Mamac je bio bačen.
U postupku donošenja novog Zakona o pomorskom dobru provjerenim manevrom stručni nositelj Uprava mora resornog Ministarstva, crvenom haringom* obojenom u plavetnilo morskih plaža povukla je naciju, civilne udruge i veliki dio politike u smjeru emocionalne euforije zaštite nacionalnih interesa.
Ulog nije bio mali. Radi se više od jedne trećine državnog teritorija kojeg kao lex specialis uređuje Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama.
Početkom 2023. god. plažni naboj posebno u redovima oporbe došao je do usijanja, dok su istinski temeljni problemi pomorskog dobra ostali u cijelosti u drugom planu. To nipošto ne znači da morske plaže kao prvorazredni prirodni resurs ne predstavljaju istinski problem pomorskog dobra.
Prema našoj ocjeni nova zakonska rješenja o morskim plažama su kompromis na klimavim nogama, koji na koncu nikoga ne može zadovoljiti. Posebno se to odnosi na plaže posebne namjene.
Naš prijedlog zakonskog uređenja morskih plaža možete pročitati OVDJE.
Dirljivo je da su neki u javnom prostoru prisvajali zasluge da su upravo baš oni, eto sačuvali i zaštitili javni interes na pomorskom dobru, vjerujući zdušno kako to birači nikad neće zaboraviti.
Možda problemi iz drugog plana nisu bili tako primamljivi za političku eksploataciju, a možda je trebalo puno više truda i znanja i vremena da se cjelovito sagleda zakonski Prijedlog o pomorskom dobru.
No u jedno smo sigurni, ako sam pojam i granice pomorskog dobra kao i imovinskopravna pitanja u startu nisu jasno uređena, čitava nadogradnja prije ili kasnije pada u vodu.
Nije sporno da je postojala politička volja od strane Vlade Republike Hrvatske da se cjeloviti institut pomorskog dobra i njegova zaštita konačno urede.
Nažalost to nije bilo dovoljno.
Bez interdisciplinarnog pristupa i uvažavanja znanosti i struke, pomorsko dobro i dalje ostaje crna rupa našeg pomorskog zakonodavstva.
Kada bi same morske plaže predstavljale izolirani problem pomorskog dobra, ništa lakše da se pomorsko dobro uredi i zaštiti. Međutim to nije tako.
No što je tu je. Zakon je ipak donesen.
Temelji instituta pomorskog dobra
Novim Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama doveli smo u pitanje same temelje arhitekture instituta pomorskog dobra.
Da bi izgradili same temelje izrazito složenog sustava pomorskog dobra pojmovi moraju biti jasno i precizno definirani. Ako sam pojam i definicija pomorskog dobra nije jasna i razumljiva (a nije), ako nemamo jasne i precizne kriterije (a nemamo), granicu pomorskog dobra moguće je odrediti jedino subjektivnom procjenom Ministarstva. Ako je već ignorirana struka nije trebala biti ignorirana zdrava pamet.
Kada u takvim okolnostima imamo istovremeno u potpunosti neriješena imovinskopravna pitanja po prijašnjim propisima, prvenstveno vezana uz pretvorbu, zakonito stečena prava iz ulaganja i legitimnih očekivanja, onda se ovom Zakonu definitivno ne može dati prolazna ocjena.
Pretvorba na pomorskom dobru
Posebno ističemo da je u Prijedlogu zakona o pomorskom dobru i morskim lukama 09. rujna 2022. (ravno prije godinu dana) izrijekom bilo predviđeno da je:
“UREĐENJE I PITANJE PRETVORBE NA POMORSKOM DOBRU JEDNO OD OSNOVNIH PITANJA KOJE SE UREĐUJE ZAKONOM O POMORSKOM DOBRU I MORSKIM LUKAMA“.
To nesporno dokazuje da je bilo političke volje da se problem riješi.
