Prijedlog zakonskog uređenja morskih plaža

Nije sporno da su morske plaže po samom zakonu pomorsko dobro u općoj upotrebi te kao takve su neotuđive, ne mogu biti objekt stjecanja prava vlasništva, niti mogu biti u prometu.

Međutim, sloboda opće upotrebe pomorskog dobra i morskih plaža nije apsolutna i podliježe određenim ograničenjima obzirom na njihovu prirodu i namjenu.

Ta ograničenja prvenstveno su uvjetovana potrebama turističkog sektora kojemu treba omogućiti pravnu sigurnost i nesmetano obavljanje redovnih turističkih djelatnosti na morskim plažama.

To nikako ne znači da se ulaz na morske plaže može naplaćivati, a prostor morske plaže ograđivati.

Morske plaže uz nautički turizam predstavljaju perjanicu naše turističke ponude od koje velikim djelom Hrvatska živi.

Upravo zato, morske plaže traže precizni zakonski okvir i jasne provedbene propise, prvenstveno iz razloga uvođenja reda na prostoru koji je do sada obilježen mnogobrojnim konfliktnim situacijama i sporovima.

Portal pomorsko dobro ovim prijedlogom daje konkretni doprinos da se ovaj problem konačno zadovoljavajuće riješi, kako u javnom interesu tako i u interesu turističkog sektora.

MORSKE PLAŽE

Članak 1.

Morske plaže kao prirodni ili izgrađeni kopneni prostor i pripadajući morski akvatorij koji služi za kupanje i povezane društvene aktivnosti mogu biti:

– prirodne morske plaže

– izgrađene morske plaže

Prirodna morska plaža

Članak 2.

Prirodna morska plaža uključuje kopneni i morski prostor pomorskog dobra u općoj uporabi, očuvanih prirodnih karakteristika a koja se nalazi unutar ili izvan naselja.

Kopneni dio prirodne plaže obuhvaća prostor nekonsolidiranog materijala (pijeska, šljunka, njihove kombinacije i sl.) koji se proteže od crte srednjih viših visokih voda do linije trajne vegetacije u širini najmanje šest metara.

Prirodna plaža uključuje i širi prostor od onoga utvrđenog stavkom 1. ovog članka ako kopneni prostor plaže služi za neposredno uobičajeno korištenje mora.

Prirodne plaže mogu biti:

– zaštićene prirodne plaže

– uređene prirodne plaže

Zaštićene prirodne plaže se nalaze u zaštićenom prirodnom području izvornih prirodnih karakteristika na kojima je zabranjen bilo kakav oblik intervencije na prostoru morske plaže.

Prirodna zaštićena plaža može se koristiti samo na osnovu dozvola kojima se ne ograničava opća uporaba pomorskog dobra.

Najmanje 80% cjelokupnog prostora zaštićene prirodne plaže mora ostati u izvornom prirodnom stanju.

Uređene prirodne plaže su plaže očuvanih prirodnih karakteristika, djelom infrastrukturno opremljene i uređene bez mogućnosti gradnje.

Prirodne uređene plaže mogu se koristiti na temelju koncesije ili dozvola.

U slučaju davanja dozvola ili koncesije na prirodnoj uređenoj morskoj plaži najmanje 50% cjelokupnog prostora morske plaže mora ostati u izvornom prirodnom stanju u funkciji opće uporabe.

Prirodne morske plaže se jedino mogu dohranjivati isključivo prirodnim materijalima izvornog mineraloškog sastava na način da se ne mijenja obalna crta.

Izgrađene morske plaže

Članak 3.

Izgrađena morska plaža sukladno prostornom planu obuhvaća kopneni i morski prostor unutar ili izvan naselja, izmijenjenih prirodnih obilježja a koja je infrastrukturno opremljena i uređena te označena i zaštićena s morske i kopnene strane.

Izgrađena uređena morska plaža mora biti pristupačna svima pod jednakim uvjetima osobito osobama smanjene pokretljivosti.

U slučaju davanja dozvola ili koncesije na izgrađenoj i uređenoj morskoj plaži najmanje 30% cjelokupnog prostora morske plaže mora ostati u funkciji opće uporabe.

Upravljanje morskim plažama

Članak 4.

