Kap.d.pl. Branko Kundih dipl. iur.
Sve upućuje da Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama kao strateški dokument koji donosi Vlada Republike Hrvatske, a kojim se srednjoročno određuju nacionalni interesi predstavlja jednu veliku obmanu te je samo mrtvo slovo na papiru.
Prije jednog desetljeća objavili smo na ovom Portalu tekst „Sudbina Zakona o pomorskom dobru kao sudbina ukletog Holandeza “.
U to vrijeme još je bilo malo nade da ukleti Holandez na pomorskom dobru nađe svoju luku spasa i izbjegne prokletstvo sudbine koje mu je zacrtana donošenjem Pomorskog zakonika 1994.
Stupanjem na snagu novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 83/23) naša nada i svaka iluzija je definitivno nestala u neveri premreženih interesa, neznanja, bahatosti i ljudske gluposti. Bez busole i kursa (cilja) na pomorskom dobru ukletom Holandezu nisu pomogli argumenti znanosti i struke. Na dramatične SOS poruke Uprava pomorstva resornog Ministarstva odgovarala je zidom šutnje, te je po običaju i ovoga puta izvršnu i zakonodavnu vlast dovela u ZABLUDU.
A onda, u vrtlogu nereda koji nam je donio novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama a koji nadmašuje u negativnom smislu čak i svoje prethodnike, pojavila se zraka svjetlosti i ohrabrenja. U članku 35. Zakon je obvezao Vladu Republike Hrvatske na donošenje:
„Nacionalnog plana upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama“
No ta zraka svjetlosti i ohrabrenja Nacionalnog plana kao strateškog dokumenta ima svoju duboku sjenu na koju smo upozorili u knjizi Hrvatsko pomorsko dobro – Geneza nereda & Prijedlog rješenja:
„Nema rješenja bez jasno definiranih ciljeva i bezuvjetne političke volje Vlade Republike Hrvatske kao nositelja vlasti na pomorskom dobru, a koju bi pratio strateški politički dokument Hrvatskog sabora. „
Posebno ističemo da sukladno Zakonu čl. 9. Vlada Republike Hrvatske kao nositelj vlasti upravljanja pomorskim dobrom, vodi brigu o pomorskom dobru i na koncu odgovara za pomorsko dobro.
Strateške ciljeve upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom do danas nismo donijeli, te se doslovno igramo s prvorazrednim nacionalnim interesom kao jeftinom igračkom koja poprima oblik groteske.
Zašto je Nacionalni plan jedna velika obmana
Upravo na Nacionalnom planu upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama trebao bi se temeljiti cjelokupni sustav upravljanja pomorskim dobrom.
U čl. 35. st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama izrijekom je propisano: „Upravljanje pomorski dobrom temelji se na Nacionalnom planu upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama, koji donosi Vlada Republike Hrvatske, a s kojim svi planovi upravljanja pomorskim dobrom moraju biti usklađeni .“
Istina je da Vlada Republike Hrvatske donosi Nacionalni plan, ali Ministarstvo mora odnosno Uprava pomorstva dužna je pripremiti Prijedloga nacionalnog plana upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama. U tom djelu je Uprava u potpunosti zakazala.
U st. 2. 3. čl. 35. među ostalim je propisano da je Nacionalni plan osnovni dokument kojim se srednjoročno određuju nacionalni interesi i upravljanje pomorskim dobrom, definira strategija razvoja infrastrukture na pomorskom dobru u općoj upotrebi… Isto tako, Nacionalnim planom kao osnovnim dokumentom srednjoročno se određuju nacionalni interesi razvoja i upravljanja lukama u Republici Hrvatskoj…
Na prvu se otvara pitanje zašto se nacionalni interesi razvoja, upravljanja pomorskim dobrom i strategija razvoja i upravljanja lukama isključivo odnose na srednjoročni period?
Koji vremenski period obuhvaća srednjoročno određivanje nacionalnih interesa? Što nakon isteka tog vremenskog perioda?
U prijelaznim i završnim odredbama Zakona izrijekom je propisano:
„Vlada Republike Hrvatske donijeti će u roku godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona nacionalni plan iz članka 35 ovoga Zakona .“
Nesporna je činjenica da je Zakon stupio na snagu 29.7.2023. god., a Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom do danas nije donesen.