U prilog takve teze ide mišljenje (često isticano na ovom Portalu) od strane zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Danice Damjanović. U zaključku analize imovinskopravnih odnosa na pomorskom dobru nakon donošenja sada već bivšeg Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama 2003. god. Damjanović je smatrala:
„Svakako treba napomenuti da Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama nije riješio najvažnije dvojbeno pitanje u primjeni Pomorskog zakonika, a to je pitanje prava trgovačkih društava nastalih pretvorbom društvenih poduzeća koja su poslovala na pomorskom dobru, te koja su u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe, koja se provodila po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, u stavci aktive iskazala ulaganja na pomorskom dobru, što im je Hrvatski fond za privatizaciju odobrio. Ovo neriješeno pitanje s jedne strane otežava poslovanje ovih trgovačkih društava, a s druge strane ne daje mogućnost donošenja odgovarajuće odluke tijelima koja su ovlaštena i dužna štititi pomorsko dobro.
Stoga se opravdano nameće pitanje zašto zakonodavac nije odgovorio na to važno pitanje o kojem danas ne samo da nema jedinstvenog stajališta u pravnoj praksi, nego ga nema niti u pravnoj teoriji, a čime bi se znatno pridonijelo pravnoj sigurnosti na ovom području.“
Očigledno da u okviru Uprave pomorstva nije bilo stručnih kompetencija da se to složeno pitanje pomorskog dobra zakonski uredi.
Ponašamo se kao da se pretvorba i zakonita ulaganja na pomorskom dobru dogodila u nekom drugom političkom okruženju ili u nekoj drugoj državi, a ne u našoj slobodnoj Republici Hrvatskoj.
Da budemo jasni, mislimo isključivo na zakonito provedenu pretvorbu i procjenu zakonitih ulaganja na pomorskom dobru koja su unesena u kapital društva. Procjena zemljišta pomorskog dobra, a posebno upis vlasništva na pomorskom dobru uvijek smo smatrali nezakonitim kriminalnim radnjama.
Neriješeni imovinskopravni odnosi na pomorskom dobru nijednom pravnom čarolijom ne mogu nestati. S takvim teretom neriješenih odnosa kompromitiramo sami sebe kao pravnu državu i šaljemo jasnu poruku da su ulaganja na pomorskom dobru i pravna sigurnost ulagača pod velikim upitnikom.
Cjeloviti institut pomorskog dobra postao je izuzetno fragilan, što će rezultirati pravnim sporovima na svim razinama, posebno u trenutku isteka koncesija.
Na ovom Portalu smo jasno pravovremeno argumentirali zašto bi posljedice pretvorbe, zaštite ulaganja, stečenih prava i legitimnih očekivanja na pomorskom dobru trebalo urediti novim Zakonom, što možete pročitati OVDJE.
Vratolomije s postupkom utvrđivanja granica pomorskog dobra po prijašnjim propisima
Sada već bivši Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03) izrijekom je propisivao da granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice Ministarstva na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.
Svjedoci smo da danas stotine i stotine predmeta godinama čeka na utvrđivanje granica pomorskog dobra od strane Povjerenstva za granice Ministarstva mora.
U vođenju prethodnih postupaka potrošeni su milijuni i milijuni kuna kojim se predlažu granice pomorskog dobra, a koja su vodila županijska povjerenstva za granice. Prijedlozi su godinama prosljeđivani Povjerenstvu za granice Ministarstva na donošenje.
Kako se riješiti predmeta i tih silnih obveza utvrđivanja i određivanja granica koje su zatrpale Povjerenstvo Ministarstva i priču započeti ispočetka?
Vrlo jednostavno, stručni nositelj resornog Ministarstva našao je u Prijelaznim i završnim odredbama novog Zakona briljantno rješenje!
Prijelazne i završne odredbe čl. 219. novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisuju:
(1) Postupci za određivanje granica pomorskog dobra započeti prema odredbama Pomorskog zakonika („Narodne novine“, br. 17/94., 74/94. i 43/96.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama propisa koji su bili na snazi u vrijeme njihova pokretanja.
(2) Postupci za utvrđivanje granica pomorskog dobra započeti prema odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.) do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.
Bez svake sumnje, kada se radi o postupcima utvrđivanja granica sada po bivšem Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (N.N. 158/03…) postupak se definitivno vraća u fazu dovršavanja vjerojatno prema procijeni same Uprave.
U procesnom smislu postoje sada bitne razlike obzirom da novi Zakon među ostalim propisuje i „Javni uvid prijedloga granica pomorskog dobra i lučkog područja“.
U svakom slučaju odredbe članka 219. potpuno su nedorečene i prepuštene su opet tumačenju nadležne Uprave. Takvo zatečeno stanje zahtijevalo je jasna i precizna rješenja posebno iz razloga što se radi o upravnom postupku.
