Da li novim Prijedlogom zakona o pomorskom dobru vezanim uz pretvorbu i ulaganja ulazimo u sferu pravne iluzije?
Jedno od ključnih i do sada nerazriješenih pitanja na pomorskom dobru je svakako pitanje pretvorbe na pomorskom dobru i zakonitog ulaganja kapitala.
Neriješene imovinsko pravne posljedice pretvorbe, zakonitog ulaganja kapitala i gradnje na pomorskom dobru, kao i neriješeno pitanje koncesijskog statusa korisnika pomorskog dobra definitivno otežava poslovanje trgovačkim društvima.
Upravo zato predlagač Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama među ostalim pitanjima treba ponuditi rješenje ulaganja na pomorskom dobru, prvenstveno vodeći računa o Ustavu Republike Hrvatske kojim se prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.
Na tome tragu je i Revizija Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Revt 73/09-02 od 2. ožujka 2010.
Vrhovni sud smatra da je pogrešan stav kojim se domašaj odredbe članka 210. ZOO tumači u okvirima prava vlasništva pa kako pomorsko dobro ne može biti predmet vlasništva, niti ulaganja u pomorsko dobro ne mogu biti premet bilo kakvog prava.
Suprotno tome Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se pojam imovine u smislu čl. 210. ZOO-a treba tumačiti u svjetlu obveznog prava i da se pod imovinom ne smatra samo pravo vlasništva i druga stvarna prava već i svaka moguća korist ili mogućnost povećanja imovine ili prava.
Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Danica Damjanović u analizi imovinskopravnih odnosa Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03) je smatrala izuzetno važno dvojbeno pitanje koje se odnosi na rješavanje ulaganja na pomorskom dobru:
“Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije riješio najvažnije dvojbeno pitanje u primjeni Pomorskog zakonika, a to je pitanje prava trgovačkih društava nastalih pretvorbom društvenih poduzeća koja su poslovala na pomorskom dobru, te koja su u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, koja se provodila po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, u stavci aktive iskazala ulaganja na pomorskom dobru, što im je Hrvatski fond za privatizaciju odobrio.”
Osim ulaganja koja su vezana za pretvorbu društvenih poduzeća treba uvažiti i razriješiti sva zakonita i izvanredna ulaganja na pomorskom dobru prije i nakon pretvorbe po nalogu i uz suglasnost javne vlasti.
Sva ta otvorena i dvojbena pitanja do danas nisu razriješena.
Na okruglom stolu u organizaciji Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske o novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama održanom 25. ožujka, 2015. u hotelu Westin u Zagrebu zamjenik ministra pomorstva Zdenko Antešić je izjavio da se najveća pažnja u izradi novog zakona pridaje među ostalim pitanjima, pitanju ulaganja na pomorskom dobru.
Što se u međuvremenu dogodilo?
Ministarstvo pomorstva prometa i infrastrukture je 28. svibnja, 2015. ponudilo Prijedlog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim je u članku 215. uredilo pitanje ulaganja na pomorskom dobru iz razdoblja pretvorbe.
Prema našoj ocjeni uz minimalne korekcije i dopune (isključiti procjenu vrijednosti zemljišta koje je pomorsko dobro) prijedlog predstavlja svojevrsni kompromis i prihvatljivo zakonsko rješenje.
Autor je u svojoj knjizi Hrvatsko pomorsko dobro u teoriji i praksi već davne 2005. predlagao među ostalim slično rješenje de lege ferenda:
“Korisnici pomorskog dobra koji su zakonito izvršili pretvorbu na pomorskom dobru moraju zahtijevati koncesiju u cilju legalizacije njihovog gospodarskog korištenja i posebne upotrebe. Takvi korisnici imaju na zakonu osnovana stečena prava iz ulaganja u objekte na pomorskom dobru, ali ih ta prava ne oslobađaju obveze podnošenja zahtjeva za koncesiju na pomorskom dobru.
Jedini mogući koncesijski model na prostoru pomorskog dobra gdje je izvršeno zakonito ulaganje kapitala i pretvorba je koncesija na zahtjev uz istovremeno transparentno utvrđene uvjete koncesijske naknade.”
Naravno, ako korisnik pomorskog dobra ne bi podnio zahtjev za koncesiju vezano uz zakonito stečena prava iz ulaganja, davatelj koncesije bi proveo koncesijski postupak sukladno zakonskim propisima (javno prikupljanje ponuda).
Prema mišljenju autora visina koncesijske naknade trebala bi prvenstveno ovisiti o visini izvršenih obveza korisnika pomorskog dobra od dana pretvorbe do dana podnošenja zahtjeva uključujući i opseg ograničenja opće uporabe pomorskog dobra.
Što se na koncu dogodilo?
Članak 215. Prijedloga zakona o pomorskom dobru od 08.07.2015. pod znakovitim naslovom Ulaganja na pomorskom dobru iz razdoblja pretvorbe koji je upućen u saborsku proceduru identičan je Prijedlogu od 14. siječnja, 2015. a dijametralno u suprotnosti sa zakonskim Prijedlogom od 28. svibnja, 2015.
Očito se radi o novom kopernikanskom obratu čije domete i motive je teško dokučiti.
Zadnji zakonski prijedlog prema našoj ocjeni otvara i generira nove sporove te čitav problem ulaganja na pomorskom dobru dovodi do apsurda. Predviđa se mogućnost zaključenja nagodbe sa Državnim odvjetništvom Republike Hrvatske bez jasnih kriterija i posljedica zaključenja takve nagodbe.
Istovremeno stavkom 3. članka 215. mogućnost eventualne nagodbe je isključena na prostoru pomorskog dobra koji po samom Zakonu predstavlja pomorsko dobro, kao i unutar zakonskog minimuma od 6 metara.
