Vlada Republike Hrvatske donijela je 23.07.2014. Strategiju pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske za razdoblje od 2014.-2020.
U obrazloženju je navedeno da se Strategija donosi sukladno članku 6.stavka 7. Pomorskog zakonika na osnovu kojeg je dano ovlaštenje Vladi Republike Hrvatske za donošenje Strategije pomorskog razvitka i integralne pomorske politike Republike Hrvatske. Ministarstvo pomorstva prometa i infrastrukture zadužuje se za provedbu Strategije.
U cilju učinkovite i pravovremene provedbe Strategije donijet će se Akcijski plan razvoja pomorstva do 30. travnja, 2015., uključujući aktivnosti, njihove nositelje i sudionike u provedbi, kao i način provedbe te izvore financiranja.
Postavlja se otvoreno pitanje zašto se Akcijski plan u cilju učinkovite provedbe Strategije donosi s odmakom od skoro godinu dana ?
Cjelovitu Strategiju možete preuzeti OVDJE.
U cjelini ne želimo komentirati sadržaj i koncept Strategije za koju se iskreno nadamo da neće doživjeti sudbinu Strategije razvitka pomorstva Republike Hrvatske – “Hrvatska u 21.stoljeću” donesene od strane Ureda za strategiju razvitka Republike Hrvatske prije ravno 13 godina. Rješenja Strategije razvitka pomorstva Republike Hrvatske – “Hrvatska u 21.stoljeću” uključujući i pomorsko dobro jednostavno su ignorirana od strane zakonodavca i Vlade Republike Hrvatske.
Posljedice su dramatične jer Republika Hrvatska u zadnjih desetak godina nije uspjela nakon bezbrojnih prijedloga i nacrta iznjedriti relevantan zakonski tekst o pomorskom dobru i morskim lukama.
Mislimo da Hrvatska nema više vremena.
Ova nova Strategija u tom smislu ne predstavlja iznimku jer svojim parcijalnim i nedosljednim rješenjima o pomorskom dobru stvara dodatnu zbrku posebno u sferi koncesija.
U ovom osvrtu i komentaru ograničit ćemo svoja zapažanja isključivo na rješenja Strategije u odnosu na jačanje administrativnih sposobnosti na pomorskom dobru s ciljem:
Povećanje prihoda s osnova koncesija na pomorskom dobru
U točki 4.5. Strategije definiran je način i mjere ostvarenja cilja:
- mjera 4.5.1. – Pojednostavniti postupak koncesioniranja pomorskog dobra.
- mjera 4.5.2. – Analizirati model utvrđivanja koncesijske naknade kako bi se kreirao novi sustav koji će generirati nove prihode.
- mjera 4.5.3. – Pojačati aktivnosti nadzora i mehanizme naplate koncesijskih naknada na pomorskom dobru.
Polazište Strategije je prihod Državnog proračuna Republike Hrvatske s osnova koncesija na pomorskom dobru (Registar koncesija) utvrđen u visini od 80 milijuna kuna iz 2013. god.
Ciljana vrijednost za 2020. god. je 160 milijuna kuna.
Komentar portala
Postavljeni cilj Strategije smatramo izuzetno skroman u ostvarenju koncesijskih prihoda Državnog proračuna.
Eventualno povećanje prihoda ako do njega i dođe može biti zanemarivo u odnosu na ukupne gospodarske potencijale pomorskog dobra Republike Hrvatske. Prema našoj procjeni predložene mjere su same sebi svrha te kao takve ne mogu dati rezultat.
U tom smislu posebno ističemo:
Što znači mjera – pojednostavniti postupak koncesioniranja?
Ova mjera potpuno zanemaruje činjenicu da se novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kao posebni zakon mora usuglasiti sa Zakonom o koncesijama kao krovnim zakonom.
Upozoravamo da Zakon o koncesijama (N.N. 143/12) kojeg je donijela Republika Hrvatska zapravo predstavlja usklađenje s pravnim stečevinama Europske unije u pogledu koncesijskog postupka.
O pitanjima neusklađenosti propisa o koncesioniranju upozorila je u svom tekstu na Portalu Olga Jelčić, kojeg možete preuzeti OVDJE.