(No ne treba očajavati, jer za utjehu novi Zakon nam među ostalim jasno i precizno propisuje kakvu odoru i službenu iskaznicu ima pomorski redar i vrlo temeljito i odgovorno propisuje troškove stručnog osposobljavanja pomorskih redara, a da se ne zaboravi i naknadu osobama koje ga provode. Ova izuzetno važna i presudna pitanja unesena u Zakon svakako će ući u anale hrvatskog zakonodavstva o pomorskom dobru.)
Sav uložen rad, novac i legitimni interesi stranaka u nedovršenim postupcima utvrđivanja i određivanja granica pomorskog dobra po starim propisima naprosto nisu važni.
Koga to briga, bačeno u vjetar!
Zaista Sizifov posao.
Potkapacitirana služba nadležne Uprave koja je godinama sve to pratila, a koja je pokrivala čitavu jadransku obalu bila je doslovno svedena na jednog čovjeka. Iako se radilo po našoj spoznaji o izuzetno kvalitetnom djelatniku, cjeloviti sustav na koncu je morao kolabirati.
Naprosto se ne može razumjeti da postupci određivanja granica granica pomorskog dobra započeti prije četvrt stoljeća se dovršavaju prema onda donesenim propisima koji su „dvojbu postavili kao pravilo“, a postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra započet prije recimo godinu dana dovršava se po novom Zakonu.
Podsjećamo da je Zakon o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika iz 1996. g. (N.N. 43/96 )propisao da „U slučaju dvojbe da li određeno dobro predstavlja pomorsko dobro, odluku donosi Vlada Republike Hrvatske uz prethodno pribavljeno mišljenje Državnog odvjetništva.“
Crvena haringa besprijekorno je odradila posao jer je u toj kakofoniji malo tko obraćao pažnju na prijelazne i završne odredbe, a upravo u njima se kriju sve zamke (tajne zanata) izrade pravnog propisa.
Izazov za pravnu znanost i na koncu za upravu i hrvatsko pravosuđe.
Prostor i granice pomorskog dobra
Podsjećamo da znanost o izradi pravnih propisa (nomotehnika) zastupa mišljenje da tekst pravnog propisa mora biti vrlo određen i precizan kako ne bi bilo nikakve sumnje o onome što je donositelj želio reći. U tom smislu Đerđa & Antić u analizi Izrade pravnih propisa u Hrvatskoj (2017.) zastupaju mišljenje da pravni propis mora biti jednostavan za shvaćanje širokog kruga osoba, te pravno učinkovit u postizanju željenih ciljeva.
Tvrdimo, i to definitivno lako možemo dokazati, da je u startu stvorena kakofonija vezana uz prostor i granice pomorskog dobra, koja traje od samog donošnja Pomorskog zakonika 1994.g. pa sve do danas.
Sva iskustva, spoznaje, upozorenja i nesporne argumente znanosti i struke, Uprava pomorstva resornog Ministarstva nikada nije uvažavala.
Dvostruki kriteriji i paralelni sustav
U čl. 18. novog Zakona izrijekom je propisano da je svrha i cilj određivanja statusa pomorskog dobra koji dio kopna jest pomorsko dobro sukladno članka 6. ovog Zakona.
Članak 6. novog Zakona trebao je biti ključan za razumijevanje i tumačenje samog statusa pomorskog dobra, međutim on nam je ponudio potpuno nejasne dvostruke kriterije kopnenog prostora pomorskog dobra.
Što nam među ostalim propisuje članak 6. novog Zakona?
- Kada se radi o morskoj obali kao dio kopna širina pomorskog dobra ovisi do kuda dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena.
- Kada se radi o kopnenom dijelu pomorskog dobra širina pomorskog dobra ovisi o načinu upotrebe koji služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora ali u širini najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno.
- Kada se radi o otočićima prostor pomorskog dobra ovisi o širini koju za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi.
Istovremeno kako ćemo vidjeti člankom 10. Zakona „Određivanje statusa i evidencije pomorskog dobra“ uveli smo svojevrsni paralelni sustav određivanja statusa pomorskog dobra tako da sama „oznaka kulture“ upućuje na to da se radi o pomorskom dobru po samom zakonu, neovisno od upisa u zemljišnoj knjizi.
