Pomorsko dobro je prvorazredni gospodarski strateški resurs na kojem Republika Hrvatska može i mora graditi svoju budućnost.
Ocjena stanja i prijedlog rješenja
Dosadašnji nekonzistentni model upravljanja pomorskim dobrom Republike Hrvatske generirao je izrazito konfliktne situacije, te nije bio u mogućnosti da osigura okvire održivog gospodarskog razvoja i zaštite pomorskog dobra. Pomorsko dobro predstavlja izuzetno značajan strateški gospodarski resurs koji do danas ni približno nije stavljen u funkciju. Zakonska rješenja Republike Hrvatske o pomorskom dobru dodatno su generirala pravni nered koji se kontinuirano manifestira u mnogobrojnim upravnim i sudskim sporovima .
Pomorsko dobro kao opće dobro od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku uključuje obalnu komponentu u širini utvrđene granice na kopnu, unutrašnje morske vode, teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje i obuhvaća više od jedne trećine nacionalnog teritorija uključujući obalnu liniju u dužini od oko 6200 km.
Pomorsko dobro je složen sustav sui generis kojim se ne može učinkovito upravljati putem partikularnih sektorskih politika.
Izuzetna slojevitost, dinamičnost i isprepletenost odnosa i interesa na pomorskom dobru traži odgovarajući model upravljanja, posebno iz razloga što je pomorsko dobro prvorazredni gospodarski strateški resurs na kojem Republika Hrvatska može i mora graditi svoju budućnost.
Integralni model upravljanja pomorskim dobrom Republike Hrvatske nema alternative.
Suradnja i koordinacija sektora (resornih ministarstava) i lokalne samouprave je imperativ, a sve u nastojanju da se postignu cjeloviti ciljevi održivog gospodarskog korištenja i zaštite pomorskog dobra.
Priprema i vođenje investicijskih projekata od nacionalnog regionalnog i lokalnog značaja na pomorskom dobru koja uključuje i njegovu zaštitu mora biti posljedica aktivne i osmišljene politike upravljanja i gospodarenja obalnim i morskim resursima.
- U bivšoj Jugoslaviji obzirom na cjeloviti nevlasničko pravni režim tadašnjeg društvenog vlasništva problem pomorskog dobra nije eskalirao te je u teoriji i praksi predstavljao marginalni stručni i pravni interes.
Definiranje ciljeva i model upravljanja
Bez jasno definiranih ciljeva kao i zaštitnih mehanizama (upravni i inspekcijski nadzor) na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini pomorsko dobro postaje poligon na kojem parcijalni interesi ugrožavaju i devastiraju najvredniji dio državnog teritorija.
Upravljanje pomorskim dobrom zahtjeva koordinaciju svih razina državne vlasti i lokalne samouprave te pažljivo izbalansirani odnos zakonskih ovlaštenja, nadležnosti i odgovornosti tijela koja su uključena u proces odlučivanja.
- U dokumentu Hrvatska u 21.stoljeću “Pomorstvo” Ureda za Strategiju razvitka Republike Hrvatske među ostalim je naveden kratkoročni cilj na pomorskom dobru:
“Republika Hrvatska treba pokrenuti proces integralnog modela upravljanja pomorskim dobrom u sklopu integralnog upravljanja obalnim i morskim područjima koji će na koordinirani način očuvati prirodne resurse pomorskog dobra, te osigurati i omogućiti održivi gospodarski razvoj na pomorskom dobru,uz osiguranje maksimalne gospodarske dobiti. (autor Branko Kundih)
Aktivna uloga upravljanja pomorskim dobrom
Utvrđene granice pomorskog dobra, postojanje GIS–a pomorskog dobra, upis pomorskog dobra u zemljišne knjige te doneseni prostorni planovi sami po sebi ništa ne znače ako ne postoji aktivna uloga nosioca vlasti na pomorskom dobru u procesu odlučivanja.
Za uspješnu realizaciju određenih gospodarskih projekata u smislu greenfield investicija na pomorskom dobru prije svega je potrebno imati viziju razvoja koja ima uporište u jasno utvrđenim ciljevima.
Utvrđivanje granice pomorskog dobra nije i ne može biti sama sebi svrha. Ne postoje objektivni razlozi da se granica pomorskog dobra utvrđuje za cjeli obalni prostor Republike Hrvatske. Utvrđivanje granice pomorskog dobra treba prije svega biti u funkciji gospodarskog korištenja i zaštite pomorskog dobra.
Republika Hrvatska i regionalna samouprava, uključujući i velike gradove, trebaju preuzeti aktivnu ulogu u gospodarenju pomorskim dobrom kao izuzetno vrijednim nacionalnim resursom.