Posljedica je da danas svi planovi jedinica lokalne samouprave, područne (regionalne) samouprave kao i planovi upravljanja pomorskim dobrom unutar zakonom zaštićenih dijelova prirode nisu usklađeni s Nacionalnim planom upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama.
Preuzete zakonske obveze kao da ne postoje, doslovno kao da opstruiramo svoje nacionalne interese i nikom ništa.
Što smo predlagali i zagovarali
Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom kao svojevrsna strategija na pomorskom dobru nam je svakako potreban. Prema našem uvjerenju prethodno su trebali biti doneseni strateški ciljevi od strane Vlade Republike Hrvatske kao nositelja vlasti na pomorskom dobru, a koje bi pratio strateški politički dokument donesen od strane Hrvatskog sabora. Strategija se ne može graditi bez cilja.
Strateške ciljeve na pomorskom dobru i Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama trebalo je donijeti prije donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Oni su trebali predstavljati putokaz i temelj pri izradi samog novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Upravo zato od novog Zakona od kojega smo puno očekivali, dobili smo na koncu nekoherentan zakonski tekst koji je u velikom dijelu proturječan, nedosljedan, nerazumljiv i na koncu neprimjenjiv.
Naše je mišljenje da je potpuno neprihvatljivo rješenje da se Nacionalnim planom upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom isključivo određuju srednjoročni nacionalni interesi i upravljanje pomorskim dobrom.
Posve je jasno da se pitanjima koja su vezana uz definiranje strategije razvoja infrastrukture na pomorskom dobru kao i pitanja vezana uz planiranje i izgradnju novih luka ili proširenje postojećih određuju dugoročni nacionalni interesi. Zato smatramo da su apsolutno neprihvatljive odredbe čl.35. ZPDML kojim se Nacionalnim planom upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama isključivo određuju srednjoročni nacionalni interesi. Nacionalnim planom trebalo je obuhvatiti kratkoročne, srednjoročne tako i dugoročne interese Republike Hrvatske na pomorskom dobru.
Nevjerojatno kako se samo nepromišljeno nabacujemo i igramo zakonskim prijedlozima najbolje oslikava Nacrt zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (2022.) koji je propisivao; da će Vlada Republike donijeti Strateški plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom kojim se dugoročno određuju nacionalni interesi a koji se donosi za razdoblje od deset godina.
Priprema prijedloga Nacionalnog plana
Ponavljamo i posebno ističemo da sukladno čl. 40. Zakona nadležna Uprava pomorstva u okviru Ministarstva mora priprema Prijedlog nacionalnog plana upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske.
Postavlja se pitanje da li danas Ministarstvo (Uprava pomorstva) može pripremiti Prijedlog nacionalnog plana upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama kao svojevrsni strateški dokument ako nemamo jasno definirane ciljeve na pomorskom dobru i morskim lukama od strane nosioca vlasti na pomorskom dobru. Takvi ciljevi se zasigurno ne mogu ograničiti na srednjoročno razdoblje od danas do sutra. Definiranje takvih ciljeva zasigurno traži viziju kao i stručni i znanstveni multidisciplinarni pristup.
To je polazište svih polazišta posebno iz razloga što se radi o prvorazrednom nacionalnom gospodarskom resursu u općoj uporabi na kojem se istovremeno treba zaštiti javni interes i omogućiti gospodarski razvoj na pomorskom dobru.
Kao stručni nositelj novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama zasigurno predstavlja vrući krumpir kojeg nadležna Uprava pomorstva do danas nije riješila. Isključivi sektorski nepromišljeni pristup od strane Uprave pomorstva doveo je institut pomorskog dobra u nezapamćen nered koji se manifestira ne samo kod upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom, nego i kod određivanja granica, imovinskopravnih pitanja kao i zaštite pomorskog dobra. Naša budućnost na pomorskom dobru je pod velikim upitnikom, to nam nisu radile niti tuđinske vlasti.
Ustanova za integralno upravljanje pomorskim dobrom
Sukladno čl. 228 Zakona Vlada Republike Hrvatske je preuzela je obvezu da u roku dvije godine od dana stupanja na snagu Zakona osnuje posebnu ustanovu za integralno upravljanje pomorskim dobrom.