Nevjerojatna lakoća nabacivanja nejasnih i nestručnih kriterija za koje nitko ne zna niti može znati kako će se tumačiti i provoditi, među ostalim i što znači „uobičajeno korištenje i upotreba mora“. Što znači i tko će provesti postupak do kuda dopiru najveći valovi kada se radi o morskoj obali, i do kuda najveći valovi prekrivaju otočiće za vrijeme nevremena (dopiranje najvećeg vala i prekrivanje najvećeg vala nisu istovjetni pojmovi).
- Jedino čvrsto sidro kopnenog prostora pomorskog dobra je širina najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno.
Žongliramo sa pojmovima i granicom pomorskog dobra iako se radi o krucijalnim pitanjima pomorskog dobra kojim razdvajamo prostor u vlasničko pravnom režimu od prostora pomorskog dobra u nevlasničkopravnom režimu (opće dobro). Kopneni dio pomorskog dobra i morsku obalu dali smo ponovo u ruke subjektivne procjene koja traje od donošenja prvih granica pomorskog dobra pa sve do danas.
Prostor pomorskog dobra i granice su od sudbonosnog značaja kako za fizičke tako i za pravne osobe!
Protiv argumenata znanosti i struke
Kako smo rekli jedino čvrsto polazište (ex lege) i uporište kod kopnenog dijela pomorskog dobra i morske obale je širina kopna odnosno pojas od najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno.
Sve ostalo na osnovu čl. 6. Zakona je uvjetovano potpuno dvojbenim kontradiktornim kriterijima kada se radi o kopnenom djelu pomorskog dobra i morskoj obali koja se zaista mogu tumačiti od slučaja do slučaja.
Čak u slučaju prostora morskih plaža koje su ex lege pomorsko dobro zakonska rješenja na osnovu oznake kulture kako ćemo vidjeti su upitna.
Na ovom Portalu smo 2020. god. ponudili prijedlog rješenja i objavili tekst „Da li je morska obala pomorsko dobro po samom zakonu.“ Tekst u cijelosti možete pročitati OVDJE.
Među ostalim smo upozorili da je za svako širenje ili eventualno iznimno sužavanje morske obale od osnovnog pravila (širine šest metara) potrebno provesti posebni upravni postupak uz jasne i precizne kriterije. Svaki akt kojim se širi prostor morske obale od osnovnog pravila (šest metara) ili iznimno sužava dio kopna koji predstavlja osnovno pravilo, ima konstitutivnu narav.
Unatoč upozorenjima u novom Zakonu u čl. 10 stavak 2. unesena je odredba da odluka suda ili upravnog tijela kojom se utvrđuje status nekretnine kao pomorskog dobra ima deklaratorni učinak.
Dr.sc. Daro Đerđa, predstojnik Katedre za upravno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci, u Osvrtu na određivanje granica pomorskog dobra sukladno novom Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama među ostalim smatra da se spornim mogu pokazati odredbe Zakona koje dopuštaju dodjelu koncesije, odnosno davanje zemljišta na posebnu upotrebu i bez upisanoga statusa pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi „ako je nedvojbeno da su nekretnine koje se daju u koncesiju u statusu pomorskog dobra“ ili „ako nema dvojbi da se radi o pomorskom dobru po samom zakonu“. Đerđa nadalje smatra da je takav pristup protivan pravnoj sigurnosti te bi se mogao primijeniti jedino na kopneni dio pomorskog dobra koji je širok najviše šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno, dok bi njegova primjena u svim drugim slučajevima predstavljala ugrozu pomorskoga dobra, te unatoč sadržajnom unaprjeđenju nekih instituta u ovome Zakonu, u njemu se i dalje susreću pravnodoktrinarne pogreške, ali i rješenja koja se protive temeljnim pravnim postulatima. Cjeloviti tekst možete pročitati OVDJE.
Na stranicama ovog Portala predstavljen je izuzetni istraživački rad koji predstavlja znanstveni doprinos izv. prof. dr.sc. Ive Tuhtan Grgić s Pravnog fakulteta u Rijeci, a koji je trebao biti putokaz zakonodavcu vezano uz stečena prava i legitimna očekivanja na pomorskom dobru. Cjeloviti tekst možete pročitati OVDJE.