Pomorsko dobro po samom zakonu – Prijedlog ZPDML čl.4.
Pomorsko dobro po samom Zakonu čine: unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podmorje te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva (morski dio); dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po namjeni, položaju i kulturi: morska obala, plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, kupališta, žala, luke, lukobrani, rive, nasipi, privezišta, gatovi, kao i sinonimi tih pojmova, morske uvale, morske solane, nasipi, otoci do 4000 m 2 površine, ušća rijeka koje se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem (kopneni dio).
Zaključno
Slobodni smo zaključiti da se ogromna većina ako ne i sva ulaganja prije, poslije i za vrijeme pretvorbe (osim rijetkih iznimaka) odvijala na pomorskom dobru koje je po samom zakonu pomorsko dobro.
Čemu onda uopće služi takva kontradiktorna odredba?
Postavlja se pitanje da li je smisao pravne norme da razriješi sporna i neriješena pitanja ulaganja na pomorskom dobru ili je smisao da predloženo rješenje predstavlja svojevrsnu iluziju odnosno obmanu korisnika pomorskog dobra?
Stručna i zainteresirana javnost neka sama procjeni domašaj jednog i drugog prijedloga.
I. Ulaganja na pomorskom dobru iz razdoblja pretvorbe Prijedlog ZPDML od 28. svibnja 2015.
Članak 215.
(1) Trgovačka društva nastala pretvorbom bivših društvenih poduzeća kojima je u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe procijenjeno ulaganje u objekt na pomorskom dobru ili je procijenjena vrijednost zemljišta koje je pomorsko dobro, imaju pravo na koncesiju u trajanju od 10 godina od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(2) Trgovačka društva nastala pretvorbom bivših društvenih poduzeća kojima je u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe procijenjeno ulaganje u objekt na pomorskom dobru ili procijenjena u vrijednost zemljišta koje je pomorsko dobro, ali se taj objekt ili zemljište nalazi u luci posebne namjene, imaju pravo potkoncesije, u trajanju od 10 godina od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(3) U slučaju da trgovačko društvo već ima koncesiju, rok od 10 godina iz stavka 1. ovoga članka počinje teći od dana isteka te koncesije. Davatelj koncesije i trgovačko društvo sklopit će dodatak ugovoru o koncesiji.
(4) Trgovačka društva iz stavka 1. i 2. ovog članka mogu u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona zatražiti od davatelja koncesije ili postojećeg koncesionara, sklapanje ugovora o koncesiji, dodatka ugovora o koncesiji ili ugovora o potkoncesiji. Uz zahtjev dužni su priložiti dokaz (potvrdu) ovlaštenog tijela da je ulaganje u objekt na pomorskom dobru, odnosno vrijednost zemljišta, procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe društvenog poduzeća.
(5) Ako trgovačko društvo ne zatraži sklapanje ugovora u roku iz stavka 4. ovoga članka, istekom tog roka gubi pravo koncesije, odnosno potkoncesije.
(6) Prava iz ovog članka imaju samo trgovačka društva koja su na dan stupanja na snagu ovog Zakona u posjedu objekata u koja je izvršeno ulaganje, odnosno zemljišta čija je vrijednost procijenjena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća.
(7) Zahtjev za sklapanje ugovora o koncesiji, aneks ugovora o koncesiji ili ugovora o potkoncesiji, trgovačka društva su dužna dostaviti i Upravi za integralno upravljanje pomorskim dobrom.
(8) Davatelj koncesije i koncesionar dužni su sklopljene ugovore dostaviti Upravi za integralno upravljanje pomorskim dobrom, bez odgađanja.
II. Ulaganja na pomorskom dobru iz razdoblja pretvorbe Prijedlog ZPDML od 8.07.2015.
Prijedlog je u saborskoj proceduri
Članak 215.
(1) Trgovačka društva nastala pretvorbom bivših društvenih poduzeća kojima je u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe procijenjeno ulaganje u objekte na pomorskom dobru ili je u procjenu uključena vrijednost zemljišta koje je pomorsko dobro, a kojima je do dana stupanja ovoga Zakona na snagu bila dodijeljena koncesija za korištenje pomorskog dobra na području koje obuhvaća dotični objekt ili zemljište, mogu podnijeti zahtjev Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske za zaključenje nagodbe radi rješavanja imovinskopravnih odnosa na navedenom zemljištu i objektima.
(2) Ako je u vrijednost društvenog kapitala prilikom pretvorbe procijenjena vrijednost objekata ili zemljišta koji u vrijeme pretvorbe nisu imali status pomorskog dobra, ali su taj status naknadno stekli, trgovačka društva nastala pretvorbom takvih društvenih poduzeća, a kojima je do dana stupanja ovoga Zakona na snagu bila dodijeljena koncesija za korištenje pomorskog dobra na lokaciji na kojoj se nalazi dotični objekt ili zemljište, mogu podnijeti zahtjev Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske za zaključenje nagodbe radi rješavanja imovinskopravnih odnosa na navedenom zemljištu i objektima.
(3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka ne primjenjuju se na objekte i/ili zemljišta smještena na području koje prema ovom Zakonu predstavlja pomorsko dobro po samom Zakonu u smislu članka 4. ili je unutar zakonskog minimuma od 6 metara.
(4) Nagodba se može sklopiti pod uvjetom davanja nove koncesije, produženja roka postojeće koncesije ili zamjene nekretnina koje su pomorsko dobro za nekretnine u vlasništvu davatelja koncesije, a pod uvjetom davanja tabularne izjave za upis pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi. (5) Temeljem sklopljene nagodbe davatelj koncesije će dodijeliti novu koncesiju u postupku propisanom člancima 93., 94. i 95. ovoga Zakona ili produžiti rok postojeće koncesije.