Zakon propisuje da će se nadležnost i organizacija ustanove pobliže urediti posebnim zakonom.
Po našem mišljenju takvo zakonsko rješenje je pogrešno. Time nipošto ne dovodimo u pitanje potrebu osnivanja posebne ustanove za integralno upravljanje pomorskim dobrom. Upravo suprotno, osnivanje posebne ustanove je nužno i korisno te ju u cijelosti podržavamo.
Međutim, smatramo da je nadležnost posebne ustanove u svrhu integralnog upravljanja pomorskim dobrom trebalo propisati samim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama. Sama organizacija ustanove mogla se urediti provedbenim propisom te je nepotrebno bilo propisivati donošenje posebnog zakona. Ne samo da gubimo vrijeme nego i novac.
Skrećemo pažnju na Osnovne odredbe čl.8. st.5. Zakona kojim se definira sam pojam integralnog upravljanja pomorskim dobrom a kojim je propisano: „Integralno upravljanje jest dinamični proces održivog upravljanja i korištenja pomorskog dobra, kojim se istodobno uzima u obzir krhkost obalnih ekosustava i krajobraza, raznolikost aktivnosti i korištenja, njihovo međusobno djelovanje, pomorska usmjerenost pojedinih aktivnosti i korištenja te njihov utjecaj na morske i kopnene dijelove.“
Prema našem mišljenju radi se o pravnoj floskuli, maglovitoj definiciji koja na koncu ništa ne kaže, ali dovodi u pitanje u kojem smjeru će ići (ako će uopće ići) osnivanje i nadležnost nove ustanove za integralno upravljanje pomorskim dobrom. Jedno od ključnih načela integralnog upravljanja pomorskim dobrom je pitanje međusektorske koordinacije. Dovoljno je da konstatiramo kako u izradi Prijedloga zakona 2022.god. nisu sudjelovali ključni resori koji uključuju turizam i prostorno uređenje. Nažalost, sve zasada prolazi ispod radara.
Očigledno da se nacionalni interes na pomorskom dobru ne prepoznaje u svojoj cjelovitosti, te se učestalo parcijalni interesi zamagljuju i podvode kao javni interes. Upravo zato uvedeni smo u ozbiljne probleme dubinsko poremećenog sustava na pomorskom dobru.
Ponavljamo našu ocjenu iznesenu u knjizi Hrvatsko pomorsko dobro – Geneza nereda & Prijedlog rješenja (2025), da naše zakonodavstvo pomorskog dobra možemo okarakterizirati kao svojevrsnu kakofoniju u kojoj smo pribjegavali nevjerojatnim zakonskim rješenjima kao da se radi o eksperimentalnom poligonu za testiranje kako nekom padne na pamet. Upravo zato, stanje u koje smo uvedeni na pomorskom dobru samo dodatno potvrđuje naše uvjerenje da je nužan cjeloviti RESET pomorskog dobra.
Zaključno
Činjenica je da je Vlada Republike Hrvatske preuzela obvezu da će u roku od godine dana od dana stupanja na snagu novog Zakona 29. srpnja, 2023. donijeti Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama. Činjenica je da je Vlada preuzela obvezu osnivanja posebne ustanove za integralno upravljanje pomorskim dobrom čija organizacija i nadležnost će se pobliže urediti posebnim zakonom.
Sve upućuje da Nacionalni plan upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom i morskim lukama koji donosi Vlada Republike Hrvatske, a kojim se određuju nacionalni interesi kao i osnivanje posebne ustanove za integralno upravljanje pomorskim dobrom predstavlja jednu veliku obmanu.
Iako pomorsko dobro uživa osobitu zaštitu Republike Hrvatske preuzete obveze novim ZPDML postale su samo mrtvo slovo na papiru.
Odgovornost prvenstveno leži na Upravi pomorstva u okviru resornog Ministarstva koja je zadužena za pripremu Prijedloga nacionalnog plana upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom.
Ovaj obrazac ponašanja samo je dio mozaika nereda koji nas prati desetljećima na pomorskom dobru. Naša budućnost na pomorskom dobru je pod velikim upitnikom, to nam nisu radile niti tuđinske vlasti.
