Autor: Kap. Branko Kundih dipl.iur.
Čini se da je u povijesnom kontinuitetu na našim prostorima svaka javna vlast neriješene složene, slojevite i isprepletene odnose na pomorskom dobru jednostavno prenosila na buduće generacije. U samostalnoj i suverenoj Republici Hrvatskoj proces prijenosa je ubrzan jer se gordijski čvor pomorskog dobra vrlo elegantno ustupa nakon svakih izbora novoj političkoj garnituri. Do danas je priča o pomorskom dobru uvijek kretala ispočetka posebno nakon donošenja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158 /03).
Kako je već izneseno na portalu svojevremeno je Poslovni dnevnik 05.03.2012. objavio vijest pod znakovitim nazivom: “HDZ-ov Prijedlog zakona o pomorskom dobru bačen u koš”. Iako je HDZ-ova vlada glancala zakon tri godine Prijedlog novog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama nije preživio izbore. Postavlja se pitanje kakva je bila sudbina SDP-ovog Prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama od srpnja 2015. koji je doduše bio upućen u saborsku proceduru, ali raspuštanjem Hrvatskog Sabora zakonski Prijedlog nije stigao na prvo čitanje? Sudbina je ista, prijedlog nije preživio. Nažalost ovdje se ne radi o nekoliko zakonskih prijedloga nego o desecima i desecima predloženih tekstova koji nisu bili plod ozbiljnog stručnog promišljanja nego plod ishitrenih rješenja i improvizacije. Nakon donošenja Zakona o koncesijama stvara se dodatna dramatična situacija u primjeni propisa o pomorskom dobru. Od donošenja Zakona o koncesijama 2008. g. još uvijek se vode rasprave o tome derogira li krovni zakon o koncesijama neusklađene odredbe Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ili obrnuto. Međutim u praksi resorno ministarstvo financija i pomorstva primjenjuju zakone različito. Stvoren je svojevrsni pravni dualizam koji ugrožava elementarnu pravnu sigurnost korisnika pomorskog dobra. Propisi o pomorskom dobru definitivno se primjenjuju selektivno. Više o proturječnosti u primjeni zakona u postupku davanja koncesija na pomorskom dobru možete pročitati iz pera Olge Jelčić na našem portalu >>. U takvom ozračju poslovna i stručna javnost svaki novi zakonski prijedlog nije doživljavala niti ga danas doživljava ozbiljno i vjerodostojno.
Poligon gospodarskog prosperiteta ili poligon konflikta i nereda
Umjesto da pomorsko dobro koje obuhvaća površinu veću od jedne trećine državnog teritorija predstavlja poligon hrvatskog gospodarskog prosperiteta od kojega Hrvatska doslovno može živjeti, stvorili smo poligon konflikta i nereda bez presedana. S genezom nereda na pomorskom dobru možete se upoznati u članku objavljenom na portalu >>. Netko će na koncu morati podvući crtu i razriješiti taj gordijski čvor iako će to biti vrlo bolno i nepredvidivo. Bez jasno artikuliranih ciljeva i strategije možemo stvoriti još goru situaciju na pomorskom dobru nego je danas imamo.
Ministarstvo mora prometa i infrastrukture
Nedavno je u Rijeci 18. travnja 2018. u Hrvatskoj gospodarskoj komori održana zajednička tematska sjednicu Udruženja luka, Udruženja marina i Strukovne skupine brodara i pomorskih agencija na temu “Izmjene Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, Pomorskog zakonika i Zakona o lučkim kapetanijama”. Izvjestitelj na sjednici je bila gđa. Maja Markovčić Kostelac, državna tajnica za more, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture. Zasigurno interes portala pomorsko dobro kao i posebni interes auditorija su privukle izmjene vezane uz zakonodavstvo pomorskog dobra. Državna tajnica među ostalim je istakla da će se novim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama ubrzati postupak utvrđivanja granica i pomorskog dobra i upisa pomorskog dobra kao općeg dobra. Pritom će nakon stupanja na snagu Zakona u roku od tri godine biti određene granice pomorskog dobra duž cijele obale. Koncesije za plaže davat će jedinice lokalne samouprave a koncesijska naknada sastojat će se samo od fiksnog djela. Koncesijski model i dalje će biti putem javnog natječaja a samo iznimno izravno na zahtjev. Državna tajnica je najavila pitanje rješavanje legalizacije postojećih privezišta, riva, mulova i sličnih objekata na pomorskom dobru uz povećane ovlasti inspekcije. Svakako treba pozdraviti prijedlog da će lučke uprave imati daleko veću odgovornost po pitanju privlačenja tereta i putnika u luku.
