj pravni status stekli su temeljem posebnih zakona. Opća dobra i javna dobra u općoj uporabi u pravilu su ujedno i dobra od interesa za RH, odnosno ona dobra koja uživaju temeljem Ustava RH i zakona osobitu zaštitu RH.
Predmet razmatranja u radu su nekretnine pomorskog dobra kao jedine nekretnine u pravnom statusu općeg dobra, a cilj rada je analiziranjem i usporedbom pravne regulative nekretnina pomorskog dobra tijekom povijesti, komparativno u odnosu na pravne sustave u okružju, kao i u odnosu na pravno uređenje javnih dobara u općoj uporabi, utvrditi je li dosadašnji pravni status nekretnina pomorskog dobra bio razlogom neučinkovite zaštite i korištenja te vrste nekretnina, odnosno bi li zaštita i korištenje nekretnina pomorskog dobra bila bolja i učinkovitija ako bi se izvršila promjena pravnog statusa u javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu RH.
Temeljem navedenih metoda smatra se da je osnovna hipoteza o potrebi promjene pravnog statusa nekretnina pomorskog dobra točna i prihvatljiva. To iz razloga što ne mora biti bitnih razlika u pravnim obilježjima nekretnina u pravnom statusu općeg dobra i javnog dobra u općoj uporabi, što je dosadašnji pravni status općeg dobra pridonio nerješavanju osnovnih pravno-doktrinarnih problema koji se odnose na utvrđenje nekretnina koje čine pomorsko dobro, te na provedenu pretvorbu i privatizaciju na nekretninama pomorskog dobra, a dosadašnje upravljanje, korištenje i zaštita nekretnina pomorskog dobra je bila neučinkovita. Pored toga, niti sudska praksa nije uspjela razriješiti postojeće pravno-doktrinarne probleme, a postoji nepodudarnost pravnog statusa nekretnina pomorskog dobra s ostalim nekretninama u općoj uporabi i pravnom statusu javnog dobra u općoj uporabi u RH, kao i u pravnim sustavima u okružju.
Stoga se predlaže promjena pravnog statusa nekretnina pomorskog dobra u pravni status javnog dobra u općoj uporabi u vlasništvu RH uz mogućnost postojanja određenih ograničenih stvarnih prava, s time da se upravljanje i zaštita te vrste nekretnina povjeri posebnoj pravnoj osobi koja bi se osnovala u tu svrhu za cijeli teritorij RH, a korištenje nekretnina pomorskog dobra temeljem koncesije trebalo bi omogućiti stjecanjem prava vlasništva na objektima izgrađenim na osnovi koncesije za vrijeme trajanja koncesije.
Ključne riječi: dobro od interesa za RH, javne ceste, javno dobro, javno dobro u javnoj uporabi, javno dobro u općoj uporabi, javno vodno dobro, nerazvrstane ceste, opće dobro, pomorsko dobro, željeznička infrastruktura.