Paralelni sustav na osnovu “oznake kulture“
Odredba čl. 10. o Određivanju statusa i evidencije pomorskog dobra u stavku 9. nas upućuje da se status pomorskog dobra određuje i na osnovu oznake „kulture odnosno namjene“ te da se radi o pomorskom dobru posamom zakonu uopćoj uporabi, neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi.U tom slučaju koncesija se može dati jer ne postoji dvojba da se radi o pomorskom dobru po samom zakonu.
Prenosimo izvorni tekst iz Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama čl. 10. stavak 8.,9., i 10.
(8) Koncesija na pomorskom dobru, kao i druga prava mogu se dati iako nekretnina nije u zemljišnoj knjizi evidentirana kao pomorsko dobro ako nema dvojbi da se radi o pomorskom dobru po samom zakonu.
(9) Odredba stavka 8. ovoga članka primjenjuje se osobito na postojeće luke, kao i na plaže, lukobrane, gatove, molove i druge dijelove morske obale čija oznaka kulture odnosno namjene upućuje na to da se radi o pomorskom dobru po samom zakonu i koje je u općoj uporabi, neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi.
(10 ) U postupku dodjele koncesija ili drugog prava, kao i u postupku inspekcijskog nadzora, nadležno tijelo će, po potrebi, kao prethodno pitanje, samo riješiti je li neka nekretnina pomorsko dobro. U tom postupku sudjeluju kao stranke sve osobe upisane u zemljišnoj knjizi.
Komentar – kultura morska plaža
Morske plaže su naprosto živi organizam koji protekom vremena nastaje i mjenja se utjecajem čovjeka i prirode.
Kada se radi među ostalim i o morskim plažama, novi Zakon čl. 10. stavak 9. na osnovu same oznake kulture upućuje da se radi o pomorskom dobru na osnovu samog zakona, neovisno od upisa u zemljišnoj knjizi. U tom slučaju nema dvojbe da se radi o pomorskom dobru te se može dati koncesija čl. 10. stavak 8.
To je naprosto pogrešna premisa, obzirom da sama po sebi kultura plaže ništa ne znači. Dvojba itekako postoji. Stvarno stanje u naravi i oznaka kulture (katastar) mogu bitno biti drugačiji.
Oznaka kulture je samo upozorenje (signal) javnoj vlasti da je potrebno utvrditi da li zaista prostor na morskoj obali „kultura plaža“ u naravi zadovoljava uvjete definirane čl. 3. Zakona prije davanja koncesije. Osloniti se samo na oznaku kulture prilikom davanja koncesije bilo bi apsolutno neprihvatljivo, kao što je neprihvatljivo zanemariti upis u zemljišnim knjigama.
Kriteriji u ovom slučaju su jasno zadani: „prirodni ili izgrađeni i uređeni kopneni i pripadajući morski prostor pomorskog dobra koji služi za boravak, rekreaciju i kupanje te s tim povezane aktivnosti.“
Time nipošto ne dovodimo u pitanje da je morska plaža ex lege pomorsko dobro a još manje dovodimo u pitanje opću uporabu morskih plaža.
Urušavanje minimuma pravne sigurnosti
Bez svake sumnje pravna nesigurnost dobila je novu dimenziju te se iz ovoga košmara nepovezanih odredbi čl. 6., čl. 10. i čl.18. novog Zakona teško možemo bezbolno izvući.
Krajnje je neprihvatljiva odredba čl. 10.stavak (8) na osnovu koje se koncesija na pomorskom dobru može dati iako u zemljišnoj knjizi nije evidentirano pomorsko dobro, ako nema dvojbe da se radi o pomorskom dobru po samom zakonu. A dvojbe kako vidimo nema ako oznaka kulture odnosno namjene upućuje na to da se radi o pomorskom dobru po samom zakonu.
Prema našem uvjerenju, dvojba uvijek postoji ako neki pojam nije precizno i jasno definiran (a nije). Unutarnje morske vode i teritorijalno more kao pomorsko dobro su jasno definirani uključujuči i kopneni dio u širini od 6 metara (sama izmjera je čisto tehnički posao). Tu dvojbe nema,sve ostalo je pod velikim upitnikom.
Upravo zato odredbe čl. 10. stavak 2., 7., 8., 9., i 10. predstavljaju apsolutno neprihvatljiva i opasna rješenje i definitivno urušavaju minimum pravne sigurnosti.
