Dr.sc. Damir Krešić, Ravnatelj Instituta za turizam
Pomorsko dobro u Hrvatskoj predstavlja jedno od najvažnijih prirodnih i gospodarskih resursa, a njegov sastavni dio, plažni prostor, ima ključnu ulogu u oblikovanju turističke ponude i imidža Hrvatske kao turističke destinacije. Kao opće dobro, pomorsko dobro pripada svima i nije podložno privatnom vlasništvu, već posebnom pravnom režimu koji osigurava njegovu trajnu dostupnost i zaštitu.
Javni interes i interes turističkog gospodarstva
S obzirom na to da upravo plaže i obalni pojas čine osnovu turističke atraktivnosti Hrvatske, nužno je analizirati odnos javnog interesa i interesa turističkog gospodarstva u kontekstu korištenja i zaštite tog vrijednog prostora. Često se u javnosti ti interesi percipiraju kao suprotstavljeni, pri čemu se pretpostavlja da turistički sektor nastoji komercijalizirati i privatizirati plaže, dok javni interes inzistira na njihovoj potpunoj otvorenosti i zabrani bilo kakve komercijalne aktivnosti. Važno je naglasiti da ova pojava nije svojstvena samo Hrvatskoj niti isključivo sektoru turizma, već se pojavljuje i u drugim državama i drugim gospodarskim aktivnostima koje se u značajnoj mjeri oslanjaju na korištenje javnih dobara kao temelja svojih razvojnih aktivnosti. Primjeri se mogu pronaći u ribarstvu i marikulturi, gdje se koristi morski prostor kao javno dobro, zatim u energetskom sektoru, osobito u iskorištavanju vjetra, sunca ili vode za proizvodnju električne energije, kao i u šumarstvu i rudarskoj industriji, gdje se eksploatiraju prirodni resursi koji predstavljaju opće dobro. Slične napetosti između javnog interesa i gospodarskih ciljeva prisutne su i u urbanizaciji priobalnih zona te u upravljanju nacionalnim parkovima u kojima se kontinuirano balansira između zaštitarskih aktivnosti usmjerenih na očuvanje temeljnog fenomena zaštićenih područja i razvoja turističkog gospodarstva.
Dakle, na prvi pogled bi se dalo zaključiti da je javni interes suprotstavljen interesu turističkog gospodarstva, osobito u kratkom roku. Privatni sektor teži što bržem povratu uloženih sredstava, odnosno maksimizaciji profita kroz intenzivnije korištenje prostora i komercijalne sadržaje. Nasuprot tome, javni sektor primarno je usmjeren na očuvanje, zaštitu i održivo upravljanje prostorom kao resursom od općeg interesa. U tome kontekstu, treba istaknuti da, ovisno o vremenskoj perspektivi i pravnoj osnovi korištenja pomorskog dobra, posljedice za prostor mogu biti znatno različite. Koncesije, iako dugoročne, u pravilu su bolje regulirane jer se dodjeljuju putem javnog natječaja, uključuju ugovorne obveze ulaganja, održavanja i zaštite okoliša, te podliježu strožem nadzoru državnih i lokalnih tijela. Zbog takvog institucionalnog okvira, one omogućuju veću predvidljivost i kontrolu prostornog razvoja, a u optimalnim uvjetima mogu pridonijeti i uređenju obalnog prostora. Nasuprot tome, odobrenja danas dozvole za posebnu upotrebu pomorskog dobra, iako privremena i prostorno manja, često predstavljaju veću prijetnju prostoru jer se često izdaju stihijski, s ograničenim nadzorom i bez šireg sagledavanja kumulativnih učinaka. Njihova brojnost, sezonalnost i nekoordiniranost mogu dovesti do fragmentacije obale, vizualne degradacije prostora i prekomjerne komercijalizacije javnih plaža, čime se dugoročno ugrožava javni interes i održivost prostora.
Javni interes u području pomorskog dobra i plaža podrazumijeva (univerzalnu) dostupnost, očuvanje okoliša, zaštitu bioraznolikosti i sprječavanje prekomjerne komercijalizacije. Interes turističkog gospodarstva, s druge strane, temelji se na razvoju kvalitetne i konkurentne ponude, koja će privući turiste i osigurati gospodarsku korist. No upravo kvalitetan, očuvan i uređen plažni prostor preduvjet je turističke konkurentnosti.