Želimo skrenuti pažnju da se budućim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama mogu uređivati samo ona pitanja vezana uz koncesije koja nisu uređena kogentnim odredbama Zakona o koncesijama.
Potpuno je nejasno na kakvo pojednostavljenje se misli u postupku koncesioniranja pomorskog dobra ako znamo da je Zakon o koncesijama daleko složeniji i postavlja daleko veće zahtjeve pred davatelja koncesije od dosadašnjih zakonskih rješenja.
U samom zadnjem Nacrtu prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama od svibnja 2014. god. navedeno je:
“Nadalje, dana 28. prosinca 2012. godine stupio je na snagu novi Zakon o koncesijama (“Narodne novine” broj: 143/2012), kojim su unesene brojne novine vezane za postupak davanja koncesija, ugovore o koncesiji, prestanak koncesije, pravnu zaštitu u postupcima davanja koncesije i politiku koncesija u cijelosti.”
Zaključujemo da Zakon o koncesijama nipošto ne otvara prostor za pojednostavljenje koncesijskog postupka. Zakonodavac ne može jednostavno ignorirati krovni Zakon o koncesijama i na koncu pravne stečevine Europske unije.
Kada bi se eventualno i pojednostavnio postupak davanja koncesija na pomorskom dobru to još uvije ne znači da će se povećati prihodi s osnova koncesija u korist Državnog proračuna.
Potpuno drugo pitanje za čije rješenje se zalažemo je jačanje kompetentnih i stručnih administrativnih kapaciteta kako bi se koncesijski postupak što prije proveo uz precizno utvrđene koncesijske nadležnosti.
Što znači analizirati model koncesijske naknade?
Analiza modela koncesijske naknade kao mjera zapravo sama po sebi ne znači ništa!
Postavlja se pitanje smisla mjere u Strategiji koja se odnosi na analize modela utvrđivanja koncesijske naknade kako bi se kreirao novi sustav koji će generirati nove prihode, dok se istovremeno zadnjim Nacrtom zakona o pomorskom dobru i morskim lukama u članku 72. predlaže evidentna neravnopravnost gospodarskih subjekata kod utvrđivanja koncesijske naknade.
Za jedne korisnike se naknada utvrđuje podzakonskim propisom, dok za druge korisnike (plaža, sidrišta i privezišta) naknada ne može biti niža od trostrukog iznosa prosječne koncesijske naknade postignute na natječaju za gospodarsko korištenje…
Što znači pojačati aktivnosti nadzora i mehanizme naplate koncesijskih naknada?
Ova mjera je svojevrsni kontrolni inspekcijski i administrativni mehanizam koja sama po sebi ne može značajno povećati prihode od koncesija.
Ona ima smisla ako se osigura kompetentni stručni aparat nadzora i naplate, te istovremeno drugim mjerama osigura povećanje koncesijskih prihoda, a koji na koncu ovise o povjerenju investitora u pravni sustav pomorskog dobra Republike Hrvatske.
U slučaju apstinencije ulaganja niti jedna aktivnost i mjera nadzora i naplate nam ne mogu pomoći.
Zaključno smatramo da se samo transparentnim koncesijskim sustavom i osiguranjem pravne sigurnosti potencijalnih koncesionara može izvršiti značajan iskorak u gospodarenju i upravljanju pomorskim dobrom, a time i povećanje prihoda s osnova koncesija na pomorskom dobru.
Kako dalje
Ako se želi pokrenuti koncesijski sustav na pomorskom dobru Republike Hrvatske te istovremeno povećati prihode od koncesijskih naknada potrebno je novim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama prvenstveno:
- razriješiti pitanje utvrđivanja granice pomorskog dobra, evidencije i upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige;
- razriješiti otvorena pitanja stečenih prava s naslova zakonitih ulaganja kapitala i pretvorbe na pomorskom dobru;
- osigurati transparentnost utvrđivanja koncesijske naknade;
- osigurati pravnu zaštitu u postupku davanja koncesije i rješavanje koncesijskih sporova sukladno Zakonu o koncesijama.