Portal vam predstavlja izuzetno vrijednu knjigu suradnika portala “Pobijanje dužnikovih pravnih radnji” – autor dr. sc. Vlado Skorup, sudac Županijskog suda u Rijeci.
Autor knjige daje prikaz tog pravnog instituta koji služi zaštiti ugroženog prava vjerovnika na ostvarenje tražbine. U tome i jest osnovna paradigma tog pravnog instituta. Smisao i cilj svakog propisa treba biti ostvarenje pravne sigurnosti. Kad ona postane upitna, snagom prinudnog propisa treba djelovati i omogućiti zaštitu vjerovniku tako da se onemogući dužniku izbjegavanje ispunjenja obveze. Međutim, u ovoj situaciji imamo i treću osobu koja je savjesno i u dobroj vjeri stupila u pravni odnos s dužnikom i ima puno pravo postaviti pitanje: je li pravedno snagom prinudnog propisa zadirati u valjani pravni posao da bi se na štetu treće, često savjesne osobe, zaštitio vjerovnik?
U sklopu sustava obveznog prava, institut pobijanja dužnikovih pravnih radnji impostiran je s funkcijom jačanja zaštite pravnog položaja i interesa vjerovnika i u službi je osiguravanja izvjesnosti namirenja tražbine.
Stoga, autor u ovoj knjizi polazi od stajališta da sve osobe, pa tako i ugovorne strane, stupaju u pravni posao s određenom svrhom, s namjerom da sebi, s pomoću očitovanja pravne volje, omoguće nastajanje neke dopuštene pravne posljedice. Posljedica je da se kroz ta dva pravna posla, dvije pravne posljedice u sklopu dva pravna odnosa, prvi između vjerovnika i dužnika, a drugi između dužnika i treće osobe, čak i pod pretpostavkom da su oba s materijalnopravnog stajališta valjana, jednom treba dati prioritet, a drugom oduzeti legitimitet, snagom prinudnog propisa.
Autor analizira paulijansku zaštitu u sustavu obveznog prava uz povijesni i poredbeni prikaz, te uspoređuje s pojedinim sredstvima osiguranja tražbina. Pored iznošenja ciljeva pobijanja, autor se fokusira na dualističku koncepciju instituta pobijana pravnih radnji dužnika, s posebnim naglaskom na razlike pobijanja izvan stečaja i tijekom stečajnog postupka. Nadalje, pozornost je usmjerena na pretpostavke pobijanja, s osvrtom na dospjelost tražbine, pravne radnje dužnika, nesposobnost dužnika na plaćanje, oštećenje vjerovnika, uključivo funkciju i karakteristike imovine i subjektivna imovinska prava.
Rad obrađuje naplatno i besplatno imovinsko raspolaganje imovine, uz okolnosti koje su postojale na strani dužnika i trećih osoba. Naročito je izazovni dio monografije o rokovima za podnošenje tužbe, kao i instrumenti pobijanja, posebice tužbeni zahtjev i procesna legitimacije, uz prigovor vjerovnika protiv pobojnog dužnikovog raspolaganja. Autor pruža detaljnu analizu dolozne, kulpozne, obiteljske i kvazipaulijanske tužbe. Također, rad analizira pojam i pretpostavke zabilježbe tužbe u zemljišne knjige. Obrađuju se pravni učinci pobijanja, uz mogućnosti isključenja dužnikovih pravnih radnji.
Ovim instrumentom obveznoga prava pružena je mogućnost vjerovniku da pobija valjano imovinsko raspolaganje dužnika i treće osobe (protivnika pobijanja), iako taj pravni posao nije nevaljan, niti se raskida, već samo gubi pravni učinak u odgovarajućoj mjeri, potrebnoj da se namiri nenamirena tražbina vjerovnika.
Posebna pažnja posvećena je ravnoteži koju zakonodavac s jedne strane pokušava pronaći između prava (ovlasti) dužnika da bez ograničenja i slobodno raspolaže svojom imovinom, a s druge strane opravdanog zahtjeva vjerovnika usmjerenog prema dužniku na ispunjenje dospjele tražbine, jer to predstavlja dvije suprotnosti, dva antipoda koji postojećim pozitivnopravnim uređenjem nisu na zadovoljavajući način riješeni. Usprkos određenom zanimanju za institut pobijanja pravnih radnji dužnika, on još uvijek nije dostigao svoju punu afirmaciju, koju bi mogao postići s obzirom na sveprisutnu dominaciju vjerovnika i ulogu koju pobijanje dužnikovih pravnih radnji ima u postizanju ravnoteže odnosa vjerovnik – dužnik.
Zaključno, moglo bi se reći da dva podjednaka prava, vjerovnikovo i pravo treće osobe (protivnika pobijanja) prema dužniku, ne bi smjela biti reducirana silom jednog nad drugim. Stoga rad ističe da pozorno odmjeren intenzitet vjerovnikova zahvata u obveznopravni odnos dužnika i treće osobe, koji karakterizira paulijanska zaštita, u hrvatskom pravnom prostoru još uvijek traži svoju afirmaciju.
Na koncu smatramo da je ova knjiga izvanredan spoj teorijskog razmatranja i sudske prakse. Ona je prije svega vrijedan priručnik za sve suce, odvjetnike i druge praktičare te im može biti od velike koristi u svakodnevnom radu. preporučiti i svima onima koji se bave pravnom teorijom, posebice obveznim pravom.