Državna uprava za integralno upravljanje pomorskim dobrom u cilju pripreme, koordinacije i realizacije projekata gospodarskog korištenja pomorskog dobra putem koncesija, treba predstavljati ključnu poveznicu i pokretač održivog gospodarskog razvoja mora i morske obale.
Zakon o procjeni učinaka propisa (N.N. 91/11)
Zakon u članku 18. među ostalim propisuje da u svrhu izrade Nacrta prijedloga postupak procjene učinaka propisa započinje među ostalim analizom postojećeg stanja koje se namjerava urediti propisom, uključujući rezultate praćenja provedbe propisa, ukoliko propis odgovarajućeg sadržaja u istom području, koje se uređuje novim propisom, već postoji u zakonodavnom sustavu Republike Hrvatske.
Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03)
Ocjena stanja ZPDML i njegova primjena
- Ne postoje zakonske, institucionalne i kadrovske pretpostavke upravljanja, a prije svega ne postoje uvjeti za rješavanje složenih imovinskih pitanja na pomorskom dobru.
- Zakonski mehanizmi upravljanja i gospodarenja su danas razmrvljeni i nepovezani bez postojanja organiziranog i kompetentnog upravnog i inspekcijskog nadzora.
- Dosadašnji nekonzistentni model upravljanja pomorskim dobrom Republike Hrvatske generirao je izrazito konfliktne situacije na pomorskom dobru, te nije bio u mogućnosti da osigura okvire održivog gospodarskog razvoja i zaštite pomorskog dobra.
Prijedlog rješenja
Model upravljanja pomorskim dobrom de lege ferenda
- Republika Hrvatska treba pokrenuti proces integralnog modela upravljanja pomorskim dobrom u sklopu integralnog upravljanja obalnim i morskim područjima koji će na koordinirani način očuvati prirodne resurse pomorskog dobra, te osigurati i omogućiti održivi gospodarski razvoj na pomorskom dobru, uz osiguranje maksimalne gospodarske dobiti.
(Dio Strategije na pomorskom dobru “Hrvatska u 21.stoljeću 2001.” – autor Branko Kundih ) - Općine gradovi, županije i Vlada Republike Hrvatske moraju imati jasnu zakonom propisanu, nadležnost i odgovornost koja se odnosi kako na sustav održavanja i zaštite pomorskog dobra, tako i na sustav gospodarskog korištenja pomorskog dobra.
- Cjeloviti sustav upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom mora biti koordiniran uz jasno definirane ciljeve.
- U cilju koordinacije i cjelovite zaštite nacionalnih interesa predlaže se osnivanje Državne uprave za integralno upravljanje pomorskim dobrom.
- Bez organiziranog i efikasnog inspekcijskog /upravnog nadzora cjeloviti sustav upravljanja nije održiv.
Predlaže se da na nacionalnom nivou inspekciju na pomorskom dobru provodi Državna uprava za integralno upravljanje pomorskim dobrom, na regionalnom nivou posebni odjeli inspekcije pri lučkim kapetanijama, a na lokalnom nivou komunalna inspekcija s ograničenim ovlaštenjima.
Djelatnost Državne uprave za pomorsko dobro
– U suradnji s resornim ministarstvima regionalnom i lokalnom samoupravom Uprava koordinira, priprema i vodi projekte na pomorskom dobru od nacionalnog interesa uključujući i koncesijski postupak.
– Uprava utvrđuje granice pomorskog dobra na prijedlog županijskog povjerenstva za granice i provodi obnovu postupka već utvrđenih granica sukladno Zakonu.
– Uprava vodi nacionalnu bazu podataka pomorskog dobra Republike Hrvatske.
– Priprema i izrađuje zakonske i provedbene propise o pomorskom dobru, strateške smjernice upravljanja pomorskim dobrom te koordinira međusektorske aktivnosti vezane uz pomorsko dobro.
– Daje suglasnosti na prostorno plansku dokumentaciju i gradnju u funkciji opće upotrebe pomorskog dobra.
– Provodi upravni i inspekcijski nadzor na pomorskom dobru.
(Zakon o potvrđivanju Protokola o integralnom upravljanju obalnim područjem Sredozemlja (Međunarodni ugovori N.N.8/12) sukladno članku 7. obvezao je RH za potrebe integralnog upravljanja obalnim područjem osigurati institucionalnu koordinaciju putem odgovarajućih tijela ili mehanizama kako bi se izbjegli sektorski pristupi i omogućili sveobuhvatni pristupi uključujući organizaciju i tijesnu koordinaciju između nacionalnih vlasti i lokalnih i regionalnih tijela…)