Turistički sektor, dakle, ne može ostvariti svoje dugoročne razvojne ciljeve bez očuvanja resursa koji su mu temelj, a javni interes ne može ostvariti svoju svrhu ako se potpuno zanemari gospodarska komponenta i ako se prostor konzervira do mjere u kojoj postaje neupotrebljiv za bilo kakvu gospodarsku djelatnost. Upravo u toj sprezi leži ključ održivog razvoja: dobro uređene i očuvane plaže koje ostaju dostupne svima, ali koje istovremeno pružaju kvalitetne sadržaje i usluge, najbolji su primjer usklađivanja javnog i privatnog interesa koji je u funkciji kvalitetnog razvoja turizma.
Prostor kao najvažniji turistički resurs
Prostor kao resurs u turizmu ima osobitu vrijednost jer nije zamjenjiv a intervencije u prostoru su jasno vidljive, dugotrajne i ako su loše – teško popravljive. On je fizički ograničen, a njegova atraktivnost ovisi o očuvanju prirodnih i krajobraznih obilježja. Upravo zbog toga, kako to često naglašava i akademik Nikola Bašić, predsjednik Znanstvenog vijeća HAZU-a za turizam i prostor, prostor se mora promatrati kao naš najvažniji nacionalni, gospodarski i turistički resurs. Rezultati niza TOMAS istraživanja Instituta za turizam o stavovima i potrošnji turista, pokazuju da su prirodne ljepote, krajolik, more i očuvan okoliš glavni motivi dolaska turista u Hrvatsku. More i priroda kao motivi dominiraju nad svim drugim oblicima turističke ponude, uključujući i kulturne sadržaje ili posebne oblike turizma. To znači da degradacija prostora neposredno dovodi do smanjenja atraktivnosti destinacije, a time i do pada turističke konkurentnosti, potražnje i gospodarske koristi. Stoga je u interesu i javnosti i turističkog sektora da se prostor štiti od prekomjerne izgradnje, betonizacije, devastacije i prenamjene koja ne poštuje prostorne kapacitete.
S druge strane, zaštita prostora ne smije se svoditi na konzervaciju u smislu potpunog onemogućavanja korištenja. Takav pristup bi zanemario činjenicu da prostor osim društvene ima i gospodarsku funkciju. Umjesto konzervacije, potrebno je razvijati javnu svijest o nužnosti odgovornog korištenja prostora. Odgovorno korištenje znači da se prostor koristi na način koji je ekološki, prostorno i okolišno održiv, uz stalnu kontrolu i prilagodbu aktivnosti. To podrazumijeva donošenje prostorno-planskih dokumenata koji jasno definiraju zone korištenja i granice pomorskog dobra, određivanje maksimalnih kapaciteta plaža u smislu broja posjetitelja i sadržaja, te uvođenje strogih standarda očuvanja okoliša koje moraju poštivati svi koncesionari i korisnici prostora. Odgovorno korištenje uključuje i transparentno upravljanje koncesijama i odobrenjima, koji moraju osigurati javnu dostupnost plaža, ali i razvoj komplementarnih sadržaja koji povećavaju kvalitetu boravka turista, poput infrastrukture, sanitarnih čvorova, zelenih zona i sustava gospodarenja otpadom.
Posebnu važnost ima i participacija lokalne zajednice u odlučivanju o načinu korištenja javnog pa tako i plažnog prostora. Građani i lokalna zajednica moraju imati pravo glasa pri odlučivanju o dodjeli koncesija i planovima uređenja, jer se upravo oni svakodnevno koriste tim prostorom i osjećaju posljedice eventualne degradacije. Time se povećava transparentnost, smanjuje potencijal za sukob interesa i jača povjerenje u sustav upravljanja pomorskim dobrom.
Zaključno, poruka koju je potrebno poslati je da interesi javnog i privatnog (turističkog) sektora u kontekstu korištenja plažnog prostora kao općeg dobra nisu nužno suprotstavljeni, osobito u dužem roku. Upravo suprotno – zajedničkim i odgovornim korištenjem plažnog prostora postiže se sinergijski učinak od kojega svi imaju koriti. Javni interes traži očuvanje i dostupnost prostora, a turistički sektor traži kvalitetnu i konkurentnu ponudu – i jedno i drugo moguće je ostvariti kroz odgovorno korištenje prostora.
Budućnost hrvatskog turizma ovisi upravo o očuvanju prostora kao ključnog resursa, a to je moguće postići samo ako se izbjegnu s jedne strane prekomjerna eksploatacija te, s druge strane, pretjerana konzervacija. Održivo, odgovorno i transparentno upravljanje plažnim prostorom kao dijelom pomorskog dobra jedini je put ka osiguranju dugoročne ravnoteže između javnog interesa i kvalitetnog turističkog razvoja, te da Hrvatska zadrži status atraktivne i konkurentne destinacije temeljene na prirodnim ljepotama, očuvanom krajoliku i kvaliteti prostora.
U Zagrebu, 17.11.2025.