U postupku upravljanja morskim plažama kao izuzetno vrijednim prirodnim gospodarskim resursom, osoba koja upravlja morskom plažom je dužna voditi računa o uspostavi ravnoteže između očuvanja prirodnih vrijednosti plaže kao općeg dobra, i osiguranja njezinog održivog gospodarskog korištenja.

Morske plaže se ne smiju ograđivati niti naplaćivati ulaz na plažu.

Ograđivanje je iznimno dopušteno isključivo u cilju sigurnosti posjetitelja plaže ali se ne smije zatvarati ulaz na plažu. Pružanje turističkih usluga može se obavljati jedino na osnovu koncesija i dozvola uvažavajući prihvatne kapacitete plaže.

Ovlaštenici koncesija morskih plaža dužni su cijelu morsku plažu redovno održavati i štiti.

Ako uređena prirodna ili izgrađena plaža nije dana u koncesiju, istu je dužna redovno održavati i štititi jedinica lokalne samouprave sukladno ovom Zakonu.

Zaštićenu prirodnu plažu uvijek u cijelosti održava i štiti pravna osoba koja upravlja zaštićenim područjem.

Vodeći se javnim interesom, osoba koja ima ovlaštenje davanja koncesija i dozvola na morskim plažama sukladno ovom Zakonu, prilikom odabira najpovoljnije ponude prvenstveno treba uvažavati ekonomski najpovoljnije ponude, što uključuje kvalitetu, tehnička dostignuća, estetske, inovacijske, funkcionalne i ekološke osobine itd.

Članak 5.

Obzirom na funkciju i model upravljanja prirodne i izgrađene morske plaže su:

– javne morske plaže;

– morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja;

– morske plaže za posebne namjene

Ministar će uz prethodno mišljenje ministra nadležnog za turizam i prostornog uređenje pravilnikom urediti minimalne uvjete koje morske plaže moraju zadovoljavati, njihovu kategorizaciju, sigurnost, kriterije prihvatnih kapaciteta, kao i obvezu organizacije spasilačke službe.

Koncesionar ili osoba koja redovno održava i štiti morsku plažu dužni su donijeti i javno objaviti red na morskoj plaži koji uključuje sve relevantne informacije sigurnosti i korištenja prostora morske plaže.

Javna morska plaža

Članak 6.

Javna morska plaža uključuje prirodne i izgrađene uređene morske plaže koje se nalaze unutar ili izvan naselja a koje su otvorene za sve građane pod istim uvjetima.

Koncesije i dozvole se mogu davati na javnim morskim plažama vodeći računa da sukladno čl. 2 i 3. ovog Zakona, najmanje 80% zaštićene prirodne plaže, 50% uređene prirodne plaže i 30% izgrađene javne morske plaže mora ostati u općoj upotrebi.

Ovlaštenik koncesije na javnoj morskoj plaži može isključivo pružati turističke usluge ali održava i odgovara za red i sigurnost cijele morske plaže prvenstveno prostora koji mora ostati u općoj uporabi.

Za prostor javne morske plaže koji ostaje u općoj uporabi ovlaštenik koncesije ne plaća koncesijsku naknadu, osim ako na tom prostoru pruža turističke usluge od interesa za korisnike plaže.

Ovlaštenik koncesije mora osigurati na svim javnim plažama prilaz moru teže pokretnim osobama.

Članak 7.

Plaže hotela, kampova i turističkih naselja

Morske plaže hotela, kampova i turističkih naselja su uređene prirodne ili izgrađene morske plaže u turističkoj zoni izvan naselja i području unutar naselja koje su sa turističkim sadržajima izgrađenim izvan granice pomorskog dobra povezane u funkcionalnu gospodarsku cjelinu.

Sukladno ovom Zakonu hoteli, kampovi i turistička naselja mogu morske plaže gospodarski koristiti isključivo u turističke svrhe na osnovu koncesije na zahtjev.

Nakon podnošenja zahtjeva za koncesiju, davatelj koncesije utvrđuje funkcionalnu gospodarsku cjelinu iz stavka 1. ovoga članka vodeći prvenstveno računa o funkcionalnosti gospodarske cjeline, te o značaju i ulozi morske plaže za konkurentnost i cjelovitost turističke ponude podnositelja zahtjeva, ovisno o kapacitetu, kategoriji i vrsti objekata.

U slučaju dvojbe da li postoji funkcionalna gospodarska cjelina, odluku donosi davatelj koncesije uz prethodno mišljenje resornog Ministarstva turizma odnosno upravnog tijela za turizam regionalne samouprave, ovisno o tome na koje se vrijeme daje koncesija.