Po našem mišljenju naprosto je zapanjujuća odredba da će u postupku dodjele koncesija ili drugog prava, kao i u postupku inspekcijskog nadzora, nadležno tijelo po potrebi, kao prethodno pitanje, samo riješiti je li neka nekretnina pomorsko dobro. Ova odredba u kombinaciji s nejasnim i kontradiktornim kriterijima utvrđivanja i određivanja pomorskog dobra otvara širom prostor za nasrtaj na privatno vlasništvo.
Izuzetna moć subjektivne procjene “što je a što nije pomorsko dobro“ ugrađena je ovim Zakonom u korist nadležne Uprave pomorstva.
Pitanje je samo vremena kada će odredbe članka 10. novog Zakona postati predmet Ustavnog suda.
Zaista sa zebnjom očekujemo primjenu ovih odredbi u praksi.
U zoni sumraka
Kada napustimo načelo jednakog postupanja utvrđivanja i određivanja granica pomorskog dobra (subjektivna procjena) obzirom da nemamo jasno definirane pojmove i kriterije, i kada jednostavno zanemarimo imovinskopravna pitanja kao da ne postoje, ulazimo u zonu sumraka pomorskog dobra.
I onda se dešavaju ozbiljni ekscesi neprimjereni za pravnu državu kao nedavno u Dubrovniku. Nažalost oni ne predstavljaju izolirani slučaj na pomorskom dobru.
Tako Davor Njirić iz Dubrovnika u otvorenom pismu ministru Butkoviću objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji 25. kolovoza, 2023.g. vezano uz granice pomorskog dobra i događaje uz Vilu Elite među ostali ocjenjuje:
“Radeći u Ministarstvu turizma 21 godinu, neko vrijeme i u Ministarstvu mora i turizma, kao savjetnik ministra, pratio sam problematiku određivanja granice pomorskog dobra. Na području Dubrovačke rivijere vidim da će se pogrešno (nezakonito) utvrđenom granicom nekim vlasnicima oduzeti legalno stečene nekretnine bez naknade, dok se istodobno nekima koji su nelegalno izgradili vile s apartmanima na golim stijenama (pomorskom dobru) već poklonio taj dio pomorskog dobra. Kako je to moguće?“
Izgleda da je sve moguće na pomorskom dobru!
I zato ponovo i ponovo ponavljamo često citiranu poruku dobrog duha našeg mora pok. Mira Kučića koji je danas već davne 2000. god. pred premijerom i užim kabinetom Vlade Republike Hrvatske jasno upozorio da na Jadranu vlada anarhija. Obrazlažući genezu problema i dubinski poremećaj vrijednosnog sustava u društvu rekao je:
„I kod nas se počeo stvarati nekakav čovjekoliki hibrid, primorski uljez koji uz more nije vezan etikom i ponašanjem koje se ovdje taložilo tisuću godina. Riječ je o najgoroj mogućoj devastaciji, devastaciji mentaliteta. Beskrupulozni došljaci i prilagođeni domoroci mogli bi razbiti tu našu posudu kolektivne memorije.“
Da li nam je danas razbijena posuda kolektivne memorije, prosudite sami?
Imovinskopravna pitanja na pomorskom dobru
Što smo dobili?
Kada se radi o neriješenim imovinskopravnim pitanjima na pomorskom dobru, doslovno smo dobili jedno veliko ništa. Upravo tu smo potpuno zakazali.
Postavlja se na koncu pitanje zašto jedno govorimo a drugo radimo ili kako pojedinci iz politike mjenjaju svoje stavove preko noći!
U organizaciji Novog lista održana je u ACI marini Cres 16. srpnja, 2021. konferencija (panel rasprava) o nautičkom turizmu s koje je poslana znakovita poruka:
„Produljenje koncesija glavni je preduvjet investicija u nautički turizam“.