Kada novi zakon o pomorskom dobru?
Na stranicama portala više puta je upozoravano da se pravna arhitektura pomorskog dobra ne može graditi bez vizije i jasne političke volje. Pojednostavljeno, onaj koji ima vlast na pomorskom dobru mora znati što želi i naravno snositi punu odgovornost. Nažalost to se nije dogodilo. Proces je išao u smjeru da je pomorsko dobro de iure proglašeno kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku koje uživa njezinu osobitu zaštitu a faktički pomorsko dobro je ostalo i postala zanemareno pravno područje na kojem se do danas teorija i praksa vrlo teško snalaze.
Državna tajnica, kao i svojevremeno Ministar pomorstva, najavili su donošenje zakona u zadnjem kvartalu ove godine. Do danas je dano niz projekcija i obećanja. Tako je Vlada Republike Hrvatske na svojoj 79. sjednici od 7. ožujka, 2013. pod točkom 16. donijela Zaključak kojim se zadužuju tijela državne uprave, među ostalim i resorno Ministarstvo pomorstva, da pristupe izradi zakona i izmjenama zakona kojim se uređuju koncesije radi njihovog usklađenja s novim Zakonom o koncesijama (N.N. 143/12) te da ih upute Vladi Republike Hrvatske radi usvajanja do kraja trećeg tromjesečja 2013. god. To se nažalost nije dogodilo te je u međuvremenu stupio na snagu novi Zakon o koncesijama 2017. Nadamo se da se povijest neće ponoviti.
Imovinskopravna pitanja predstavljaju “sine qua non“
Autor ovog teksta je posebno apostrofirao i upozorio državnu tajnicu za more na važnost rješavanja imovinskopravnih pitanja i zakonitih ulaganja na pomorskom dobru.
Ravno četvrt stoljeća na niz otvorenih pitanja nemamo odgovore. To se prvenstveno odnosi na pravne posljedice pretvorbe, zakonitog ulaganja kapitala i gradnje na pomorskom dobru, trajnog prava korištenja iz sustava društvenog vlasništva, te pitanja vezana uz zakonito stečena povijesna vlasnička prava. Nije samo struka upozoravala na neodrživo stanje nego i Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Tako je među ostalim i zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Danica Damjanović u zaključku analize imovinskopravnih odnosa na pomorskom dobru u novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama 2003. god. upozorila: “Svakako treba napomenuti da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije riješio najvažnije dvojbeno pitanje u primjeni Pomorskog zakonika, a to je pitanje prava trgovačkih društava nastalih pretvorbom društvenih poduzeća koja su poslovala na pomorskom dobru, te koja su u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, koja se provodila po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, u stavci aktive iskazala ulaganja na pomorskom dobru, što im je Hrvatski fond za privatizaciju odobrio. Ovo neriješeno pitanje, s jedne strane otežava poslovanje ovih trgovačkih društava, a s druge strane ne daje mogućnost donošenja odgovarajuće odluke tijelima koja su ovlaštena i dužna štititi pomorsko dobro. Stoga se opravdano nameće pitanje zašto zakonodavac nije odgovorio na to važno pitanje o kojem danas ne samo da nema jedinstvenog stajališta u pravnoj praksi, nego ga nema niti u pravnoj teoriji, a čime bi se znatno pridonijelo pravnoj sigurnosti na ovom području.”
Predlagač zakonskog teksta o pomorskom dobru bi trebao biti svjestan da pravni okvir koji uređuje institut pomorskog dobra predstavlja ključnu polugu koja pokreće ili koči gospodarski razvoj kao i njegovu cjelovitu zaštitu. Upravo zato zalažemo se da u budućem Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama zakonodavac izvršiti hrabri i promišljeni iskorak prvenstveno u interesu Republike Hrvatske. Iako će za zakonodavca imovinskopravna pitanja na pomorskom dobru predstavljati najveći izazov moramo upozoriti na nužnost redefiniranja granica pomorskog dobra, promišljeno uređenje upravljačkih i kontrolnih mehanizama kao i pitanje usklađivanja Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama sa krovnim Zakonom o koncesijama.
Zaključno i najbolja zakonska rješenja koja uređuju pomorsko dobro moraju pratiti administrativni i stručni kapaciteti na svim razinama javne vlasti. Nedostatak stručnih kompetencija zasigurno urušava cjeloviti sustav i predstavlja uz imovinskopravna pitanja svojevrsni Damoklov mač nad pomorskim dobrom.