Zahtjev za koncesiju podnosi se za površinu kopnenog dijela plaže koji je uvjetovan geomorfološkim stanjem morske obale i smještajnim kapacitetima hotela, kampa i turističkih naselja sukladno prostornim planovima i kriterijima koje donosi ministar pravilnikom. Ako je plaža prostorno veća od utvrđenih standarda koji su potrebni za obavljanje redovne turističke djelatnosti hotela, kampa i turističkih naselja, taj prostor morske plaže u općoj uporabi dužan je štititi i održavati koncesionar a koji može pružati turističke usluge od interesa za korisnike plaže.

Prije podnošenja zahtjeva za koncesiju za prostor morskog akvatorija plaže koji sa kopnenim prostorom čini jedinstvenu cjelinu, potrebna je suglasnost nadležne lučke kapetanije.

Ovlaštenik koncesije na zahtjev iz stavka 1. ovog članka stječe pravo na gospodarsko korištenje plaže temeljem ugovora o koncesiji, te je dužan donijeti i objaviti red na morskoj plaži sukladno čl. 5. ovog Zakona.

Plaže za posebne namjene

Članak 8.

Plaže za posebne namjene su uređene morske plaže u posebnoj uporabi, a koje udovoljavaju zahtjevima i potrebama posebnih korisnika (plaže za invalide, plaže bolnica i lječilišta, plaže za djecu, plaže za kućne ljubimce, nudističke plaže i sl.).

Odobrenje za posebnu upotrebu morske plaže za posebne namjene daje se odlukom na zahtjev, isključivo za djelatnosti koje se ne obavljaju radi stjecanja dobiti.

Na temelju odluke plaže za posebnu namjenu se koriste kao cjelina sukladno ugovoru o posebnoj upotrebi.

Davatelj odobrenja za posebnu uporabu može dati ovlašteniku odobrenja pravo da obavlja pojedine uslužne djelatnosti na plaži.

Sredstva ostvarena od obavljanja uslužnih djelatnosti na plaži posebno su namijenjena ovlašteniku odobrenja koji je dužan isključivo koristiti sredstva za održavanje i zaštitu prostora plaže, koja nije u funkciji gospodarskog korištenja.

Kada se radi o posebnim grupama korisnika prvenstveno radi zdravstvenih razloga, opća uporaba plaže posebne namjene se može djelom ili u cijelosti isključiti.

Korisnik odobrenja dužan je redovno održavati plažu te je dužan donijeti Red na plaži.

Ako je korisnik plaže gospodarski subjekt i djelatnosti na plaži posebne namjene su u funkciji stjecanja dobiti, koncesija za plažu se daje po općim pravilima davanja koncesija sukladno ovom Zakonu.

Sukladno prostornom planu iznimno se može korisniku nudističke plaže kao plaže posebne namjene dati koncesija na osnovu zahtjeva ako ispunjava uvjete iz članka 7. ovog Zakona. Na prostoru nudističke plaže može se radi prirode djelatnosti djelomično ili u potpunosti isključiti opća uporaba pomorskog dobra.

Zaključno

Zakonska rješenja koja se odnose na morske plaže treba pratiti precizni provedbeni propis (pravilnik) u duhu integralnog upravljanja pomorskim dobrom.

Upravo pravilnikom se mora odgovoriti na sve izazove a koji će sa ZPDML biti uporište prvenstveno ovlaštenicima koncesija za donošenje reda na morskim plažama.

Obzirom na obveze koje su vezane uz redovno upravljanje pomorskim dobrom posebno morskim plažama, predlaže se da sredstva od naknada ostvarena od dozvola u cjelini, i najmanje 50% sredstava od naknada za koncesije i odobrenja za posebnu uporabu na morskim plažama predstavlja prihod proračuna jedinice lokalne samouprave.

Pravnim osobama koje upravljaju zaštićenim područjem te održavaju i štite zaštićene prirodne plaže treba osigurati prihod u cjelini od naknada za dozvole na plaži.

U prijelaznim i završnim odredbama predlažemo da se ugradi obveza Ministarstva da u suradnji s ministarstvima nadležnim za turizam i prostorno uređenje donese katalog morskih plaža Republike Hrvatske u roku jedne godine.

Branko Kundih

Scroll to Top