Među ostalima na konferencijije uz predstavnike nautičkog turizma nazočio i državni tajnik za more Josip Bilaver koji je, kako je prenio Novi List, izjavio:
„Novim zakonskim rješenjem bi se definiralo da država najprije dosadašnje imatelje koncesije pita žele li produžiti koncesiju, a tek onda na tržištu traži novog koncesionara, najavio je Bilaver. Novi zakonski okvir, koji će prilikom definiranja koncesionara, u obzir uzimati ulaganja dosadašnjih imatelja koncesije, trebao bi svima olakšati poslovanje, investicije i dugoročno planiranje, istaknuto je na panelu.“
Stvarnost i novi Zakon o pomorskom dobru definitivno demantiraju sve prije izneseno. Teško je otkriti koji su razlozi kopernikanskog obrata za rečeno i obećano. Sigurno je jedno, ne znamo ili nećemo zaštititi jednu od najperspektivnijih grana naše turističke ponude: nautički turizam. To je dodatno zabrinjavajuće obzirom da je najveći lanac marina na Mediteranu ACI u većinskom državnom vlasništvu.
Potpredsjednik udruženja marina nautičkog turizma pri HGK Sean Lisjak na portalu istra24 nedavno je izjavio da smo zbog loših zakonskih rješenja zabrinuti za budućnost gospodarenja nautikom.
Ponavljamo da je Republika Hrvatska novim Zakonom prihvatila niži stupanj zaštite zakonito stečenih imovinskih prava na pomorskom dobru u odnosu na Zakon o pomorskom i vodnom dobru lukama i pristaništima (N.N. 19/74) iz doba društvenog vlasništva. Zakonito stečena prava iz ulaganja predstavljaju ustavnu kategoriju te su se ona mogla i morala urediti novim Zakonom.
Odgovornost
Neodgovorna procjena stručnog nositelja Uprave pomorstva koja u postupku izrade Zakona o pomorskom dobru jednostavno nije bila dorasla i /ili nije željela da istinske probleme sagleda u cjelini, dovela je do usvajanja ovog po našem mišljenju štetnog Zakona. Da li je Vlada Republike Hrvatske novim Zakonom dovedena u zabludu? Vjerojatno da, no vrijeme je najbolji sudac.
Ne bi nas iznenadilo da se ubrzo krene u izmjene i dopune zakonskog teksta. Ništa čudno jer se samo treba prisjetiti nereda što smo ga imali nakon donošenja Pomorskog zakonika iz 1994. g., a koji je vjerno opisan u pravnoj parodiji ČUDNOVATI KLJUNAŠ NA POMORSKOM DOBRU
Kao što smo već rekli na ovom Portalu dobili smo na silu neuravnotežen Zakon, u velikom djelu stručno i životno neodrživ, a koji će na koncu multiplicirati nered koji već postoji i dodatno generirati mnogobrojne upravne i sudske sporove.
Zaključno
Čvrsto vjerujemo da kod Hrvata još uvijek postoji posuda sačuvane kolektivne memorije koja nas podsjeća da je pomorsko dobro uvijek bilo i biti će opće/javno dobro u općoj uporabi, i da nikada ne smije postati vlasništvo pojedinaca.
Vrijedne pažnje je informacija kojom je Državni tajnik za more nedavno u javnom prostoru najavio da će uzurpatori pomorskog dobra dobiti rok od 18 mjeseci da uklone svoje objekte. To bi trebao biti dokaz uspješnosti i efikasnosti novog Zakona koji ide u beskrupulozni obračun s uzurpatorima pomorskog dobra.
Hvale vrijedna najava!
Zaista se možemo ponositi novim Zakonom koji kreće u boj s uzurpatorima pomorskog dobra koji su prvenstveno djelovali za vrijeme važenja bivšeg zakona. A upravo taj bivši Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama Uprava pomorstva u Obrascu prethodne procjene učinaka propisa 2022. g. je ocijenila da je bio uspješan.
U iracionalnom svjetu u kojem živimo možemo uspjeh bivšeg zakona mjeriti s brojem uzurpacija koje su se dešavale na pomorskom dobru za njegovog trajanja. Možda ćemo uspjeh novog Zakona mjeriti s brojem uzurpacija koje su sanirane kao posljedica primjene bivšeg Zakona.
Na koncu opravdano postavljamo pitanje Quo vadis pomorsko dobro.
Portal pomorsko dobro
Branko Kundih
Rijeka, 10. rujna, 2023.
*Napomena: Crvena haringa u ovom tekstu predstavlja mamac za promatranje pojedinih pitanja koja odvraćaju pozornost daleko od središnjih pitanja (temelja pomorskog dobra).
https://hr.interestrip.com/origins-phrase-red-herring
