Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (u daljnjem tekstu Zakon o turističkom zemljištu) donesen je radi rješenja vlasničkih odnosa i uknjižbe prava vlasništva u zemljišne knjige u korist trgovačkih društava pravnih slijednika društvenih poduzeća. Naime, Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća bio je zakonska osnova za pretvorbu pravne osobe društvenih poduzeća, a koja su po završetku ovog postupka pretvorena u trgovačko društvo. Rješenje kojim se vršila pretvorba društvenih poduzeća u pravilu je sadržavalo oznaku tvrtke novonastalog trgovačkog društva, a koja je u pravilu bila ista kao i društvenog poduzeća, te oznaku oblika organiziranja trgovačkog društva i to ili kao dioničkog društva ili društva ograničene odgovornosti i visinu društvenog kapitala.
U izrekama ovih rješenja nije bilo popisa nekretnina kao imovine ranijeg društvenog poduzeća. Rješenja o pretvorbi društvenog poduzeća provodila su se u sudskom registru i tako je vršena pretvorba pravne osobe društvenog poduzeća. Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća bilo je propisano da je trgovačko društvo pravni sljednik društvenog poduzeća univerzalni sukcesor društvenog poduzeća. Kako ova rješenja nisu bila podobna pravna osnova za promjenu upisa društvenog vlasništva u zemljišnim knjigama tako da se trgovačko društvo uknjiži vlasnikom nekretnine jer nisu sadržavala popis nekretnina kao imovine društva, Zakon o privatizaciji je dijelom otklonio ovu manjkavost, ali nije riješio cijeli problem uknjižbe vlasništva trgovačkog društva kao pravnog slijednika društvenog poduzeća. Istovremeno s procesom pretvorbe društvenih poduzeća, vršena je i pretvorba drugih društveno pravnih osoba, ali i određenih vrsta nekretnina. U svekolikom procesu pretvorbe, Republika Hrvatska je ex lege stjecala nekretnine po posebnim zakonima. Sve je to rezultiralo različitom sudskom praksom i pravnom nesigurnošću.
Suglasno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske te temeljem čl. 390a. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima danas se točno zna što je vlasništvo trgovačkih društava pravnih slijednika društvenih poduzeća, a koji su prošli pretvorbu po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća.
U sudskoj praksi je zauzet pravni stav da su trgovačka društva pravni slijednici društvenih poduzeća vlasnici samo nekretnina čija je vrijednost procijenjena, odnosno unesena u društveni kapital, uz uvjet da su na tim nekretninama društvena poduzeća imala pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, te da su te nekretnine mogle biti objektom prava vlasništva u vrijeme pretvorbe.
Pravni slijednici nadležnih tijela koja su vršila pretvorbu društvenih poduzeća izdavali su potvrdu odnosno rješenja što je to procijenjeno u postupku pretvorbe. Međutim, i takve isprave bile su nedostatne za provedbu uknjižbe prava vlasništva.
Stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uvedeno je načelo jedinstva nekretnine što je dodatno otežalo proces uknjižbe prava vlasništva trgovačkog društva kao pravnih slijednika društvenih poduzeća.
Zakon o turističkom zemljištu upravo pokušava riješiti naprijed navedene slučajeve i to samo slučajevima kada je u postupku pretvorbe društvenog poduzeća procijenjena i unesena u društveni kapital vrijednost zgrade kao imovine društvenog poduzeća, a nije unesena vrijednost zemljišta na kojem je izgrađena zgrada.
Upravo o ovim slučajevima bit će govora na savjetovanju jer ove slučajeve uređuje Zakon o turističkom zemljištu.
Na ovom savjetovanju točno će se analizirati koje pravne osobe i uz koje uvjete stječu vlasništvu nekretnina.
Pojasnit će se što je u smislu Zakona o turističkom zemljištu turističko zemljište, te u okviru ovog pojma što je turističko zemljište kamp, a što turističko zemljište oko hotela i turističkog naselja; što je preostalo turističko zemljište te kako su riješeni vlasnički odnosi na ovom zemljištu i kako se provodi uknjižba toga prava vlasništva.
Posebno će biti dan naglasak kako se utvrđuje suvlasništvo na kampu.
Pojasnit će se kad trgovačko društva i uz koje uvjete sklapa ugovor o koncesiji za korištenje suvlasničkog dijela Republike Hrvatske na kopnu.
Analizirat će se što je to ostalo turističko zemljište u smislu Zakona o turističkom zemljištu te kako su na njemu riješeni imovinski odnosi.
Analizirat će se pravne posljedice propuštanja rokova za podnošenje zahtjeva propisanih Zakonom o turističkom zemljištu i rješavanje takvih imovinskih odnosa.
Nadalje, kako se rješavaju imovinski odnosi u slučajevima kada su trgovačka društva pokrenula upravne postupke temeljem čl. 47. Zakona o privatizaciji, a ti postupci su nedovršeni do stupanja na snagu Zakona o turističkom zemljištu.
Analizirat će se prava ovlaštenika za naknadu imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a vezano uz Zakon o turističkom zemljištu.
Izložit će se poseban status državnog odvjetništva kao stranke u postupku.
Svim sudionicima seminara bit će dana mogućnost postavljanja pitanja u pravcu kako bi mogli riješiti svoje predmete koje vode po Zakonu o turističkom zemljištu.